Američki predsjednik Donald Trump, i prije nego je zasjeo u najveću fotelju u Ovalnom uredu i postao 'najmoćniji' čovjek na svijetu, najavljivao je da će zaustaviti rat u Ukrajini u roku 24 sata te da će doprinijeti smirivanju sukoba na Bliskom istoku. Govorio je da će privesti zaraćene strane na raznim bojištima za pregovarački stol te da će ga svi morati slušati jer je on 'najjači i najmoćniji i nitko mu neće moći reći ne'.

Nije gotovo ništa promijenio

Ništa se od toga nije dogodilo, a situacija u spomenutim ratnim zonama je ili ista kao početkom godine, kada je Trump postao predsjednikom, ili još gora. Većinu vremena stvari se odvijaju i tako da strane uključene u sukob ne obavijeste SAD unaprijed o svojim potezima, kamoli da traže dozvolu, a jedini koji ih još obavještava je Izrael, iako ni on ne traži dozvolu.

O uzrocima krize u čijem je središtu Iran, Trumpovoj ulozi u njoj te dojmu snage ili slabosti koji SAD ostavlja na zemlje u toj regiji, ali i u ostatku svijeta, razgovarali smo s hrvatskim znanstvenikom, bivšim saborskim zastupnikom i vanjskopolitičkim komentatorom Tončijem Tadićem.

Kriza je izravna posljedica Trumpova poteza

'Da prvo razjasnimo jednu stvar, ova kriza u Iranu izravna je posljedica poteza Donalda Trumpa. Dakle 2015. bivši američki predsjednik Barack Obama sklopio je sporazum o kontroli iranskog nuklearnog programa (JCPOA), a koji su, uz Iran, potpisale stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a. Sporazumom je bilo predviđeno da se Iran obveže na strogu kontrolu IAEA-e što se tiče njihovog obogaćivanja urana, jer svaka članica IAEA-e ima pravo na mirnodopski nuklearni program i obvezna je držati se sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. A zatim je, iz samo njemu znanih razloga, Trump odlučio 2016. istupiti iz JCPOA', započinje Tadić i nastavlja opisivati kako je došlo do današnje situacije.

'Tri godine kasnije, 2019., Iran je obznanio da se više ne drži ograničenja koje nameće JCPOA, ali da će nastaviti komunikaciju s IAEA-om. Od 2020. rekli su da dalje rade po svom jer je sporazum bio ionako mrtav. E sad, u međuvremenu je Trump obavio niz susreta s Kim Jong-unom, a zašto? Pa zato što Kim Jong-un ima nuklearni arsenal. S te dvije činjenice Trump je poslao Iranu dvije poruke. Prvo, da je svaki sporazum sa SAD-om besmislen jer nikad ne znaš kad će ga poništiti netko u Bijeloj kući. I drugo - da SAD respektira samo zemlje koje imaju nuklearni arsenal, što se vidi iz Trumpova poštovanja prema Putinu, Xiju i Kimu', objašnjava Tadić i dodaje da su to sve razlozi zbog kojih danas cijeli Bliski istok razmišlja ima li Iran nuklearni arsenal ili ne.

Uransku bombu ne treba testirati, plutonijsku treba

Tadić, inače po struci fizičar i stručnjak za nuklearnu energiju, kaže da je tajna u tome da uransku bombu ne treba testirati i da kad netko ima centrifuge bez kontrole, nitko ne zna je li zaustavio obogaćivanje urana na desetak posto, koliko je dovoljno za nuklearnu elektranu, ili se zaustavio na devedesetak posto, koliko je potrebno za nuklearnu bombu. Tadić naglašava da u tome i jest cijeli problem.

Dodaje i da Iran od 2006. ima proizvodnju teške vode i reaktor s teškom vodom, što znači da su mogli, da su htjeli, ići u izradu plutonijske bombe. No takva bi bomba iziskivala nuklearni test jer kod nje treba testirati imploziju njezine jezgre, za razliku od uranske bombe, koju ne treba testirati.

Igra mačke i miša

'Dakle sve što se zbiva od 2020. do danas igra je mačke i miša Irana s ostalima, jer naslućuju dokle je Iran došao s obogaćivanjem i koje su njihove stvarne namjere', kaže Tadić.

Naglašava da kod nuklearnog arsenala treba u obzir uzeti dvije činjenice. Prva je ta da država koja ima nuklearni arsenal prestaje biti predmet međunarodnog pritiska, a druga je da kad ga nabavi jedna zemlja u nekoj mikroregiji, onda ga nabavljaju i ostali.

'I sad se postavlja pitanje - što bi Iran zapravo postigao nabavom arsenala? Postigli bi to da bi vrlo brzo nakon toga arsenale nabavile Turska i Saudijska Arabija. Dakle zbog toga je svoj arsenal razvio Pakistan, u strahu od Indije, odnosno Indija u strahu od Pakistana i Kine, a Sjeverna Koreja da prestane biti predmet pritiska. To je suština cijele priče', kaže Tadić.

Sumanuti i nedorečeni Trumpovi potezi

Tadić nastavlja kritizirati američkog predsjednika zbog njegova nelogičnog ponašanja.

'Iza svega ovoga stoje sumanuti, nedorečeni potezi Trumpa, jer je, da apsurd bude maksimalan, prije mjesec dana pokrenuo pregovore s Iranom o sklapanju novog JCPOA, a pregovore vodi Steve Witkoff. Osim što je ekspert za trgovinu nekretninama i mir u Ukrajini, sada je ekspert i za nuklearno naoružanje. Najprije razbiješ sporazum, dovedeš do općeg rusvaja na Bliskom Istoku, a nakon toga ideš sklapati novi sporazum. Je li to normalno?' pita Tadić.

SAD prebacio antidronovske rakete iz Ukrajine na Bliski istok

Smatra da Izrael ovaj napad nije izveo potpuno na svoju ruku, jer je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio prije mjesec dana da je Trump prebacio 20.000 raketa za borbu protiv dronova, koje su trebale biti u Ukrajini, na Bliski istok, što znači da je prije mjesec dana imao čvrste informacije da će Izrael napasti i da će Iran na to odgovoriti dronovima.

Naglašava da izraelskim napadom nije zaustavljen iranski nuklearni program.

'Dakle, ako postoji politička volja da se nešto napravi, poginut će određeni broj ljudi, bit će nešto razoreno, nešto će se usporiti, ali to neće stati. Jesu razbili dio postrojenja? Vjerojatno jesu. Ne sva, jer ni oni ne znaju koliko ih ima. Jesu li ubili dio ljudi? Vjerojatno jesu, ali nisu uništili baš sve. Jedino su dokazali iranskom vodstvu da treba voditi računa o pravilu broj jedan - tko ima bombu, taj je miran', dodaje Tadić.

SAD moli Iran da ne napada njihove baze

Pitali smo ga i što misli o tome da američki državni tajnik Marco Rubio de facto moli Iran da ne napada američke baze u regiji, jer da SAD nije imao ništa s izraelskim napadom.

'On ih može moliti na koljenima, ali što će mu Iran reći? Ok, mi ćemo sada s vama sklopiti neki sporazum o tome da nešto ne radimo. Koliko će trajati ta vaša jamstva? Par sati, par dana, par mjeseci? Dakle dojam koji Trump i njegova administracija ostavljaju je dojam potpune nepouzdanosti SAD-a kao pregovarača i partnera', zaključuje Tadić.