Ukrajina će nabavu financirati donacijama Kanade, Njemačke i Norveške te nacionalnim sredstvima iz zajma Europske unije za potporu Ukrajini. Glavni izvođač posla bit će američka obrambena kompanija Lockheed Martin.

Kijev je gotovo mjesec dana čekao zeleno svjetlo Washingtona za isporuku ovih ključnih projektila, dok Rusija nastavlja intenzivirati napade na energetsku i civilnu infrastrukturu. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više je puta pozivao SAD da ubrza isporuke, posebno uoči zime.

Tadić, međutim, smatra da ovu vijest treba prihvatiti ‘ne sa zrnom soli, nego sa lopatom soli’. Na Facebooku je iznio tri razloga zbog kojih sumnja da će Ukrajina brzo dobiti najavljene projektile.

Izrael ima prednost, a američke zalihe su sve manje

Kao prvi problem ističe prioritete u raspodjeli američkih sustava Patriot i pripadajućih projektila. Prema njegovoj procjeni, SAD raspoložive sustave i rakete najprije šalje Izraelu, potom bi na red mogli doći drugi saveznici na Bliskom istoku, a tek nakon njih europske države, uključujući Ukrajinu.

Pritom se poziva na izvješće izraelskog medija Jerusalem Post od 30. listopada, prema kojem je deset američkih vojnih zrakoplova stiglo u Izrael u kontekstu pojačanih napetosti i mogućeg sukoba s Iranom.

Drugi problem, smatra Tadić, predstavljaju ograničene američke zalihe. Pozivajući se na izvješće američkog vojnog lista Stars and Stripes iz srpnja 2026., navodi da je nakon šest mjeseci rata s Iranom SAD-u preostalo između 759 i 827 projektila za sustave Patriot.

Prema tom izvješću, tijekom rata s Iranom potrošeno je gotovo 67 posto američkih zaliha presretača Patriot. Tadić zato smatra da je upitno koliko Washington uopće može brzo izdvojiti za Ukrajinu, a da pritom ne ugrozi vlastite potrebe.

Proizvodnja ne može pratiti potrebe

Kao treću prepreku navodi proizvodne kapacitete Lockheed Martina, kompanije koja projektile Patriot proizvodi u pogonu u Camdenu u američkoj saveznoj državi Arkansas.

Prema podacima na koje se poziva, trenutačna proizvodnja iznosi između 50 i 65 projektila mjesečno, odnosno oko 600 do 620 godišnje. Čak i kada bi SAD obustavio isporuke Izraelu i zanemario potrebu za obnovom vlastitih zaliha, Tadić smatra da Ukrajina ne bi mogla računati na brzu isporuku većih količina.

Lockheed Martin planira do kraja 2030. povećati proizvodnju na 2000 presretača PAC-3 MSE godišnje, što bi značilo oko 166 projektila mjesečno. No taj je cilj još nekoliko godina udaljen, pa se na buduće proizvodne kapacitete ne može računati kao na nešto što je već sada dostupno.

Tadić problem vidi i u vremenu koje je Washingtonu trebalo da odobri prodaju. Smatra da je Trumpova administracija mjesecima otezala s odlukom te da je svaki mjesec čekanja mogao značiti 50 projektila manje za Ukrajinu.

Zbog svega toga odobrenje prodaje ocjenjuje kao ‘očajnički predizborni spin Trumpove administracije’.