Sukob je kulminirao izdvajanjem HZZO-a iz državne riznice, čime je nanesen velik udarac političkom ugledu Rajka Ostojića. Siniša Varga je na mjestu šefa HZZO-a stekao reputaciju nemilosrdnog činovnika poznatog po provođenju teških mjera štednje. Na glasu je kao pobornik američkog sustava upravljanja zdravstvom kojeg se i sami Amerikanci pod predsjednikom Barackom Obamom odriču. Za očekivati je da neće odstupati dosadašnje vizije zdravstva. Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), kaže da ne bi unaprijed sudio kako će se Varga ponašati na mjestu ministra zdravlja.

'Ako je pametan, izvukao je pouke iz mandata prethodnika i ne bi trebao ponavljati njegove pogreške', poručuje Goluža. Vargu čeka težak posao. 'Pravno nasilje, nepovjerenje, izbjegavanje otvaranja kvalitetne javne rasprave i socijalnog dijaloga te obmanjivanje javnosti nisu metode koje donose rezultat', kazao je Goluža, aludirajući na rad sad već bivšeg ministra Rajka Ostojića za kojeg je ustvrdio da je ušao u sukob sa svima.

Zdravstvena politika, naglašava, mora biti nadstranačka - politika društvenog konsenzusa i kontinuiteta. 'Jedan čovjek ništa ne može riješiti i ako netko misli da će sve riješiti promjena jednog čovjeka, to je zabluda', naglasio je predsjednik HUBOL-a i dodao da je nužno ostvariti zajedništvo politike, radnika u sustavu i građana Hrvatske. U suprotnom, smatra, možemo mijenjati 100 ministra. 'Može biti bolji, ali ne trebamo previše očekivati', zaključio je Goluža.

Nataša Škaričić, novinarka Slobodne Dalmacije, kaže da između Varge i Ostojića možda postoje karakterne razlike, ali o tome ne zna mnogo. Što se tiče razlika u odnosu prema supstancijalnim problemima zdravstva, one ne postoje, a ni jedan ni drugi, kaže Škaričić, u okvirima svojih nadležnosti i ovlasti nisu napravili nikakav pomak prema tome da zdravstvo u postojećim okvirima, dakle, bez reforme, funkcionira.

'Pojednostavljeno rečeno: ni Varga ni Ostojić nisu postupali sukladno vlastitim zakonskim obavezama, a iz njihovih se javnih nastupa može zaključiti da oni ni ne znaju koje su to obaveze. Tome je najbolji dokaz stvaranje fame da će izdvajanje HZZO-a iz proračuna doprinijeti suštinski funkcionalnijem poslovanju HZZO-a', napominje Škaričić. Što se tiče razlika u strateškom razmišljanju o zdravstvu, objašnjava, ni one ne postoje, jer nema ničeg strateškog u tome da se zdravstvo prezentira kao balast i da se to 'rješava' redukcijom socijalnih prava građana u sistemu zdravstvene zaštite.

'Redukcije socijalnih prava građana narušavaju ionako slabašan sistem socijalne pravde, a ne doprinose financijskoj stabilnosti, jer je financijska korist zanemariva u odnosu na financijsku štetu koju nanosi korupcija, sukob interesa. Disbalans između preventivne i specijalističke medicine, periferije i centrale i uopće ulaganje u sve ono što nosi marginalne rezultate u javnom zdravstvu, a donosi profit medicinskom poduzetništvu. Ni Varga ni Ostojić nemaju kapacitet da to shvate', zaključuje Škaričić.