Bivšem premijeru Ivi Sanaderu već se godinu dana na Županijskom sudu u Zagrebu sudi po dvije optužnice. U aferi Hypo tereti ga se da je sredinom devedesetih, u vrijeme rata, kao zamjenik ministra vanjskih poslova uzeo proviziju od 3,6 milijuna kuna od austrijske Hypo banke za ugovaranje kredita s Ministarstvom oko otvaranja novih zgrada veleposlanstava u svijetu.

'SANADER JE RATNI PROFITER JER JE ISKORISTIO TEŠKU SITUACIJU ZA PROVIZIJU OD 3,6 MILIJUNA KUNA'

Tužiteljica Tamara Laptoš tvrdi da je nedvojbeno dokazano da je, na inicijativu bivšeg ministra vanjskih poslova Austrije, Sanader zaista bio aktiviran u pregovorima oko kredita s Hypo bankom. Podsjetila je da je o tome svjedočio i tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić.

Laptoš tvrdi da je Granić bio tek dva puta na sastanku s predstavnicima Hypo banke, dok je glavnu riječ vodio njegov zamjenik - Sanader. 'Optuženi pokušava minorizirati svoju ulogu u pregovorima, no svjedoci su potvrdili da su se s njime susreli više puta u Ministarstvu vanjskih poslova', rekla je tužiteljica tvrdeći da imaju svu dokumentaciju o kreditu i proviziji, sve osim ponude na kojoj inzistiraju Sanaderovi odvjetnici. 'Prodao je hrvatske interese za pišljivih 10 milijuna eura i zato tražimo maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora', poručila je Laptaš.

'Očito je da ova ponuda na kojoj obrana inzistira nije bila toliko važna koliko joj obrana pokušava dati na važnosti', rekla je Laptoš dodavši da je Gunther Striendinger iz Hypa potvrdio autentičnost bilješke koji se odnose na razgovor u četiri oka Sanadera i čelnika Hypa Wolfganga Kulterera kada je Sanader njemu obećao da će Hypo banka u Hrvatskoj imati povlašten položaj. Sanader je, prema bilješci, dogovorio isplatu proviziju u iznosu od pet posto od ukupnog iznosa kredita. U bilješci se, kaže, navodi i da je primatelj provizije trebao biti Eugen Laxa, a ona je morala biti isplaćena u gotovini.

Ime Eugena Laxe je, prema tvrdnjama tužiteljstva, iskorišteno kao krinka za Sanadera. O njemu ništa nije znao nijedan svjedok, osim Kulterera koji se naknadno sjetio Laxe. Rekao je na sudu da mu je pristupio nepoznati čovjek, pod imenom Eugen Laxa, koji je obećao da će se pobrinuti za kredit i da je za to tražio proviziju od pet posto. 'Smatram da boljeg posrednika od ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka nijedna strana nije trebala imati', rekla je Laptoš uvjeravajući sud da je riječ o ratnom profiterstvu u korist Ive Sanadera.

'Pitanje koje se nametalo kroz postupak je tko je pravi Eugen Laxa, a imali smo svjedoke koji su rekli da je emigrirao u Brazil i da se devedesetih vratio zbog obitelji i postupka povrata imovine koja mu je oduzeta tijekom rata. Bio je blizak HSS-u a ne HDZ-u te je na političare iz devedesetih gledao s gnušanjem. S druge strane, obrana tvrdi da su za Laxu znali Franjo Tuđman i Mate Granić', kaže Laptoš i tvrdi da je upravo Sanader Graniću spomenuo Laxu, a ne obrnuto.

Sanader je očito to poznanstvo s Laxom, za kojega je rekao da 'stari vrlo interesantna osoba', iskoristio za lažnog primatelja provizije. 'Provizija je trebala biti i veća pa se u pregovorima sa Sanaderom smanjivala provizija. Dogovorena je konačna provizija od pet posto koja je ionako bila gornji limit provizije koja se u Austriji u to vrijeme isplaćivala', tvrdi Laptoš.

Kaže da je Sanader iskoristio svoj položaj zamjenika ministra kako bi dobio proviziju. 'Obrana tvrdi da je to bajka, ali i bajke su moguće u stvarnom svijetu, pa je očito i ovo bajka koja se obistinila', rekla je Laptoš.

'Obrana tvrdi da su baš svi svjedoci u ovom postupku lagali. Koji je motiv svjedoka iz Austrije i svjedoka Mate Granića? Obrana tvrdi da je svjedok Drago Vidaković nevjerodostojan i da je svjedočenjem protiv Sanadera htio sebi kupiti bolji položaj pred USKOK-om', kaže Laptoš i tvrdi kako to sve nije istina.

'Sanader je kroz postupak postavljao pitanje zašto je ova provizija isplaćena? Naravno da nije bilo razloga da se isplaćuje. Bilo je to vrijeme kada u Hrvatskoj nije bilo stranih banaka, a nije bio ni običaj da se kod takvih kredita isplaćuje provizija. Upravo zato je Sanader iskoristio svoj položaj te za sebe pribavio imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna. Počinio je kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti te kazneno djelo ratnog profiterstva koje ne zastarijeva. Ističem da je u to vrijeme trećina zemlje bila okupirana i da je trajao rat. Najveći dio novca izdvajao se za vojsku, tako da je bilo i neprikladno trošiti za bilo što drugo. Zbog visoke stope inflacije, teško se nalazio kredit kod koje bi se zadužilo. Situacija u kojoj se svakodnevno ginulo za domovinu bila je dovoljno jasna optuženiku', govorila je Laptoš svjesna važnosti diplomacije u to vrijeme. 

