Za predsjednika Josipovića prvi izbori za Europski parlament imaju simboličnu vrijednost, zbog čega je njihovo samostalno provođenje važnije od ušteda koje bismo postigli zajedničkom organizacijom s lokalnim izborima.

‘Spojeni izbori bili bi zagušeni lokalnim izborima koji su strankama važniji i u toj bi kakofoniji Europa ostala nečujna i nevidljiva. Kada bi kampanje bile spojene, i transparentnost troškova bila bi zamagljena. Izbori za Europarlament prilika su da građani još ponešto nauče o EU, a stranke se usredotoče na Europu koja je naša velika prilika i budućnost, pa osim veće uštede i masovnijeg izlaska na izbore kada bi oni bili objedinjeni, ovi su mi se dobici činili puno vredniji od nedostataka’, pojašnjava.

Na primjedbu da je sporazum sa Slovenijom samo dogovor ‘da ćemo se sporazumjeti’ te da je odluka o biti problema odgođena, predsjednik drži kako je već dogovor ‘da neće biti opstrukcije, veliko dostignuće’. Stoga dobrim ocjenjuje ulazak NLB na hrvatsko tržište, što će jačati konkurenciju, ali i biti znak dobrih odnosa. Zaključuje kako će ipak morati izgraditi povjerenje građana i poduzeća, od kojih su neka ostala dužna Ljubljanskoj banci.

Marić uskoro u Hrvatskoj?

U okupljanju 48 umirovljenih generala i aktiviranju Generalskog zbora radi nadzora odlučivanja o bitnim društvenim problemima, predsjednik Josipović ne vidi dobru poruku.
‘Ako se Generalski zbor na praktično stranački način uključuje u politiku, onda to ima neke loše konotacije militarizacije politike. Dok se drže zakona, to im nitko ne može zabraniti, ali takva aktivnost predstavlja veću opasnost za tu organizaciju nego za hrvatsku demokraciju’, smatra predsjednik države.

Na konstataciju da imamo samo jednog, i to posthumno proglašenog vukovarskoga generala, Blagu Zadru, predsjednik Josipović priznaje da je to nerealno i nepravedno, ali i ističe kako tu pogrešku učinjenu prije dvadesetak godina danas zbog zakonskih ograničenja ne može ispraviti.

‘Onome tko nije u aktivnoj vojnoj službi ne možete dodijeliti čin generala. Mnogi vukovarski borci nisu dobili čak niti simbolična odličja nižeg ranga ili spomen-odličja, zbog čega su mi se s pravom žalili. Stoga sam pozvao ratne zapovjednike da mi predlože zaslužne za odličja ili priznanja, jer činove ne mogu dodjeljivati. Neke su mi prijedloge dali, neka su odličja dodijeljena, ali se oko mnogih još nisu usuglasili’, ispričao nam je predsjednik Josipović.

U slučaju Veljka Marića, presuđenog u Srbiji za ratni zločin koji je navodno počinio kao hrvatski branitelj nad hrvatskim državljaninom i na području RH, pojasnio je:
‘Riječ je o kaznenom djelu ratnog zločina za koji u mnogim zemljama postoji univerzalna nadležnost. I u Hrvatskoj se može suditi za ratni zločin nekome tko nije naš državljanin, premda se dogodio negdje drugdje.’

Predsjednik tvrdi da bi bilo zakonito, pravedno i sukladno europskoj konvenciji o transferu osuđenih osoba da Marić kaznu izdržava u Hrvatskoj. Ministar pravosuđa to je i zatražio i čeka se odluka srbijanskih vlasti.
‘Prijašnjem predsjedniku Srbije nudio sam međunarodni sporazum o svim sličnim pitanjima, prema kojemu bi gospodin Marić nakon presude kaznu izdržavao u svojoj zemlji. Predsjednik Tadić to je podržavao, a naš je ministar ponudio srpskom kolegi sklapanje takvog ugovora. Problem je bio naš Zakon o ništetnosti, potpuno irelevantan i, čini se, protuustavan. Praksa služenja kazne u svojoj državi široka je i ne vidim zašto ne bismo primijenili tu europsku konvenciju’, zaključuje predsjednik Josipović.

Komunikacijski problem Vlade

U Vukovar su nedavno stigle dvojezične ploče za pojedine državne institucije. Zašto još nisu postavljene, čime bi se proveo Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, dr. Josipović prepušta ministarstvima i Vladi.

‘Zalažući se za primjenu zakona, moramo voditi računa o osjećajima ljudi. Primjena zakona nikoga ne bi trebala povrijediti. Više bi trebalo promovirati razgovor, pa sam o tomu vrlo konstruktivno razgovarao i s predstavnicima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, koji su bili kod mene. Nisam imamo namjeru promijeniti im mišljenje, ali međusobno smo razmijenili zanimljive argumente’, ispričao nam je predsjednik Josipović i ustvrdio kako moramo prihvatiti da smo svi jednaki bez obzira na nacionalnost i prestati razmišljati u kategorijama ‘mi protiv njih, oni protiv nas’.

‘Taj komunikacijski problem vidjeli smo i pri uvođenju zdravstvenog odgoja u škole, kada je ta dobra ideja naišla na snažan otpor, možda i zato što nije bila dobro iskomunicirana.’
O idejama za izbor predsjednika Republike u Saboru, a ne više neposredno, te o smanjenju njegovih ovlasti, konstatirao je kako ta inicijativa još nije ušla u operativnu fazu, nego je tek provučena kroz medije.
‘Predsjednik Sabora, premijer i većina predstavnika oporbe su protiv toga. Čak se i prof. dr. Žarko Puhovski pomalo pokolebao kada smo stavili argumente na stol. No to je legitimna tema koju treba javno raspraviti. Mislim da je u redu mandat od pet godina, pa ako čovjek ima povjerenje, može biti izabran i u drugi mandat.’

Neki sramote Sabor

Prigodom rada u Saboru, dr. Josipović u svim je strankama imao dobrih suradnika, a s nekima od njih se i sprijateljio. Tvrdi kako je u Saboru mnoštvo časnih ljudi i smatra žalosnim što im obraz kalja nekolicina, među kojima su i pravomoćno presuđeni za nečasna kaznena djela.

‘To je slabost našeg sustava, pa treba razmisliti da se takve ljude udalji iz Sabora.’

Činjenicu da jedna parlamentarna stranka ne priznaje pravomoćnu presudu Vrhovnog suda niti odluku Predsjednika o oduzimanju čina generala pravomoćno presuđenom ratnom zločincu, Josipović ne drži osobito važnim, jer ‘priznavali te odluke ili ne, one su provedene’.

Preporuku MMF-a o produženju radnog vijeka drži kompleksnom.

‘S aspekta čovjeka koji naporno radi za malu plaću, to je pogrešno. No neki bi ljudi radili i dulje. Zato se zalažem za rješenje prema kojemu bi ljudi mogli odabrati žele li dulje ili kraće raditi. Naučili smo na radni staž od 40 godina i na tomu bi trebalo ostati.'