KREŠO BELJAK, BEZ DLAKE NA JEZIKU

'Potpredsjednik sam HSS-a, a sporazum Domoljubne koalicije nikad nisam vidio'

  • Autor: Ivica Kruhoberec
  • Zadnja izmjena 19.03.2016 09:13
  • Objavljeno 18.03.2016 u 21:00
Krešo Beljak

Krešo Beljak

Izvor: Pixsell / Autor: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

'HSS nije poljoprivredna stranka, već stranka koja je zamišljena kao politički centar, stranka koja je prije sto godina bila avangarda i nema nikakvog razloga da to ne bude danas. Mi jesmo seljačka stranka po imenu jer je to naše tradicionalno ime, ali okupljamo mnoge i u gradu, za što sam živi dokaz kao gradonačelnik Samobora koji nema poljoprivrede. Neki smo dan razmišljali kako da to povežemo, ali nismo mogli naći nijednog poljoprivrednika u Samoboru koji bi bio vrijedan pozornosti, dakle nekoga većeg. Usprkos tome, jači smo i od SDP-a i od HDZ-a i od svih ostalih stranaka, pa ako smo to mogli u Samoboru, možemo i u drugim gradovima te mjestima', rekao nam je to Krešo Beljak, samoborski gradonačelnik i potpredsjednik HSS-a, najveći konkurent aktualnom HSS-ovom predsjedniku na unutarstranačkim izborima koji će se održati u subotu, odgovarajući na pitanje ima li HSS danas smisla, pogotovo ako pogledamo kakva nam je poljoprivreda i broj poljoprivrednika

Kako ste se uopće našli u politici?

Ispalo je to slučajno 2003. Nisam se nikad prije namjeravao baviti politikom iako me zanimala politika. Tražili su me da se učlanim u stranku, a ja sam rekao da je bitno koja je. HDZ nije dolazio u obzir ni SDP isto tako. U ono su vrijeme bile i neke druge stranke, HNS i HSLS. Sve je to skupa bilo šareno, žuto, narančasto.

Kad ste izabrani za gradonačelnika Samobora?

Na izborima u svibnju 2009. HSS je tada u Samoboru nastupio samostalno te osvojio rekordnih šest mandata u Gradskom vijeću. Dužnost gradonačelnika preuzeo sam 4. lipnja 2009. nakon službene objave rezultata.

Čime ste se bavili prije 2003. godine?

Geograf sam, a radio sam u školi kao profesor zemljopisa. Bavio sam se i znanstvenim radom. Nekim demografskim pitanjima, više iz hobija, amaterski, ali na visokoj razini.

Zašto ste odabrali baš HSS?

HSS je izvorna hrvatska stranka. Tu je i obiteljska tradicija. S jedne i druge strane, i po mami i po tati, svi su bili HSS-ovci. S time da su jedni završili u partizanima, a drugi u ustašama, tako da dolazim iz mješovitog braka.

Gdje je HSS danas?

Nema ga. Jednostavno ga nema. Sve se svelo na pedesetak lokalnih organizacija koje u svojim sredinama mogu dobiti izbore i još pedesetak koji su u stanju napraviti dobar rezultat, a sve je ostalo u principu političke trgovine.

Kako biste to promijenili? Koje su okosnice vašeg programa?

U ovoj konstelaciji političkih snaga na hrvatskoj političkoj sceni, ako gledate s lijeva na desno, ako promotrite tko se sve danas bavi politikom, onda jednostavno ne priznajem odgovor da tu nema mjesta za HSS. Dakle smatram da imamo itekako što za reći, a to je da ne može biti ni hrvatske države bez jake mreže urbanih i ruralnih naselja, dakle bez jakoga hrvatskog sela prije svega, ali ne sela u smislu poljoprivrede, nego sela u smislu ruralnih sredina gdje se stanovnici bave i drugim djelatnostima. Svjedoci smo da nam selo propada ili barem zaostaje od Zagorja, Međimurja pa sve do Slavonije i Dalmacije te otoka. To se događa po zakonu spojenih posuda. Ljudi odlaze iz sredina gdje nema posla u druge sredine, tako da ostaju prostori s manjkom stanovnika. Bojim se da smo u opasnosti da izgubimo svoj identitet ako nešto ne poduzmemo pod hitno.

