IMENA LUDA NALAZE SE SVUDA

Nasukan na Konavoske sise i Smočiguzicu

Autor: Vanja Majetić
Zadnja izmjena 18.01.2017 18:21
Objavljeno 18.12.2016 u 19:00

Comments

Domagoj Vidović i smiješni toponimi

Izvor: Cropix / Autor: Admir Buljubasic / CROPIX/www.ozujsko

Proučavanje imena naselja, osobito u Hrvatskoj, može biti itekako zabavno, u što smo se uvjerili proteklih mjeseci u televizijskoj reklami za jedno domaće pivo, a svakako je zanimljivo, ponajviše što osim mnoštva smijeha, skriva neke zamke. O specifičnoj toponimiji hrvatskih naselja, domišljatosti pri imenovanju i konačno o nastanku imena naselja, tportal je razgovarao s Domagojem Vidovićem, poznatim jezikoslovcem i onomastičarom sa zagrebačkog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Budući da je toponimija hrvatskih naselja po mnogo čemu specifična, čitav je niz elemenata zaslužnih za nastanak pojedinog imena naselja, a mnogo je i različitih načina na koje su nastajali toponimi. Jezikoslovac Vidović ističe da se načini na koje su nastali toponimi mogu podijeliti u dvije skupine. Jedna se odnosi na jezično podrijetlo jer je jedan dio naših toponima naslijeđen iz starijih razdoblja u kojima se na hrvatskome povijesnom području nije govorilo hrvatskim jezikom. Neka su od tih imena posve iščezla kad su navedena naselja nestala.

Antička imena koja su do danas opstala uglavnom su romanskoga postanja ili su prošla kroz romanski jezični filtar. Kao primjere tportalov sugovornik ističe toponim grčkoga postanja Epidaur (Cavtat) i vjerojatno keltski toponim Segesta (Sisak) koji su prošli kroz romanski jezični filtar jer je u antici glavni svjetski jezik bio latinski, a u našim su stranama i neromanski narodi, poput Grka, Kelta i Ilira, uglavnom govorili tim jezikom. Većina, pak, imena, naglašava Vidović, potječe iz temeljnoga hrvatskog (slavenskog) sloja, pri čemu je zanimljivo da su Hrvati i Slaveni općenito kao kopneni narod na more donosili kopneno nazivlje, pa se tako naziv kraj (česti su toponimi Kraj u Hrvatskoj) zapravo odnosio na mjesto na kojima se dotiču nizinski predjeli i planinski ili brdski lanci, a tek je nakon doseljenja Hrvata na more nastalo novo značenje kraja koje bismo mogli opisati kao spoj mora i krša.

'Uostalom, Hrvati nisu pri doseljenju imali svoj naziv za more, nego su ga preuzeli iz latinskoga. Poslije su se neka imena preuzimala i prilagođivala iz jezika naših gospodara. Tako smo svoje ime Hrvatsko primorje zamijenili stranim Kvarner, mađarskim smo nastavkom -vár na sjeveru zamijenili vlastitu riječ grad 'utvrda' pa smo na sjeveru umjesto Bjelograda dobili Bjelovar, a Vukograda Vukovar i slično. Kad je riječ o hrvatskim imenima, ona su bila uvjetovana zemljopisnim nazivljem. U imenima su naselja očuvane mnoge danas uglavnom zaboravljene hrvatske riječi temeljnoga slavenskog postanja. Tako imenica resa u ojkonimu Duga Resa označuje blatna, močvarna zemljišta, baš kao i imenica hleb u Hlebine koju bismo na prvu loptu mogli povezati s prehrambenim proizvodom hljeb', pojasnio nam je onomastičar.

