OGLASIO SE I REKTOR

Nije čudo da Sveučilište u ZG-u više nije u prvih 500

Damir Boras

Damir Boras

Izvor: Pixsell / Autor: Boris Scitar

Činjenica da je zagrebačko Sveučilište prošli tjedan ispalo s ugledne Šangajske liste 500 najboljih na svijetu nikoga u akademskoj zajednici nije začudila – čini se da su samo tumačenja uzroka različita

'Nisam iznenađen time što je Sveučilište u Zagrebu ispalo sa Šangajske liste. Zapravo, bio sam iznenađen što smo prošle tri godine uopće bili na toj listi, iako na dnu, jer mi nije bilo jasno na temelju kojih parametara', rekao je za tportal dr. sc. Pavel Gregorić, profesor filozofije i prodekan na Hrvatskim studijima.

'Naime u posljednje tri godine nijedan podatak za naše sveučilište nije se mogao pronaći na mrežnoj stranici liste, a za ostala su se mogli naći bar neki. Postoje neke spekulacije o posebnim dogovorima s kineskom vladom i sveučilištem Jiao Tong u Šangaju koje provodi rangiranje, no ne bih ulazio u to', rekao je naš filozof s oksfordskim doktoratom.

Šangajska lista

je najstarija i još uvijek najutjecajnija rang-ljestvica sveučilišta. Prati i ocjenjuje više od 1.200 sveučilišta svijeta, a od 2003. godišnje objavljuje popis 500 najboljih. Prvih 100 rangirano je po individualnom plasmanu, idućih 100 grupirano je u skupine po 50, a preostalih 300 u skupine od po 100.

Gregorić kaže kako je istina da se rangiranje Šangajske liste radi po parametrima koji nisu senzibilizirani za lokalne posebnosti u kojima djeluju sveučilišta, no ističe da je vrijeme njezine objave ipak razdoblje strepnje za uprave boljih sveučilišta jer se njihov rad, među ostalim, ocjenjuje i stanjem na toj i sličnim listama.

'Na žalost, Sveučilište u Zagrebu nije ni ustrojeno tako da bi upravljanje njime moglo ovisiti o bilo kakvim mjerljivim pokazateljima uspješnosti, a ponajmanje o plasmanu na nekakvim svjetskim rang-listama. Naravno, nisu u krivu kritičari Šangajske liste kada upozoravaju da rangiranje ne uključuje humanističke znanosti, da ne procjenjuje nastavnu komponentu i utjecaj sveučilišta na društvo te da je usmjereno na jednostavne pokazatelje kvalitete kao što je broj nobelovaca ili broj objavljenih članaka u Natureu i Scienceu. Sve to stoji, no istaknuo bih tri stvari.

Zagrebačko sveučilište se ipak može vratiti na Šangajsku listu. Postoje izvanredni znanstvenici i grupe na Sveučilištu, osobito u prirodnim znanostima, na koje je Šangajska lista usmjerena. Ono ima načina da ih prepozna i stimulira. Sigurno da bi se to moglo i bolje i brže kada bi država izdvajala više novca, no i postojeća sredstva Sveučilišta mogu se bolje rasporediti.

Kao drugo, Sveučilište u Zagrebu, njegova iduća uprava i svaki zaposlenik, trebaju se željeti vratiti na Šangajsku listu – ne tek povratka radi, nego radi povećanja kvalitete rada, kao i radi povećanja odgovornosti prema javnosti koja ga financira. Drugim riječima, smatram da je kultura osiguranja kvalitete, u koju spadaju i rangiranja, dobra za suštinu znanstvenog i nastavnog procesa. Postavljanje ciljeva i mjerila stimulira ljude da rade više i bolje.

Treće, ako još ima nekih zaposlenika Sveučilišta u Zagrebu koji misle da Šangajska lista nije bitna, neka pročitaju uvjete Natječaja za raspodjelu 25 milijuna kuna za financiranje istraživačke djelatnosti u 2014. – uvjete koje je osmislilo samo Sveučilište u Zagrebu. Ondje piše da će, kad budu tražili financijsku potporu za suradnju s inozemnim znanstvenicima, prednost imati oni zaposlenici koji budu surađivali s kolegama 's onih sveučilišta koja su na ARWU (tj. šangajskoj) listi za 2013. bili unutar prvih 500 institucija te će se pozicija na toj listi uzimati u obzir kod evaluacije prijedloga'. Dakle ta je lista ipak bitna i samom sveučilištu, pa bismo trebali poraditi da se vratimo na nju, i to sa što boljim plasmanom', podsjetio je prof. Gregorić.

