Ne moraš biti iz Japana da bi imao kimono!

Prošlo je gotovo godinu dana kada mi je Andrina prvi put spomenula Belchite, španjolski grad udaljen 50 kilometara od Zaragoze koji je stradao u španjolskom građanskom ratu 1937. godine i koji od tada zovu gradom duhova. Nedavno smo posjetile Belchite s nekolicinom prijatelja i imale smo što vidjeti.

Neposredno prije odlaska u Belchite kupila sam svoj prvi kimono u životu. Godinama već maštam o jednom, obilazim razne SHS i buvljake ne bi li pronašla neki u koji ću se zaljubiti na prvi pogled i napokon ga pronađem u najdražem mi vintage store-u u Barceloni. Kad sam ga dotaknula prošli su me trnci, a kad mi je frajer ispričao da su cvjetovi ručno oslikani malim kistovima trnci su se pretvorili u leptiriće u stomaku. Znala sam da ga moram imati. Mislim da je s kimonom otprilike slična priča kao s vjenčanicom. Znaš da ćeš ga odjenuti možda tek jednom, no želiš ga imati. Možda je čak bolja usporedba sa slikom ili skulpturom; dovoljno ga je samo gledati i uživati.

Dok si ne nabavite vlastiti kimono uživajte u ovom mojem i prekrasnim fotografijama koje potpisuje moja draga prijateljica Andrina Perić (uz malu pomoć odličnog fotića koji nam je posudio frend Cozy).

kimono: Holala! (vintage clothing)

photo: Andrina Perić

U jednom od narednih postova ispričat ću vam priču o čarobnom Belchiteu, potkrijepljenu divnim fotografijama.

Stay tuned! ,-)