Problem ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću otvorio je mnogo šire pitanje - funkcionira li uopće hrvatski sustav nadzora nad tokovima otpada i tko snosi odgovornost kada desetci tisuća tona završe ondje gdje ne bi smjeli.

O tome smo razgovarali s Viktorom Simončićem, samostalnim savjetnikom za zaštitu okoliša, otpad i održivi razvoj. Simončić je bio pomoćnik ministra i čelnik Državne uprave za zaštitu okoliša, radio je kao savjetnik slovenske vlade na strategiji gospodarenja otpadom te desetljećima prati hrvatski sustav.

Prvo smo ga pitali je li Hrvatska postala odlagalište otpada za ostatak Europe.

‘Europa nas zapravo dijelom štiti’

Simončić smatra da takva ocjena ipak nije sasvim precizna.

‘Hrvatska nije postala deponij Europe zato što razvijene europske države imaju sustave kontrole koji ne dopuštaju da se otpad tek tako vozi u Hrvatsku. Svaka država mora voditi evidenciju o tome kakav otpad nastaje i što se s njim događa’, kaže.

Problem vidi u onima koji iskorištavaju rupe u propisima i nadzoru.

‘Postali smo deponij onih koji iskorištavaju i zakonodavstvo vlastitih država i ono što bismo kolokvijalno mogli nazvati mafijom. Da u tim državama nema strožih zakona i nadzora, vjerojatno bismo njihova otpada imali još više’, smatra Simončić.

'Pravi sustavni nadzor nikada nismo uspostavili'

Iako je trenutačno u fokusu Gospić, problematične lokacije i ilegalno odlaganje otpada pojavljuju se i u drugim dijelovima Hrvatske. Simončić smatra da se zato teško može govoriti samo o pojedinačnom propustu.

‘Mi nikada nismo uspostavili pravi sustavni nadzor gospodarenja otpadom. To govorim kao netko tko je bio pomoćnik ministra od vremena Josipa Manolića do Nikice Valentića, a jedno vrijeme i direktor Državne uprave za zaštitu okoliša. Imenovao sam i prvog inspektora zaštite okoliša. Sustav koji bi bio konzistentan nikada nismo uspostavili’, kaže.

Kao jednu od većih pogrešaka vidi reorganizaciju inspekcijskog sustava i objedinjavanje različitih inspekcija unutar Državnog inspektorata.

‘Inspekcija zaštite okoliša toliko je specifična da je ne možete jednostavno generalizirati. Svaka sredina i svaki okolišni problem imaju svoje posebnosti. Takvim modelom izgubila se mogućnost ozbiljnije specijalizirane kontrole’, smatra Simončić.

'Odgovornost ne završava na inspekciji'

No, dodaje, problem se ne može svaliti samo na inspektore.

‘Iznad inspekcije postoji ministarstvo koje je odgovorno za sustav, a iznad ministarstva Vlada. Vlada je odgovorna’, kaže.

Posebno ga zabrinjava činjenica da su prema lokacijama na kojima je završavao otpad prolazile velike količine kamiona, a da sustav nije reagirao na vrijeme.

‘Ako vam u Gospić dolaze tisuće kamiona, prolaze glavnim cestama i svi ih vide, netko se mora zapitati što oni prevoze i kamo to odlazi’, kaže.

Smatra da bi se u takvim situacijama trebale uključiti i druge državne službe, a ne samo inspekcija zaštite okoliša.

‘Tu su policija i sigurnosne službe. Njihova zadaća nije samo spriječiti da netko s oružjem prijeđe granicu. Moraju voditi računa i o drugim rizicima za sigurnost građana. Zamislite što je sve moglo doći u tih dvije tisuće ili koliko već kamiona, a da se nitko ne zapita što se događa. Imamo sustav koji ne funkcionira’, upozorava.

'Velika greška napravljena je 2017.'

Simončić smatra da je bivša Jugoslavija imala snažniji nadzor nego Hrvatska danas. Prisjetio se i projekta spalionice opasnog otpada koji se početkom hrvatske samostalnosti planirao u Istri.

‘Nudilo se da se napravi spalionica tako da bi se uvozio opasan otpad, naplaćivala njegova obrada i tim novcem financiralo postrojenje. To smo jedva zaustavili’, prisjeća se.

Prema njegovim riječima, tadašnji sustav još je imao neke mehanizme kontrole koji su potjecali iz prethodnog razdoblja, dok se kasnije nadzor postupno fragmentirao.

Posebno kritičnim smatra promjene iz 2017. i kasnije objedinjavanje inspekcija, za koje drži da su oslabile specijalistički nadzor zaštite okoliša.

2035. mogla bi biti prijelomna

Simončić upozorava da Hrvatska nema mnogo vremena za rješavanje problema s otpadom jer se približavaju sve stroži europski ciljevi.

Prema pravilima EU-a, do 2035. na odlagalištima bi trebalo završavati najviše 10 posto komunalnog otpada, što znači da će se ostatak morati znatno više reciklirati, ponovno uporabiti ili na drugi način oporabiti.

Simončić smatra da Hrvatska bez ozbiljnijih kapaciteta za energetsku oporabu otpada teško može dugoročno zatvoriti sustav.

‘Dolazi 2035. godina i ona će biti vrlo ozbiljna. Odlagat će se samo mali dio otpada, a sve ostalo morat ćemo reciklirati ili oporabiti. Bez energana na otpad teško ćemo zatvoriti cijeli sustav’, kaže.

Upozorava da neispunjavanje europskih obveza može dovesti i do velikih financijskih posljedica.

‘Kazne mogu biti vrlo velike, govorimo o desecima milijuna eura. Vrijeme je da se trgnemo’, zaključuje Simončić.