Najbolji nam odlaze jer strše

Sličnog je uvjerenja i prof. Kristian Vlahoviček sa zagrebačkog PMF-a, jedan od najgorljivijih zagovornika reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja.

On ističe da Šangajska lista, zbog ozbiljnih parametara kojima se upravlja u rangiranju, odražava trendove koji se odnose na dulja vremenska razdoblja, čak i desetljeća.

'Činjenica da smo ispali s te liste posljedica je loše dugoročne politike našeg sveučilišta, prvenstveno u kadrovskom smislu, a zatim i lošeg upravljanja raspoloživim sredstvima. Upravo neki od najboljih mladih ljudi, čijom zaslugom se naše sveučilište pojavilo na listi, otišli su drugdje, ne zato što nije bilo novca ili radnih mjesta, nego zato što su previše odudarali od okruženja koje im zbog toga nije dalo da napreduju', rekao je prof. Vlahoviček.

'Sada nam se takva politika vraća kroz pad ugleda, za koji će, nemam nikakvih sumnji, vodstvo Sveučilišta opet okriviti nekog drugog. Sve dok sami sebi ne priznamo da nam je za bilo kakav vidljiv napredak potrebno potpuno promijeniti sustav vrijednosti i napokon početi stvarno, a ne samo deklarativno, poticati one najbolje, bojim se da ćemo i dalje gledati ovakva ispadanja našeg sveučilišta iz prve, ali i druge lige', upozorio je naš molekularni biolog.

Kako biti sve bolji sa sve manje novca?

Novoizabrani rektor zagrebačkog Sveučilišta, prof. dr. sc. Damir Boras slaže se da ispadanje s popisa 500 najboljih nije iznenađenje, no problem vidi u izdvajanju sredstava.

'To nije čudo nakon šest godina smanjivanja financiranja. Znanost se kod nas jednostavno sve manje financira, a u Europi se iz proračuna izdvaja mnogo više. U Hrvatskoj je izdvajanje palo s 0,89 na 0,69 posto. Osim toga, zbog krize se u posljednjih nekoliko godina smanjio i ukupni BDP. Dakle ako gledate po uloženom euru, znanstvenici sa zagrebačkog Sveučilišta proizvode više kvalitetnih radova od drugih. Zadnjih pet godina stalno se vodi negativna kampanja protiv Sveučilišta, a pritom se zaboravlja da nam financiranje opada. To je kao u onoj priči o magarcu – vlasnik ga je taman naučio da ne jede, a on je uginuo. Ne može se sve dugoročno temeljiti samo na entuzijazmu ljudi jer želimo povećati produktivnost i kvalitetu nastave, a istovremeno smanjiti sredstva. Zbog uvođenja bolonjskog procesa povećali smo trajanje studija za 25 posto, a istovremeno smo za 30 posto povećali opterećenje nastavnika jer smo podigli kvalitetu pedagoškog standarda - primjerice smanjio se broj studenata koji može doći na jednog nastavnika. Pomnožite to i dobivate da imamo opterećenja veća za gotovo dvije trećine, a da nemamo znatno veći broj asistenata i nastavnika', kaže prof. Boras.

Na pitanje ne bi li se sredstva mogla racionalnije trošiti po uzoru na neka druga sveučilišta koja nisu nužno bogatija, ali su ipak uspješnija, Boras odgovara da financiranje samo najboljih nije dugoročno održivo.

'Možete dati sredstva samo najboljima, no onda ćete imati mali broj ljudi koji neće proizvesti nikakvu infrastrukturu, a također nećete imati dovoljno široku bazu znanstvenika. Naime ne mogu svi biti vrhunski svjetski znanstvenici, ali to ne znači da ne mogu biti dovoljno dobri za nas. Osim toga, oni koji su danas vrhunski postali su takvima na temelju selekcije iz široke baze. Kako ćemo imati tu bazu ako je nećemo financirati? Dakle to je kratkoročno i sebično gledanje', rekao je novi rektor.

Boras je također istaknuo da u našem obrazovnom sustavu imamo potrebe za brojnim znanstvenicima koji će pokrivati naše lokalne društveno-humanističke pa i prirodoslovne teme koje ne moraju nužno zanimati neke jake strane časopise i znanstvenike, što znači da svojim radom možda neće značajno pridonijeti pozicijama Sveučilišta na rang-listama, ali će ipak pridonijeti očuvanju naše kulture, jezika i znanosti.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!