Ulijevaju li promjene na državnoj razini kakvu nadu da će se neki problemi početi rješavati?

A što se promijenilo? Od izbora do izbora mijenjaju su se samo imena, a ne mijenja se politički smjer Hrvatske.
Tako se i u HSS-u mijenjaju predsjednici, a nema promjene smjera. Kad dobijem povjerenje delegata na glavnoj skupštini HSS-a, namjeravam promijeniti smjer stranke. Stvorit ćemo stranačku političku platformu koja će pokušati promijeniti smjer u kojem Hrvatska ide.


Nedavno ste izrazili određeno nezadovoljstvo Mostom?

Most nije politička stranka. Oni su tek osnovani pa se profiliraju. To je skupina nezavisnih načelnika i gradonačelnika kojima čestitam na rezultatu, ali mislim da više nikada takav rezultat neće dobiti.

Znači li sve to da niste zadovoljni smjerom aktualnoga nacionalnog saveza i Domoljubne koalicije i da je to pod upitnikom?

Ne, nije pod upitnikom. Situacija u kojoj HSS ima samo jednog saborskog zastupnika nama ne dopušta bavljenje državnim problemima i da bitno utječemo na državnu politiku. Sad je to tako kako je, a što će biti za nekoliko mjeseci i u Hrvatskoj, ne samo u HSS-u nego i u drugim strankama, to ćemo vrlo brzo vidjeti, pa i to hoće li ovako ostati ili će biti drugačije. To ćemo vidjeti. Imamo koalicijski sporazum, koji ja još nisam vidio. HSS je članica Europske pučke stranke, prema tome nekakav apsolutni zaokret u politici nemoguć je bez temeljite odluke stranačkih tijela. Ono što nikad nije provedeno ni sada ni davnih godina niti kad smo išli u koaliciju s SDP-om – unutarstranačka je demokracija – odnosno članove nitko nije pitao želite li s ovima ili onima. To ja namjeravam mijenjati. Dakle, sve odluke koje se budu donosile, sigurno će biti odluke odozdo, a ne više nikada odozgo. To nas je uništilo kao stranku – nametanje volje središnjice našim organizacijama na terenu. To nas je koštalo. U principu smo iz izbora u izbore gubili zbog toga 50 posto biračkog tijela.

Spomenuli ste političku trgovinu. Znači li to da će HSS, ako ga preuzmete, biti prepoznatljiv i po tome da na državnoj razini neće ići s jednim političkim blokom, a na nižim razinama s drugim?

Ne možete HSS gurati ni lijevo ni desno. HSS je opcija iz koje su iznikle i ljevica i desnica na hrvatskoj političkoj sceni. Govorimo o razdoblju od prije 70, 80 godina, kad je HSS bio politički pokret koji je obuhvaćao više od 90 posto biračkog tijela u Hrvatskoj. Dakle ne samo Hrvata, nego svih. Ljevica i desnica izrasle su iz HSS-a tako da je pitanje je li HSS lijevo ili desno općenito bezvezno pitanje. Znači, općenito na pitanje o tome hoćemo li s jednima ili drugima, mogu reći da će oni ići s nama jer smo mi politički centar. Vrijeme je da prestanemo živjeti u 1941. ili 1945. i da se vratimo u 2016. godinu.

Tko je odgovoran što su na političkoj sceni često teme iz prošlosti, a ne sadašnjosti?