Sveprisutne metafore

Od našeg sugovornika doznajemo da imena Brod i Prelog označuju gaz, tj. prijelaz preko rijeke. Na mjesto na kojemu, pak, postoji slano vrelo, upućuje ime Slatina, a na vodoplavno područje Tounj. Metaforičkoga su postanja ojkonimi kao što su Čabar (< čabar ‘vjedro’) ili Čavle (< čavao), Pedalj, Prozor, Ražanj (često na otocima), Stubica (usp. stubao ‘ograda na zdencu’), Vrata i Zabok (usp. bok), na vrstu tla upućuju ojkonimi Bisko (bisk- ‘pijesak’), Glina, Milna (mělъ ‘pijesak’), Molve (<molъ- ‘riječni pijesak’), Ploče (<ploča ‘kvadratni kamen’), Posedarje (< sedra ‘vapnenac’), Stolac, a na vrste vode Bistra ili Slunj (< *sluzъ ‘sluzavo, vlažno korito’).

Biljnim su nazivima motivirani ojkonimi Cerna (< cer), Drežnik (< drezga), Jablanac (< jablan), Jasenice (< jasen), Jelsa (< jelsa ‘joha’), Koprivnica (< kopriva), Kostajnica (usp. kostanj ‘kesten’), Lipovac (< lipa), Maslenica (usp. maslina), Orahovica (< orah; Orah je nekoć bio i osobno ime), Pirovac (< pir ‘vrsta žitarice’), Rogač, Smokvica (< smokva) ili Vrbovec (< vrba), a nazivima biljnih zajednica imena Dubrovnik (< dubrava ‘listopadna šuma’), Gvozd i Zagvozd (< gvozd ‘šuma’), Lešće (< *lěsъ ‘lisnata šuma’), Lipik (< lipik ‘lipova šuma’) te Šibenik (usp. šiblje). Nekoć su se nadijevala i osobna imena Bukva, Grah ili Loza, kojih već nekoliko stoljeća nema.

Govoreći o upravnim i vlasničkim odnosima koa temelju za nastanak nekog naselja, Vidović upućuje na ojkonime Banova Jaruga (usp. ban), Delnice (dio naslijeđene djedovine), Kraljevica (< kralj) i Županja (< župan). U skupini se ojkonima koji se odnose na gospodarsku djelatnost izdvajaju oni koji sadržavaju apelative koji se odnose na privođenje tla kulturi, pa tako na dobivanje plodnoga tla paljenjem upućuju imena Garešnica i Požega, a krčenjem Plaški, dok vezano za stočarstvo imena Oklaj i Osijek upućuju na ograđena mjesta u kojima se drži stoka, a na trgovinu ukazuju imena Četvrtkovec, Subotišće i Nedelišće koja upućuju na sajmene dane.

Mjesto u Dalmatinskoj zagori koje je široj javnosti postalo poznato u vrijeme Ive Sanadera, čiji su obiteljski korijeni upravo u Dugobabama

Izvor: Pixsell / Autor: Nino Strmotic/PIXSELL

Od Svetog Petra u Šumi do agnostičkih Bezboga

Mjesta na kojima je šuma iskrčena kako bi se izgradilo obrambeno zdanje, otkrivaju ojkonimi Ogulin i Opuzen, ona na kojima su izgrađene crkve otkrivaju ojkonimi Crikvenica (usp. crkva), Donji Miholjac (Mihael Arhanđel), Gospić (Gospa), Ozalj (sveti Anselmo), Sesvete (Svi sveti), Đurđevac, Suđurađ i Sveti Đurđ (sveti Juraj), Sumpetar, Supetar i Sveti Petar u Šumi (sveti Petar), Sutivan (sveti Ivan) te Vinkovci (sveti Vinko). Nazivi su crkvenih objekata, ističe jezikoslovac, motivirali ojkonime Beli Manastir (< manastir ‘samostan’), Kloštar Podravski (< kloštar ‘dio samostana određen za redovnike’) i Opatija (< opatija ‘benediktinski samostan’), a nazivima su crkvenih redova i crkvenih dužnosnika uvjetovani ojkonimi Biskupija, Ivanec (usp. ivanovci) te Đakovo i Žakanje (usp. istoznačnice đakon i žakan). Toponim Apatija kod Ludbrega i Apatin u Bačkoj srodni su toponimu Opatija te označuju mjesto benediktinskoga samostana,a ne duševno stanje. S druge bismo strane 'agnostičkim' imenom mogli prozvati toponim Bezboge u Konavlima.

