S dvama samoproglašenim predsjednicima nakon izbora 28. studenog (Vijeće sigurnosti UN-a je 8. prosinca priznalo pobjedu šefa opozicije Alassana Ouattara), zemlja je sve bliže građanskome ratu kakav se dogodio 2002. Glasnogovornik Gbagboa je kazao da će svaka intervencija izvana dovesti 'do građanskoga rata' i do velikoga vala prognanika.

'Je li Burkina Faso spremna primiti natrag tri milijuna svojih građana?' pitao je Gbagboa novinar francuske televizije u razgovoru u kojem ponavlja zahtjev UN-u da francuske trupe napuste zemlju i prestanu davati zaštitu 'nelegitimnom predsjedniku Ouattaru' koji se nalazi u jednom hotelu s novoproglašenom vladom u Abidjanu odakle je danas pozvao svoje simpatizere na opći štrajk protiv Gbagboa.

Prema UN-ovim izvorima, u sukobima je poginulo najmanje 173 osoba (najviše je žrtava među vojnicima koji su skloni Ouattaru) dok ih je 14.000 izbjeglo u Liberiju.

Povijest ove 20 milijunske zemlje slabo je, međutim u nas poznata. U pretkolonijalnom je razdoblju na prostoru Obale Bjelokosti bilo mnogo manjih državica (Kru, Senufo, Lobi, Akan). Portugalci su uspostavili prve trgovačke kolonije u 16. stoljeću. U 18. stoljeću Francuzi su počeli s istraživanjem terena i uspostavom kolonija. Službeno je ObalaBjelokosti uključena u Francusku Zapadnu Afriku od 1893. godine).

Država je nezavisnost stekla 1960, a prvi predsjednik je bio Félix Houphouët-Boigny. Politički razvoj tekao je stabilno (bez državnih udara i nereda koji su obilježili većinu ostalih afričkih država). Godine 1983. glavni je grad premješten iz Abidjana u predsjednikov rodni grad Yamoussoukro.

Nakon smrti Houphouët-Boignya 1993, predsjednik postaje Henri Konan Bédié. U državi dolazi do nestabilnosti i nasilja zbog gospodarskih razloga. Godine  1999. izveden je prvi državni udar u povijesti; novi je predsjednik postao general Robert Gueï.  Godine 2000. održani su izbori na kojima je pobijedio Laurent Gbagbo

Muslimani sa sjevera zemlje nisu prihvatili njegov izbor te dolazi do građanskog rata (2002-2003) između muslimana sa sjevera i kršćana s juga, koji je uništio gospodarstvo zemlje. Građanski rat traje manjim intenzitetom do danas iako je sklopljeno više primirja.

Stanovnici Obale Bjelokosti, koja je bogata zato što je najveći proizvođač kakaa na svijetu, podijeljeni su na preko 60 etničkih grupa, a religija im je domorodačka (10 do 20 posto), muslimanska (35 do 40 posto) i kršćanska (katolici i protestanti, 25 do 35 posto). Jezično pripadaju u pet glavnih jezičnih skupina, ali je službeni jezik francuski.

Jedini je razumni izlazak iz krize, kažu mnogi komentatori poznavatelji prilika u tom dijelu Afrike, da se Gbagbo povuče. U suprotnome će nasilje eskalirati, jer su mnogi građani naoružani.