'Ne mora to biti vezano za ratno profiterstvo, to je točno, ali zbog rata nije bilo dovoljno novca za diplomaciju i nije bilo banaka. Tu uskače Sanader i koristi svoj položaj, obećava Hypu ulazak na tržište i proviziju za sebe', zaključuje Laptoš. Kaže da je nedvojbeno počinjeno kazneno djelo, pa i ako nije kazneno djelo ratnog profiterstva. Tvrdi da u tom slučaju (da se utvrdi da se ne radi o ratnom profiterstvu) nije mogla nastupiti zastara kaznenog djela jer je tijek zastare Sanader prekinuo novim kaznenim djelom vezanim za aferu Ina-Mol.

'Istragu smo započeli dokumentacijom koju smo dobili iz Hypo banke, a ne prema nečijem nalogu. Sanader je ukazao na nelogičnost da je u Hypu ispitan kao svjedok, a ovdje kao osumnjičenik', rekla je Laptoš koja tvrdi da je Austrija prepustila Hrvatskoj progon Sanadera upravo zbog lažnog iskaza o primanju provizije.

'SANADER JE TRAŽIO MITO OD 10 MILIJUNA EURA ZA PREDAJU UPRAVLJAČKIH PRAVA INA-E'

Tužiteljica Vanja Marušić preuzela je obrazlaganje postupka Ina-Mol. Tvrdi da je Sanaderu isplaćeno 10 milijuna eura za prepuštanje upravljačkih prava Ine mađarskom Molu. 'Sanader je kao premijer, dakle službena osoba, radio protivno interesu Republike Hrvatske te uzeo mito', rekla je Marušić.

'Svjedok Robert Ježić je jasno, uvjerljivo i životno ukazao na svoju ulogu i pozadinu transakcije mita. Naime, krajem 2008. godine od njega je Sanader zatražio prijenos 10 milijuna eura na svoje račune koje je trebao zatim isplatiti Sanaderu. Pojasnio je način organizacije primitka tog iznosa, iskoristio je svoju tvrtku u Švicarskoj za prijenos novca. Stefan Hurliman, direktor tvrtke u Švicarskoj, to je potvrdio. Da je iza isplate mita zaista stajao Mol i Zsolt Hernadi dokazuje svjedočenje Ježića o sastanku Hernadija, Josipa Petrovića i Ježića u Vladi', objašnjava Marušić i dodaje da se tada dogovorilo da će se taj novac isplatiti u dva dijela zbog prevelikog iznosa. 'Nekoliko dana kasnije dogodile su se isplate na račune ciparskih tvrtki, a zatim i na račun tvrtke u Švicarskoj', kaže tužiteljica.

'Ježić je posvjedočio da je Sanaderu, na utakmici u Milanu, rekao da ne želi preuzeti drugih pet milijuna eura na što je optuženik, navodno, djelovao vrlo mirno te je tražio da odu u Zurich. Tamo se sastao sa svojim bratom i nije točno da su u Zurich stigli na zahtjev Ježića zbog razgledavanja nekakvih tvrtki - to je potpuno neuvjerljivo', rekla je Marušić. Tužiteljstvo vjeruje da novac na Ježićevom računu nije njegov, nego Sanaderov. 

Kako su Sanaderovi odvjetnici pokušali dokazati da novac na Ježićevom računu nije mito, nego Ježićeva naknada za lobiranje za ruske tvrtke vezano za projekt Družba Adria, tužiteljica kaže da te tvrdnje nisu uvjerljive. 'Nije uvjerljivo da je Mađar Imre Fazekaš, koji je surađivao s ruskim tajkunom Mikhailom Gucerijevom, zaključio ugovore s Ježićem i uplatio mu pet milijuna eura, a da nikada nije upoznao Ježića i da Ježić nije napravio nikakav posao za njega.'

'Posebno su neuvjerljivi i kontradiktorni navodi Fazekaša kada govori pod kojim su okolnostima došli do raskida ugovora o lobiranju za Družbu Adriju. Rekao je da je to morao napraviti da bi zaključio financijsku godinu', kaže tužiteljica i osvrće se na svjedoka Mikhaila Gucerijeva koji je rekao da Sanader nema veze s tim novcem i da je on uplatio Ježiću pet milijuna zbog lobiranja u Hrvatskoj.

Marušić tvrdi kako je Gucerijev samo štitio svoje poslovne interese zbog povezanosti s MOL-om i prisnog odnosa s Hernadijem. 

Tvrdnje Sanadera da je Ježić lagao kako bi sebi kupio bolju poziciju i izašao iz zatvora, Marušić je odbacila rekavši kako je Ježić iz pritvora izašao jer su prestale okolnosti za njegovo zadržavanje te da je iskaz dao nakon puštanja na slobodu. Također tvrdi da se Ježiću pozicija u predmetima nije nikako poboljšala. Odbacila je i Sanaderove kritike da USKOK nije uzeo u obzir odbačaj kaznene prijae od strane mađarskog tužiteljstva, koje očito nije našlo dokaze protiv Zsolta Hernadija te ga stoga nije niti prepustila hrvatskom pravosuđu.

'Ja ne mogu shvatiti zašto jedan premijer smatra da je toliko bitan da može odlučivati da u Hrvatskoj nema dovoljno dobrih ljudi koji mogu voditi Inu, pa se to preputa Mađarima', rekla je Marušić i dodaje: 'Sanader ne samo da nije štitio interese Hrvatske, već ih je prodao za pišljivih 10 milijuna eura.' Tvrdi da je Sanader svoje pozicije uvijek koristio samo za vlastite interese i apelira na sud da mu izrekne maksimalnu zatvorsku kaznu od 15 godina.

Ovom porukom tužiteljstvo je okončalo svoje završne riječi, a sutra su na redu 'poante' Sanaderovih odvjetnika.