Imena mnogih hrvatskih naselja nastala su, kaže Vidović, od osobnih imena i prezimena, pa tako imamo Borovo (: Boromir/Borislav), Grubišno Polje (< Grubiša), Jalžabet (usp. Elizabeta), Karlovac (< Karlo), Metković (< Metković ‘prezime’ < Metko < Medo < Medvjed), Orebić (< Orebić ‘prezime’ < oreb ‘jastreb’), Oroslavje (< Oroslav), Petrinja (< Petrin < Petar) i Zlatar, a zabilježeno je ime Zlatarjevo, vjerojatno prema prezimenu Zlatar.

Ojkonim se Bandino Selo ne odnosi na pripadnike udruženoga zločinačkog pothvata, nego su ljudi ondje bandoglavi, tj. tvrdoglavi, a da su i cjepidlakavi ljudi ostali okamenjeni u toponimiji, potvrđuju toponimi Gornje i Donje Cjepidlake kod Bjelovara, pojašnjava Vidović.

Domagoj Vidović - znanstvenik Instituta za hrvatski jezik pojasnio nam je otkud smiješna imena hrvatskih mjesta

Izvor: Cropix / Autor: Admir Buljubasic / CROPIX

Hrvatska ima mnoštvo smiješnih toponima

Izvor: Društvene mreže / Autor: Facebook

Bošnjaci, Hercegovci, Crnogorci, Šiptari...

Na smjer iz kojega su stanovnici određenoga naselja pristigli, upućuju ojkonimi kao što su Bošnjaci (< Bošnjak ‘Bosanac’; etnonim Bošnjak nastao je tek krajem 20. stoljeća) i Hercegovac. Na imena naroda (etnonime) ojkonimi Crnogorci kod Imotskoga, Madžari kod Siska, Nijemci u Slavoniji ili Šiptari kod Bjelovara, dok je Kosovo pak posve uobičajen toponim u cijelome slavenskom svijetu, pa ga ne treba povezivati s novom balkanskom državom, a u zapadnoj Bosni i Sasina (usp. Sasi).

Zanimalo nas je i pod kojim su sve utjecajima nastajala imena naših naselja, pa stručnjak ističe da se romanski utjecaj protegnuo na stara i na mlađa razdoblja.

'Tako je, primjerice, ojkonim Kaštela, u kojemu je sadržan romanizam kaštel ‘utvrda’, srodno imenima koja sadržavaju imenicu grad u starome značenju ‘utvrda’, poput Gračac, Gradac, Gradiška ili Podgradina, a ojkonim se Pag povezuje s latinskim nazivom pagus, što znači ‘selo’ te je srodno imenima Vas (usp. i Stara Vas nedaleko od Paga) ili Selo (usp. i Dugo Selo). Pritom je zanimljivo napomenuti kako su Hrvatima uvijek strane riječi gordo, zvučale pa je tako latinska riječ za selo u Hrvata postala općom imenicom kojom se označivao grad (Parizom se tako nazivao Stari Grad) baš kao što u novije vrijeme gotovo svaku uvalu ili zaton nazivamo lagunom.', podučio nas je sugovornik.

Turskoga su pak postanja imena naselja kao što je Čitluk ‘seoski posjed’ ili mnogi toponimi koji sadržavaju turcizam kula ‘utvrda’, poput, primjerice, Kula Norinska ili Široka Kula. Na sjeveru su mnoga imena naselja mađarskoga postanja. Gradić bismo Ilok hrvatski mogli nazvati Novigradom, Valpovo označuje plemićki posjed ili zadužbinu, što je slično mnogim Vakufima po Bosni, Varoš grad, Aljmaš i Siget otok, a ime bi se Daruvar moglo prevesti u Ždralograd. Ojkonim se pak Varaždin izvodi od mađarskoga varasd te je značenjski srodan toponimima Kaštela, Gradac i Kula u kojima su sadržani nazivi različitoga jezičnog postanja koji označuju utvrdu. Njemačkoga je postanja najvjerojatnije ojkonim Slavonski Šamac (< šamac ‘šanac, rov’).