Oni koji ne znaju što je lijevo, a što desno, pa onda misle ako dignu ruku visoko, da je to desnica, a ako pozdrave šakom, da je to ljevica. To niti je ljevica ni desnica. To su političke floskule ljudi koji nemaju pojma ni o politici ni o prvim problemima koje društvo zanima. Siguran sam da 90 posto ljudi u Hrvatskoj zna da se od toga ne živi i da su potrebni moderni politički pogledi. Vremena su takva kakva jesu i moramo se okrenuti prema budućnosti. Ako ne znate ništa o budućnosti, onda se lakše vratiti u prošlost. Mene pitaju jesam li antifašist ili fašist ili što već, a ja odgovaram da sam antimađaron. Onda mi novinari kažu da je to povijest, pa ja mislim da je i ovo prije povijest.

USPJEŠNO PREBROĐENA KRIZA

Samobor je blizu Zagreba, praktički dosta vezan uz Zagreb. Ovisimo o glavnom gradu, odnosno oni ovise o nama jer je Zagreb najljepši grad u okolici Samobora. Taj naš uspjeh vidi se jer je u vrijeme krize 2008, 2009. i 2011., kad je bilo najgore, puno toga pozatvarano, pa je i u Samoboru dosta toga pozatvarano. Međutim, ipak je određeni broj uspio, i to ne samo održati se nego i povećati svoje proizvodne kapacitete. I to nam se prošle godine vratilo u proračun, stvarno jako. Rast od 24 posto nije mala stvar, to je 40 milijuna kuna. Doduše, tu ima i puno sredstava iz Europske unije. Ukupnu svotu koju smo povukli na području grada Samobora ne možemo ni izračunati, jer ima jako puno i malih projekata. Od ovih najznačajnijih svakako je rudnik svete Barbare koji smo uspjeli pretvoriti u turističku atrakciju. Još kad bi muzej radio onako kako bih ja htio, onda bi cijela Hrvatska znala za tu turističku atrakciju. Tu je i sanacija otpada, bivšeg odlagališta otpada koje je na neki način bilo tempirana ekološka bomba na samom pragu Zagreba, nekoliko stotina metara od glavnog vodocrpilišta. Taj je problem uspješno riješen, tako da stanovnici okolnih sela više ne gledaju one štakore koji su veći od mačaka. Ta sanacija je pred završetkom, otprilike će stajati 100 milijuna kuna. Toliko je planirano, a Grad neće stajati ni kunu, Fond za zaštitu okoliša daje 15 posto sredstava, a 85 posto Europska unija.

Bez obzira na to što niste samo stranka poljoprivrednika, imate stav o poljoprivredi. Kako biste ocijenili stanje u poljoprivredi i općenito u gospodarstvu?

Dok nam strani bankarski lobiji, strani trgovački lanci i strani proizvođači svega i svačega rade što nam rade i drže političku elitu u Hrvatskoj, ne možemo govoriti o suverenitetu naše države. Dakle možemo imati suverenitet na papiru, mahati zastavom i busati se u prsa i to je od suvereniteta sve. Moramo prije svega zaštititi domaće proizvođače na način da hrvatski proizvod bude konkurentniji prije svega na domaćem tržištu. Suludo je da je litra mlijeka iz Francuske ili Mađarske jeftinija nego domaće mlijeko jer, samo kad gledate troškove prijevoza, ne bi smjela biti. To je odgovor na pitanje kako oživiti hrvatsko selo, hrvatsku proizvodnju i gospodarstvo, i to ne samo na selu nego i sve ostalo. Tu Hrvatska, ako je suverena država, može imati ključnu ulogu. Međutim, dok tim procesima upravljaju ljudi koje su postavili određeni veliki igrači, to je nemoguće.

Možete li to objasniti, navesti neku mjeru za rješavanje problema?

Nije problem. Država sve može, država donosi zakone. Zašto ne bismo imali u kunama sve kredite koji su u ovom trenutku na tržištu, i što se tiče privatnih osoba, fizičkih i pravnih osoba? Zašto bismo se vezali uz ikakvu valutu? Zašto se zakonski ne bi moglo odrediti bankama da kamate ne mogu biti ovakve kakve su kod nas sada nego kakve su u Austriji ili Italiji jer su njihovi vlasnici isti? To se zakonski može urediti.

