HIDŽAB OPET U MODI

Tehnokratska vlada i u Tunisu

08.03.2011 u 16:44

Bionic
Reading

Novi tuniski premijer Beji Cajd Sebsi (84), predstavio je treću, ovoga puta potpuno tehnokratsku vladu u kojoj, na zahtjev oporbe, nema više ljudi iz režima svrgnutoga predsjednika Zine el Abidine Ben Alija i donio vrlo popularnu odluku: raspuštena je politička policija, toliko omražena i odgovorna za represiju tijekom diktature

Kao i novi mandatar egipatske vlade Esam Šaraf koji je prošlog petka obećao tisućama okupljenih prosvjednika na trgu Tahriru u Kairu da će raditi na ispunjenju njihovih zahtjeva, i Sebsi je pun obećanja, ali je fiksirao i ono najvažnije: da će 24. srpnja biti održani izbori, doduše još ne izravni, u kojoj će se registrirane stranke dogovoriti oko sastavljanja privremenog parlamenta koji mora pripremiti ustavne reforme i opće izbore.

Prethodne su dvije vlade pale jer je u njima bilo Ben Alijevih ljudi. S tim se iskušenjem našla i egipatska vlada jer se, za sada, kroz prste gleda na Šarafa. Naime, on je bivši ministar prometa, a mandat za sastav vlade povjerilo mu je egipatsko vojno vijeće kako bi zamijenio Ahmeda Šafika, bivšeg mornaričkog časnika kojeg je imenovao predsjednik Hosni Mubarak prije negoli je 11. veljače zbačen s vlasti.

Prosvjednici su zahtijevali Šafikovu ostavku zajedno s drugim članovima vlade koju je imenovao Mubarak prije nego je prosvjedima uklonjen s vlasti.

'Povjerena mi je teška zadaća i trebam strpljenje, volju i odlučnost', izjavio je Šaraf. 'Vaš cilj je misija koju nastojim ostvariti svim srcem', rekao je, dodavši da će se onoga trenutka kad ju ne bude mogao ostvariti pridružiti prosvjednicima na trgu.

Esam Šaraf, sveučilišni profesor i bivši ministar prometa koji je zadužen da sastavi novu vladu, bio je ministar od 2004. do 2006. kada se vratio na Sveučilište u Kairu. Ali od 11. veljače, kada je Mubarak napustio Kairo, novi jaki čovjek Egipta, zapravo je vođa tihog vojnog udara koji je srušio Mubaraka, maršal Mohamed Tantaui (75), koji je bio Mubarakov ministar obrane više desetljeća.

Opozicija, a tu se u prvom redu ističe Muslimansko bratstvo, negoduje jer vojska lavira i igra duplu igru s obzirom da, s jedne strane, obećava duboke promjene, ali s druge nastavlja poslovati s Mubarakovim ljudima i štititi gospodarske interese njegova klana.

Muslimansko bratstvo i druge grupe traže da vojska sastavi tehnokratsku vladu i nisu zadovoljni imenovanjem prof. Šarafa, što znači da treba očekivati nova previranja, a možda i nove prosvjede.

Maršal Tantaui, sa svoje strane, pokušava udobrovoljiti oporbu i građane time što je sazvao grupu stručnjaka da pripreme ustavne promjene kako bi se, u prvome redu, omogućila pluralnost u kandidacijskom procesu. Tantaui je obećao i skoro pozivanje građana na referendum kako bi se prihvatio novi nacrt ustava.

Muslimansko bratstvo pak odgovara da je to sve prijevara jer Mubarakovi ljudi i dalje figuriraju na ključnim pozicijama i da i novi premijer Šaraf računa na njih, odnosno da je narod prevaren jer je maknut Mubarak, ali ostaju koruptivne strukture koje su osiromašile Egipćane.

U Tunisu, pak, ministri su se obavezali da se neće javiti na izbore i da sada samo služe domovini kako bi se pokušala spasiti industrija i što je moguće ranije vratili turisti koji su činili tu zemlju donekle prosperitetnom.

Kao novost i kao znak da se zemlja kreće prema mogućnoj islamističkoj vlasti, iako blagog profila, stiže vijest da je ukinuta zabrana nošenja hidžaba u javnim ustanovama ženama, što je bilo uvedeno još u doba prvog predsjednika Tunisa, Habiba Bourguiba (1956-1987). Nasljednik Ben Ali mjeru je postrožio.

Sana, studentica (19), požurila se promijeniti fotografiju na svom profilu na Facebooku i kaže: 'Nitko mi sada više ne može braniti da budem ponosna muslimanka i da pokrijem glavu kako nas uči Kur’an.'

U prvom televizijskom nastupu Rašid Ganuči, vođa tek legaliziranog islamističkog pokreta En Nahna (Ponovno rođenje), pozdravlja mjeru, ali ističe da je nošenje hidžaba slobodna stvar svake žene, njene osobne slobode, što je i bila namjera ministra vjere Tunisa, Laroussija Mizourija, koji je potaknuo reformu.