Grmoja iz Zle Gore

Budući da je naša toponomija specifična zbog mnogih arhaizama, iz naziva pojedinih geografskih područja, poput recimo Kopačkog rita, mnogi bi mogli izvesti krive zaključke. Takvih je primjera u Hrvatskoj mnogo. Stoga nas je zanimalo stručno mišljenje postoje li zapisi kako su stanovnici pojedinih naselja tražili preimenovanje svojih prebivališta.

'Rit je zapravo močvarni predio te bi da je u Dalmaciji na temelju pučke etimologije možda dobio slikovitije ime Smočiguzica kakvog nosi jedan takav rt na Hvaru. Kad smo kod preimenovanja, zna se da su se Konjevrate u šibenskome zaleđu nekoć nazivale Koljivrate, a nedaleki Pirovac Zloselo. U Konavlima se pak selo Dubravka nekoć nazivalo Mrcine, a na Pelješcu je Kozlo preimenovano u Tomislavovac. Mjesto iz kojega potječe jedan od čelnika MOST-a Nikola Grmoja danas se zove Pozla Gora, a nekoć se nazivalo Zla Gora. Riječ je, dakle, o promjenama imena naselja zbog njihove 'nefinoće'. Tradicija pak političkih promjena potječe još od razdoblja mletačke vladavine kad je otok koji se na hrvatskome nazivao Ćuh ili Veli otok prozvan po prijevodu s talijanskoga Dugim otokom', objašnjava Vidović.

Hrvatska ima mnoštvo smiješnih toponima

Strani vladari i njihovi utjecaji, ali i prijepori, vidljivi su diljem Hrvatske, pa tako Vidović pojašnjava kako se tijekom austrougarskoga razdoblja Stara Gradiška, koja je danas najčešće mjestom ideoloških prijepora, nazivala Uskocima, no kako uskoci nisu budili lijepe uspomene u ljubitelja Habsburgovaca, valjalo joj je promijeniti ime. Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije i planskoga naseljavanja solunaša oko 1920., selo je Križevci nedaleko od Vukovara prozvano Karadžićevo po srpskome narodnom preporoditelju. To mu je ime ostalo do danas za razliku od Hrvatskih Mohvi na Sandžaku koje su nakon Drugoga svjetskog rata prozvane Vučjom Lokvom.

'Bilo je, dakako, i ideološkoga nametanja imena pa je uvala Ploča, odnosno naselje koje se razvilo tek nakon 1945., prozvana prvo Aleksandrovo po kralju Aleksandru Karađorđeviću, pa Kardeljevo po Edvardu Kardelju, jednom od najbližih suradnika Josipa Broza Tita, a danas nosi ime Ploče. Također, poznati su i primjeri dodavanja posvojnoga pridjeva Titov., a u bivšoj državi svaka tadašnja socijalistička republika i pokrajina imala je po jedno naselje s pridjevom Titov, počevši od Titovog Velenja u Sloveniji, zatim Titove Korenice u Hrvatskoj, Titovog Drvara u BiH, Titovog Užica u Srbiji, Titograda u Crnoj Gori i Titovog Velesa u Makedoniji. Naselja u bivšim autonomnim pokrajinama Kosovo i Metohija te Vojvodini svojevremeno su u čast jugoslavenskom čelniku nosila imena Titova Mitrovica i Titov Vrbas.

321735 ,447405 ,376993 ,374962
Zadar su Vodice, a Split Brnistrovo

Valja napomenuti da su i danas u opticaju nazivi koje su Hrvati zatekli nakon svojeg doseljenja, a najveći se dio imena naselja u kojima su se odrazila antička imena gradova nalazi u priobalju. Tako se, primjerice, ojkonim Cavtat dovodi u vezu s latinskom imenicom civitas, ‘grad’, jer su se po predaji stanovnici Epidaura preselili u obližnji Dubrovnik, pa se Cavtat prozvao Civitas Vetus ‘Stari Grad’. Da su se i Hrvati služili sličnim načinom imenovanja, dokaz je ime Stari Grad za drugo naselje po broju stanovnika na otoku Hvaru, koji je svoje staro ime Hvar (grč. Pháros) prepustio novomu otočkom središtu – današnjemu gradu Hvaru.