Ali Hrvatska je u drugačijoj situacija nago Austrija, odnosno kažu da rizik nije isti, bonitetne agencije nas svrstavaju vrlo nisko...

Pogledajte što radi Grčka. Radi što god hoće pa nikome ništa. Propuštaju izbjeglice, prave se kao da nisu Europska unija, dužni su tisuće milijardi, pitaj Boga. Više nitko gotovo ne zna koje su to cifre, a i dalje žive bolje nego mi.


HSS se zalagao za nižu stopu PDV- na hranu. Još uvijek ste za smanjenje te stope?

Pa može se spustiti PDV na hranu na nula posto, ali ako trgovci ne spuste marže, neće biti nikakvog efekta na tržištu. Ponavljam još jedanput: ako ništa ne znate, onda idete s takvim stvarima. PDV u principu uopće nije bitan, bitna je konkurentnost hrvatskog proizvoda, poljoprivrednog proizvoda. Ponavljam, ne može litra mlijeka hrvatskog proizvođača biti skuplja od one iz Francuske. To je jednostavno tehnički nemoguće. Samo zbog troškova prijevoza, ako ni zbog čega drugog. I to vrijedi za mnoge stvari. Sve što se radi u Hrvatskoj u principu mora biti jeftinije od onoga što dolazi izvana. No kad imate nekoliko stotina ljudi koji jako dobro žive od uvoza i kad oni drže status quo, onda nije tako.

Među proizvodima koji se sve više uvoze je i meso, i to često dvojbene kvalitete. Zašto ne možemo imati etikete na kojima se vidi odakle je došlo, kad je prvi put smrznuto?

Ne isplati se nikome to raditi u Hrvatskoj. A kad je meso prvi put smrznuto, pitanje je carine, a pitanje carine imali smo prilike vidjeti u nekim slučajevima. Nema tu visoke ni niske politike, politika je uvijek jedna. Politika je život, kaj bumo danas jeli kaj bumo sutra jeli, od čega budemo živjeli, možemo li preživjeti, možemo li opstati? U sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Samoboru je malo bolja situacija, ali pogledajte Slavoniju. Ako odete malo dalje od ovoga dijela, vidjet ćete da je tamo katastrofa. Ljudi nemaju što raditi, a naši ljudi nisu ni lijenčine ni neznalice, nego se jednostavno ne isplati ili nema gdje kod nas raditi. Kad sam bio klinac, u samoborskim selima i okolo nije bilo kuće koja nije imala dvije-tri krave. To je bila sirotinja, ali sve se isplatilo i bilo je jeftinije raditi doma nego kupovati u Konzumu. Danas je jeftinije kupovati u Konzumu. A nemoguće je da je jeftinije, osim ako se radi o iznimno lošoj kvaliteti robe, koja je kupljena tko zna gdje, zamrzavana, odmrzavana i onda imate to što imate. Danas ni restorani u Samoboru nemaju domaću hranu, a oni koji imaju domaću hranu, imaju i vrlo visoke cijene. I to je budućnost Hrvatske, jer imate Europu koja vam se cijela u principu prehranjuje u ovom trenutku galofakom (dodatak hrani u uzgoju stoke) i čime već. Stoga je prilika da se Hrvatska, kao jedna mala zemlja koja je relativno nebitna u europskim i pogotovo u svjetskim razmjerima, usmjeri na isključivo proizvodnju zdrave hrane. Vrlo brzo se može organizirati nekoliko tisuća proizvođača koji će imati čak i gdje plasirati zdravu hranu koja se skuplje plaća.

Sedam ste godina gradonačelnik Samobora, drugi mandat vam je pri kraju. Jeste li zadovo
ljni?

