ZAGREB/DEN HAAG - Generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač terete se za ratne zločine počinjene tijekom i poslije spomenute oslobodilačke akcije hrvatske vojske i policije.

"Specijalna policija nije imala odjel kriminalističke policije i nije se bavila kaznenim djelima"... ali je, u slučaju da je za kazneno djelo osumnjičen jedan od njezinih pripadnika, bila dužna krim-policiji pružiti svu pomoć u utvrđivanju činjenica, kazao je svjedok Turkalj u protuispitivanju Gorana Mikuličića, branitelja generala Markača.

Mikuličić je potom predočio dokument o rješenju koji je potpisao general Markač o suspenziji pripadnika ATJ Lučko Maria Špekuljuka jer se protiv njega vodio kazneni postupak, a Turkalj je kazao da je to bila zadana procedura i da je sve učinjeno "po pravilima".

Mikuličić je potom načeo temu o proceduri popravka i otpisa oružja ATJ Lučko, a Turkalj je kazao da je sve rađeno sukladno pismenim aktima MUP-a.

Prema njegovim riječima, postojali su popisi oružja koje treba ispitati i njihovi serijsku brojevi ali se nikada nije navodilo tko je zadužio koje oružje.

"Ni ATJ Lučko nije bila izuzeta iz ove uobičajene procedure... pa tako ni ne postoji evidencija tko je koristio koje oružje u pojedinim akcijama, uključujući i Grubore", rekao je Turkalj.

U zaseoku Grubori je, prilikom operacije pretrage terena "Obruč" u dolini Plavno između Knina i Drniša 25. i 26. kolovoza 1995. ubijeno pet osoba srpske nacionalnosti u dobi između 45. i 90. godina.

"Svatko je mogao dužiti oružja koje je htio, zavisno o tipu akcije... i sam Čelić, operativni zapovjednik akcije, ravnatelju policije podnio je izvješće u kojem stoji da ne postoji evidencija koje je oružje koristio određeni djelatnik", posvjedočio je Turkalj.

Turkalj je u vrijeme te akcije bio u Zagrebu, a prve dojave o "događaju" u Gruborima primio je 27. kolovoza od načelnika stožera operacija Željka Sačića, nakon čega je stigao u područje Plavnog.

"Stigavši u Grubore moglo se procijeniti da se tu dogodila borba", kazao je Turkalj.

Svjedok je u protuispitivanju istaknuo da "nikada od viših struktura nije dobio naputak ili zapovjed da se događaji u Gruborima zataškaju ili ne istraže".

Odvjetnik Mikuličić je potom predočio dokument, koji je onda uveden u spis, a radi se o izvješću odjela kriminalističke policije Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku iz lipnja 2004., iz kojeg je vidljivo da se istraga još uvijek vodila i devet godina nakon Grubora.

"Za sada nismo uspjeli utvrditi sastave grupa niti zapovjednike grupa jer i nije bilo striktne podjele, već su se zbog konfiguracije terena ili prijateljskih odnosa formirale skupine ili parovi", stoji u dokumentu, a Turkalj je kazao da je "takva pretraga terena moguća".

Na upit da li danas ima bilo kakve informacije da se u Gruborima desio zločin i tko bi mogao biti osnovano sumnjiv za počinjenje tog zločina, svjedok je kazao da nema.

"Nisam to imao ni 1995. a nemam ni danas", kazao je Turkalj.

Na glavnom je ispitivanju, na pitanje zašto se Frano Drlje, jedini od pripadnika specijalaca koji su sudjelovali u pretrazi terena, odbio pismeno očitovati o tom slučaju, Turkalj je odgovorio da je bio "nedisciplinirani vojnik koji nije poštovao autoritete ali je bio iznimno dobar borac".

"Apsolutno nije bilo indicija da je povezan sa zločinom i da zato ne želi pisati izvješće", kazao je Turkalj čije se svjedočenje nastavlja i u utorak.

Očitovanje o spomenutom zločinu zatražila je 27. veljače 1996. godine od Ministarstva vanjskih poslova i tadašnja posebna izvjestiteljica za ljudska prava na području bivše Jugoslavije Elizabeth Rehn. Svjedočeći pred Haškim sudom u tom predmetu, kazala je da "nikada nismo dobili pravi odgovor hrvatske Vlade o incident u u Gruborima".