'Da su Hrvati preveli antičko ime drugoga po važnosti grada u Dubrovačkoj Republici, nazvali bi ga Blatom ili Kalima, a ne prilagođenim imenom Ston, Motovun bi možda postao Brdovcem, Labin Brijegom ili Bjelogradom, Skradin Strmicom, Zadar možda Vodicama, Split Brnistrovom (po jednome je tumačenju ime dobio po sredozemnoj biljci brnistri), a u imenu bi se Trogir odrazio neki lik povezan s imenicom jarac. Antička su se imena odrazila i na kopnu. Sisak bismo, primjerice, mogli prevesti u Trstenik, a u antičkim ojkonimima Mursa (današnji Osijek) i Marsonia (današnji Slavonski Brod) sadržana je osnova *murs/*mors ‘blatište, kaljuža’ te bismo i njih (poput Stona) mogli „prevesti“ u Kali. Po nazivima su pak životinja ime dobili neki naši otoci. Primjerice, Brač i Elafiti prozvani su po različitim grčkim nazivima za jelena.', pojasnio nam je naš sugovornik.

Kako u Hrvatskoj ne manjka imena naselja koja su nastala na temelju narodne domišljatosti i smisla za humor, dostatno govore metaforična imena kao što su Konavoske sise (za dva grebena). Na Kornatima pak postoje otočići Babina guzica (u Tenji kod Osijeka postoji toponim Babin guz), Kurba vela i Kurba mala. U Lici pak nalazimo brijeg pod imenom Derikrave, a pod Velebitom zaselak Dušikrave. Na Velebitu se nalazi i naselje Crni Padež, čije ime nije povezano s lošim poznavanjem gramatike, nego je riječ o padini prekrivenoj crnogoričnom šumom.

Pazi što jedeš u Otrovancu da ne završiš u Prdametu

'Ako je suditi po imenu, u selu Otrovanec kod Pitomače morate pripaziti na to što pijete i jedete, a u Stojdragi na Žumberku, ako bismo se poveli za pučkom etimologijom, muževi često zaustavljaju supruge (moguće je starije ime vjerojatno bilo *Stojina Draga te je očito riječ o ojkonimu u kojemu je sadržano osobno ime), a predstavnici reda i zakona vjerojatno nemaju veliku potrebu ulaziti u nedaleku Poštenu Vas. Kod Varaždina se nalazi Tužno, a kod Sarajeva Čemerno. Zvuk vode koji podsjeća na puštanje vjetrova često je utjecao na imenovanje vrela kao što su Prdamet u Lokvičićima kod Imotskoga ili Prduša na Elafitima. Nedaleko od hrvatsko-bosanskohercegovačke granice, u selu Brštanica nalaze se 'indijanski' toponimi kao što su Đe se voda splijeva (mjesto na kojemu se slijeva voda) i Pomozi Bog (teško dostupan predio). Na natpisu pak u selo Prćavci kod Čapljine stajalo je „Sexy City“ jer ga je puk povezivao s glagolom kojim se isprva označivalo razmnožavanje između domaćih životinja...' pojasnio nam je Vidović, dodajući kako su takve tvorbe, očekivano, potvrđenije na hrvatskome jugu.

Inače, takve su tvorbe zajedničke čitavome Sredozemlju. Tako se Zaljev hrvatskih svetaca naziva Bokom kotorskom (usp. tal. bocche 'usta'), a selo na ulazu u Popovo u istočnoj Hercegovini Čvaljina (usp. riječ čvalje 'razjapljena usta'), pa vidimo da je ime u oba slučaja nastalo metaforizacijom.

Također nas je zanimalo mišljenje stručnjaka u kojoj mjeri pri istraživanjima zajedno surađuju jezikoslovci s geodetima i geografija, koji naglašava kako bi suradnja u svakome slučaju morala biti još bolja da nam se ne dogode da nam naselja dobivaju 'američka' imena kao što su Krvavac 1 i Krvavac 2 ili da nam se ne dogode 'prekrštavanja' naselja pa da nam Šestanovac ne postane Šestanovec, a Čakovec Čakovac kao što su jednoć (doduše zbog jezikoslovnih eksperimenata) Delnice postale Dionicama, a Šibenik Šjebenikom.

