Proučavanje imena naselja, osobito u Hrvatskoj, može biti itekako zabavno, u što smo se uvjerili proteklih mjeseci u televizijskoj reklami za jedno domaće pivo, a svakako je zanimljivo, ponajviše što osim mnoštva smijeha, skriva neke zamke. O specifičnoj toponimiji hrvatskih naselja, domišljatosti pri imenovanju i konačno o nastanku imena naselja, tportal je razgovarao s Domagojem Vidovićem, poznatim jezikoslovcem i onomastičarom sa zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Budući da je toponimija hrvatskih naselja po mnogo čemu specifična, čitav je niz elemenata zaslužnih za nastanak pojedinog imena naselja, a mnogo je i različitih načina na koje su nastajali toponimi. Jezikoslovac Vidović ističe da se načini na koje su nastali toponimi mogu podijeliti u dvije skupine. Jedna se odnosi na jezično podrijetlo jer je jedan dio naših toponima naslijeđen iz starijih razdoblja u kojima se na hrvatskome povijesnom području nije govorilo hrvatskim jezikom. Neka su od tih imena posve iščezla kad su navedena naselja nestala.
Antička imena koja su do danas opstala uglavnom su romanskoga postanja ili su prošla kroz romanski jezični filtar. Kao primjere tportalov sugovornik ističe toponim grčkoga postanja Epidaur (Cavtat) i vjerojatno keltski toponim Segesta (Sisak) koji su prošli kroz romanski jezični filtar jer je u antici glavni svjetski jezik bio latinski, a u našim su stranama i neromanski narodi, poput Grka, Kelta i Ilira, uglavnom govorili tim jezikom. Većina, pak, imena, naglašava Vidović, potječe iz temeljnoga hrvatskog (slavenskog) sloja, pri čemu je zanimljivo da su Hrvati i Slaveni općenito kao kopneni narod na more donosili kopneno nazivlje, pa se tako naziv kraj (česti su toponimi Kraj u Hrvatskoj) zapravo odnosio na mjesto na kojima se dotiču nizinski predjeli i planinski ili brdski lanci, a tek je nakon doseljenja Hrvata na more nastalo novo značenje kraja koje bismo mogli opisati kao spoj mora i krša.
'Uostalom, Hrvati nisu pri doseljenju imali svoj naziv za more, nego su ga preuzeli iz latinskoga. Poslije su se neka imena preuzimala i prilagođivala iz jezika naših gospodara. Tako smo svoje ime Hrvatsko primorje zamijenili stranim Kvarner, mađarskim smo nastavkom -vár na sjeveru zamijenili vlastitu riječ grad 'utvrda' pa smo na sjeveru umjesto Bjelograda dobili Bjelovar, a Vukograda Vukovar i slično. Kad je riječ o hrvatskim imenima, ona su bila uvjetovana zemljopisnim nazivljem. U imenima su naselja očuvane mnoge danas uglavnom zaboravljene hrvatske riječi temeljnoga slavenskog postanja. Tako imenica resa u ojkonimu Duga Resa označuje blatna, močvarna zemljišta, baš kao i imenica hleb u Hlebine koju bismo na prvu loptu mogli povezati s prehrambenim proizvodom hljeb', pojasnio nam je onomastičar.
Sveprisutne metafore
Od našeg sugovornika doznajemo da imena Brod i Prelog označuju gaz, tj. prijelaz preko rijeke. Na mjesto na kojemu, pak, postoji slano vrelo, upućuje ime Slatina, a na vodoplavno područje Tounj. Metaforičkoga su postanja ojkonimi kao što su Čabar (< čabar ‘vjedro’) ili Čavle (< čavao), Pedalj, Prozor, Ražanj (često na otocima), Stubica (usp. stubao ‘ograda na zdencu’), Vrata i Zabok (usp. bok), na vrstu tla upućuju ojkonimi Bisko (bisk- ‘pijesak’), Glina, Milna (mělъ ‘pijesak’), Molve (<molъ- ‘riječni pijesak’), Ploče (<ploča ‘kvadratni kamen’), Posedarje (< sedra ‘vapnenac’), Stolac, a na vrste vode Bistra ili Slunj (< *sluzъ ‘sluzavo, vlažno korito’).
