Kraljevska švedska akademija znanosti odlučila je ovogodišnju Nagradu Švedske središnje banke za ekonomske znanosti u spomen na Alfreda Nobela dodijeliti Robertu E. Hallu i Michaelu Woodfordu.

Nagrađeni su za 'mikroekonomske temelje makroekonomske stabilizacije', odnosno znanstveni doprinos razumijevanju načina na koji odluke pojedinaca i poduzeća utječu na cjelokupno gospodarstvo.

Njihovi modeli omogućili su učinkovitije oblikovanje gospodarskih politika kojima se nastoje ublažiti posljedice recesije, inflacije i drugih ekonomskih poremećaja.

Kako ublažiti gospodarske krize?

Gospodarstva prolaze kroz razdoblja rasta i pada. Tijekom recesije proizvodnja se smanjuje, nezaposlenost raste, a potrošnja slabi. U razdobljima snažnog gospodarskog rasta, s druge strane, može doći do pregrijavanja gospodarstva i ubrzavanja inflacije. Još je prije gotovo stotinu godina ekonomist John Maynard Keynes razvio teorije prema kojima države mogu ublažavati takve oscilacije promjenama poreza, javne potrošnje i drugih gospodarskih mjera.

U vrijeme recesije gospodarstvo se može poticati snižavanjem kamatnih stopa i povećanjem proračunskog deficita, dok se tijekom snažnog rasta mogu primjenjivati suprotne mjere. Međutim, naftne krize 1970-ih pokazale su ograničenja tadašnjih ekonomskih modela.

Zapadne zemlje suočile su se sa stagflacijom, odnosno kombinacijom visoke inflacije, nezaposlenosti i slabog gospodarskog rasta. Dotadašnji modeli nisu uspijevali objasniti takve poremećaje niti ponuditi dovoljno učinkovita rješenja.

Promijenili način na koji središnje banke promatraju gospodarstvo

Hall i Woodford razvili su pristup koji se nije oslanjao samo na statističke veze između inflacije, proizvodnje i potrošnje. Umjesto toga, svoje su modele temeljili na razumijevanju ponašanja kućanstava i poduzeća. Posebno su istraživali kako ljudi donose odluke o potrošnji i štednji te kako poduzeća određuju cijene svojih proizvoda.

Njihov je rad pokazao da očekivanja o budućnosti imaju ključnu ulogu u gospodarskim kretanjima. Ako građani očekuju rast cijena, mogu promijeniti svoje potrošačke navike. Ako poduzeća očekuju promjene kamatnih stopa ili gospodarske politike, mogu prilagoditi ulaganja i cijene.

Zbog toga i najave budućih poteza vlada i središnjih banaka mogu utjecati na gospodarska kretanja.

Zašto je njihov rad važan?

Modeli koje su razvili Hall i Woodford postali su važan teorijski temelj za donošenje odluka o monetarnoj i fiskalnoj politici. Njihova istraživanja pomažu ekonomistima procijeniti kada treba sniziti ili povisiti kamatne stope, povećati javnu potrošnju ili poduzeti druge mjere kako bi se ublažili gospodarski poremećaji.

Posebno su korisna u situacijama iznenadnih šokova, poput energetskih kriza, naglog rasta cijena ili velikih promjena u potrošnji stanovništva.

'Rad ovogodišnjih laureata pružio nam je stabilne teorijske temelje za modele koje danas koriste središnje banke i vlade diljem svijeta', izjavio je John Hassler, predsjednik Odbora za nagradu za ekonomske znanosti.

Dodao je da su zahvaljujući njihovu radu donositelji gospodarskih odluka bolje opremljeni za suočavanje s krizama.

'S njima smo bolje pripremljeni za gospodarske šokove, poput energetskih kriza ili iznenadnih promjena u potrošnji kućanstava', poručio je Hassler.

Nobelova nagrada za ekonomiju

Za razliku od Nobelovih nagrada za fiziku, kemiju, medicinu, književnost i mir, nagrada za ekonomiju nije bila dio izvorne oporuke Alfreda Nobela. Utemeljila ju je Švedska središnja banka 1968. godine, a prvi put dodijeljena je 1969.

Nagrada se dodjeljuje za iznimne znanstvene doprinose ekonomiji, a o dobitnicima odlučuje Kraljevska švedska akademija znanosti.