376723 ,301839 ,203630 ,410081

Kako je Sveti Tomo postao Srbobran

'U posljednje vrijeme ne surađujemo samo s hrvatskim, nego i sa slovenskim zemljopiscima, ponajprije u pogledu egzonima, tj. hrvatskih (i slovenskih) imena za strane zemljopisne objekte, ponajprije naselja, države, vode i slično. Naime, na međunarodnoj pozornici postoji težnja da se ujednače imena stranih zemljopisnih imena, što u prijevodu znači priznavanje prevlasti engleskoga jezika. Posljedice osjećamo donekle već i danas. Nekoć smo, primjerice, japanske toponime prilagođivali hrvatskomu glasovnom i slovnom sustavu, pa smo pisali Tokio i Honšu, a danas vas kad kažete kako bi trebalo pisati Kjoto ili Fukušima, ljudi samo blijedo gledaju. Pisanje imena iz ruskoga jezika riješeno je u hrvatskome pravopisu još od 19. stoljeća, a danas umjesto da pišete Čerkasi, jer tko je Englezima kriv da nemaju slovo č, izmišljate lik Cherkasy. Kako jedan dio Bugara ustraje da se prezime Cvetanova piše Tzvetanova, a makedonski ojkonim Đevđeliju sve češće pišemo Gevgelija, ne bih se čudio da sutra netko krene pisati Nish za Niš. Pritom je vrlo zanimljivo da se hrvatska ljevica i desnica u tome slažu iako polaze s različitih stajališta jer je ljevici, primjerice, pisanje newyorški prihvatljivo zato što upućuje na engleski lik, a desnici jer se time više razlikujemo od srpskoga. Posljednjih se dana hrvatska javnost bavi i pitanjem ravnopravnosti hrvatske manjine u Srbiji. Uglavnom su poznati primjeri u kojima se hrvatski lik od srpskoga razlikuje jekavskim odrazom jata (Srijemska Kamenica, Srijemska Mitrovica, Srijemski Karlovci), a manje su poznata hrvatska imena Krnjaja (za naselje koje se službeno zove Kljajićevo), Lemeš (za naselje koje se službeno zove Svetozar Miletić) i Bereg (za naselje koje se službeno zove Bački Breg) te Sveti Tomo (povijesno ime za Srbobran) za naselja u Bačkoj.', rekao nam je jezikoslovac.

Kad Hrvati glume Amere

Konačno, zanimalo nas je kako nastaju imena novih naselja, a Vidović kaže kako se na otocima često čuvaju stari toponimi (npr. novo je naselje Žeževik u Nerežišćima na Braču dobilo ime po mjesnom toponimu, a slično je i u nedalekim Pučišćima u kojima se mjesno stanovništvo nije sramilo imena Brdarina i Prdavica), a slično se nastoji učiniti u Zagrebu ponajprije zahvaljujući dugogodišnjemu radu akademika Petra Šimunovića i Josipa Bratulića i književnika Zvonimira Milčeca te razumijevanju članova Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova.

'Prije je svagdje po Hrvatskoj bilo svakakvih nakarada, pa samo malo glumili Amerikance (Split 3) ili smo se služili engleskim tvorbama neutemeljenim u hrvatskoj tradiciji. Primjerice, imate službena naselja kao što je Plina-Jezero koje je netko nazvao spojivši dvije riječi ili se jednostavno neki dio naselja nazove tako da netko spoji kakav stari toponim i ime naselja kojemu pripada kao što je Podgora Selo za dio staroga središta Podgore koji se inače zove samo Selo. U svakome slučaju trebalo bi voditi računa o hrvatskoj tradiciji i činjenici da i turisti vole izvorno. Kako sam po majci Bračanin, veoma često turistima objašnjavam značenje mjesnih toponima te vam mogu reći kako njih to poprilično zanima i kako nakon iscrpnih objašnjenja, rijetko večeram kod kuće. Ima država u kojima cijene znanje', zaključuje jezikoslovac Vidović.

SaveSave