Jesam. Proračun Samobora 2014. bio je 170 milijuna, a prošle godine ostvaren je u iznosu višem od 210 milijuna kuna. Napravljen je velik iskorak iako nas je bilo strah Lalovčeve reforme, jer je u Samoboru struktura stanovništva takva da je dosta građana s iznadprosječnim primanjima pa smo se pribojavali kako će se porezne promjene odraziti na proračun. Međutim, imali smo čak lagan rast, a u prva dva mjeseca ove godine taj rast je značajan, usprkos svim tim reformama, imamo 60 posto povećanja prihoda u odnosu na prva dva mjeseca prošle godine. S time da Samobor nema prirez.

Pa kako ste uspjeli?

Nije to zasluga politike, već gospodarstva. Od prvog dana razgovaramo s našim obrtnicima i našim poduzetnicima. Oni nam sami daju ideje, kažu što misle kako da im lokalna uprava može pomoći. U prvih mjesec dana sazvali smo sve poduzetnike, koji su se i odazvali. Mnogi su bili pozitivno iznenađeni. Rekli smo im neka daju neke ideje unutar zakonskih okvira, jer ne možemo kršiti zakon, a ono što možemo, to ćemo sigurno napraviti i izaći u susret. Skinuli smo komunalne naknade i komunalne doprinose za brojne proizvodne djelatnosti, ali ne i za trgovine, ne za banke, ne za kladionice. Njima smo dapače digli maksimalno koliko smo mogli, ali smo za proizvodne djelatnosti i obrtnike ukinuli komunalne doprinose i stavili ih na nulu.

To je sve?

Ne. Tu su i građevinske dozvole. Kad netko izgradi proizvodnu halu, ne plaća komunalni doprinos. Mjesečni gradski komunalni porez smanjili smo 50 posto. Zbog toga smo imali minus u proračunu 2010., odnosno smanjenje očekivanih prihoda u iznosu od nekih tri milijuna kuna. Opozicija nas je jako napala da oštećujemo gradski proračun. No već sljedeće godine vidjelo se da nismo ništa izgubili jer je uplata bila jednaka kao i prethodne godine, dakle došlo je do određenog povećanja, a onda nakon nekoliko godina i do rasta zahvaljujući raznim mjerama; pomaganju pri zapošljavanju, sveukupnom pomoći koju smo mogli pružiti jer skučeni smo zakonskim okvirima. Imamo sreću da imamo dobre poduzetnike koji su se snašli u vrijeme krize. Jer ne mogu sve pripisati našim olakšicama iako bi politički sad to bilo najljepše reći.

ISKUSTVO S EUROPSKIM FONDOVIMA

Da bismo povukli novac, moramo imati vertikalu prema vrhu. Tu su tri-četiri punkta na toj vertikali koje treba riješiti, a to je kod nas gotovo nemoguće. Uoči ulaska u EU Poljska je napravila administrativnu reformu, podijelila je državu na svoje županije tako da se čim više sredstava privuče. Dakle, prilagodili su svoju administrativnu upravu sredstvima Europske unije. A mi smo još u XIX. stoljeću u ovim županijama. Ima više tih stepenica koje treba proći. Da bismo mi dobili sto nečega iz Europske unije, moramo to prvo sufinancirati jer Samobor spada po njihovim statistikama u neku bogatiju priču i mora osigurati 40 posto sufinanciranja. To morate osigurati u proračunu uoči samog procesa, a to je onda napuhavanje proračuna, to je prvi problem. Ako hoćete projekt od 100 milijuna kuna, morate osigurati fiktivnih 40 milijuna kuna u proračunu da biste se uopće natjecali za taj novac, a i ako dobijete, gdje ćete naći te novce? To nije jednostavno. Tu bi država trebala stati iza vas, to ne mogu gradovi ni općine, tko god to priča, priča bajke. Tu je i cijeli niz udruga kojima pomažemo i koje su se pokazale kao bolji izvlačitelji novaca od jedinica lokalne uprave, odnosno od države, jer oni idu konkretno, tipizirano na ono što hoće, znaju to napisati. Hvala Bogu, Hrvatska očito ima dovoljno mladih školovanih ljudi kojima Grad pomaže sufinanciranjem i tehničkom podrškom i to onda ide jako dobro.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!