Biljnim su nazivima motivirani ojkonimi Cerna (< cer), Drežnik (< drezga), Jablanac (< jablan), Jasenice (< jasen), Jelsa (< jelsa ‘joha’), Koprivnica (< kopriva), Kostajnica (usp. kostanj ‘kesten’), Lipovac (< lipa), Maslenica (usp. maslina), Orahovica (< orah; Orah je nekoć bio i osobno ime), Pirovac (< pir ‘vrsta žitarice’), Rogač, Smokvica (< smokva) ili Vrbovec (< vrba), a nazivima biljnih zajednica imena Dubrovnik (< dubrava ‘listopadna šuma’), Gvozd i Zagvozd (< gvozd ‘šuma’), Lešće (< *lěsъ ‘lisnata šuma’), Lipik (< lipik ‘lipova šuma’) te Šibenik (usp. šiblje). Nekoć su se nadijevala i osobna imena Bukva, Grah ili Loza, kojih već nekoliko stoljeća nema.
Govoreći o upravnim i vlasničkim odnosima koa temelju za nastanak nekog naselja, Vidović upućuje na ojkonime Banova Jaruga (usp. ban), Delnice (dio naslijeđene djedovine), Kraljevica (< kralj) i Županja (< župan). U skupini se ojkonima koji se odnose na gospodarsku djelatnost izdvajaju oni koji sadržavaju apelative koji se odnose na privođenje tla kulturi, pa tako na dobivanje plodnoga tla paljenjem upućuju imena Garešnica i Požega, a krčenjem Plaški, dok vezano za stočarstvo imena Oklaj i Osijek upućuju na ograđena mjesta u kojima se drži stoka, a na trgovinu ukazuju imena Četvrtkovec, Subotišće i Nedelišće koja upućuju na sajmene dane.
Od Svetog Petra u Šumi do agnostičkih Bezboga
Mjesta na kojima je šuma iskrčena kako bi se izgradilo obrambeno zdanje, otkrivaju ojkonimi Ogulin i Opuzen, ona na kojima su izgrađene crkve otkrivaju ojkonimi Crikvenica (usp. crkva), Donji Miholjac (Mihael Arhanđel), Gospić (Gospa), Ozalj (sveti Anselmo), Sesvete (Svi sveti), Đurđevac, Suđurađ i Sveti Đurđ (sveti Juraj), Sumpetar, Supetar i Sveti Petar u Šumi (sveti Petar), Sutivan (sveti Ivan) te Vinkovci (sveti Vinko). Nazivi su crkvenih objekata, ističe jezikoslovac, motivirali ojkonime Beli Manastir (< manastir ‘samostan’), Kloštar Podravski (< kloštar ‘dio samostana određen za redovnike’) i Opatija (< opatija ‘benediktinski samostan’), a nazivima su crkvenih redova i crkvenih dužnosnika uvjetovani ojkonimi Biskupija, Ivanec (usp. ivanovci) te Đakovo i Žakanje (usp. istoznačnice đakon i žakan). Toponim Apatija kod Ludbrega i Apatin u Bačkoj srodni su toponimu Opatija te označuju mjesto benediktinskoga samostana,a ne duševno stanje. S druge bismo strane 'agnostičkim' imenom mogli prozvati toponim Bezboge u Konavlima.
Imena mnogih hrvatskih naselja nastala su, kaže Vidović, od osobnih imena i prezimena, pa tako imamo Borovo (: Boromir/Borislav), Grubišno Polje (< Grubiša), Jalžabet (usp. Elizabeta), Karlovac (< Karlo), Metković (< Metković ‘prezime’ < Metko < Medo < Medvjed), Orebić (< Orebić ‘prezime’ < oreb ‘jastreb’), Oroslavje (< Oroslav), Petrinja (< Petrin < Petar) i Zlatar, a zabilježeno je ime Zlatarjevo, vjerojatno prema prezimenu Zlatar.
Ojkonim se Bandino Selo ne odnosi na pripadnike udruženoga zločinačkog pothvata, nego su ljudi ondje bandoglavi, tj. tvrdoglavi, a da su i cjepidlakavi ljudi ostali okamenjeni u toponimiji, potvrđuju toponimi Gornje i Donje Cjepidlake kod Bjelovara, pojašnjava Vidović.
