Predsjednik Vlade Zoran Milanović i predsjednik države Ivo Josipović razgolitili su se pred javnošću i pokazali da svaki svoju (vanjsku) politiku vodi. Kohabitacija Josipovića i Milanovića do ove, izborne godine, manje-više je dobro funkcionirala; iako su zabilježene brojne sitne trzavice, nije bilo razilaženja oko bitnih pitanja kakvima svjedočimo sada u slučaju Gazprom
Predsjednik države, koji je već duboko zagazio u predizbornu kampanju, 'zaboravio' je obavijestiti u javnosti sve omraženijeg premijera da u državu koja se guši u neimaštini i očajnički treba neki poticaj u obliku velike investicije, dolazi Aleksej Miler, šef lukrativnog ruskog plinskog diva Gazproma, kao potencijalni 'bingo'.
Dan poslije Milanovića je zbunio i dolazak zamjenika glavnog tajnika State Departmenta za energetiku Amosa Hochsteina. No iako je Millerov posjet u međuvremenu odgođen, gorak okus međunarodne bruke je ostao. Je li se radilo o slučajnosti, pogrešci protokola, rutinskom protokolarnom posjetu ili je predsjednik želio poentirati, pokazat će se vrlo brzo, možda već idućeg tjedna, kad će Miler konačno doći u Hrvatsku.
Vanjsku politiku po Ustavu sukreiraju predsjednik i Vlada, pa se očekuje da među njima ili barem njihovim uredima postoji usklađena, redovita komunikacija. Doduše informacija je zaobilaznim putem od predsjednika preko ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka krenula prema Milanoviću, ali nije stigla na vrijeme.
Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) objašnjavaju da se vanjska politika sukreira na strateškoj razini, a ne na razini svakog sastanka koji održavaju dužnosnici. Iz njihova odgovora možemo izvući zaključak da svatko u sustavu može pozivati koga hoće i nije dužan promptno obaviještavati ostale sukreatore vanjske politike, iako je ipak pomalo nevjerojatno da se to događa jer nije riječ o velikom sustavu poput američkog.
'MVEP, kao dio Vlade, obavlja poslove iz svoje nadležnosti, kao što uostalom i sva ostala ministarstva i agencije obavljaju svoj dio posla, u koji spadaju i sastanci, pa će tako g. Amosa Hochsteina, zamjenika pomoćnika državnog tajnika za energetsku diplomaciju, primiti i Joško Klisović, zamjenik ministrice vanjskih i europskih poslova', poručili su nam iz MVEP-a odgovarajući na pitanje o posvemašnjoj neinformiranosti hrvatskog političkog vrha o dolascima uglednih gostiju iz inozemstva.
Ipak, do šuma u komunikaciji je došlo.
Politolog Anđelko Milardović iz Centra za politološka istraživanja (CPI) kaže da se pokazalo kako postoje dva paralelna sustava unutar političkog sustava RH.
'Svaki sustav ima svoju komunikaciju i energiju i informacije bi trebale biti dostupne svima unutar njega. Ako su informacije uskraćene, znači da se radi o paralelizmu, a to je nedopustivo', smatra Milardović.
Bez obzira na njihove osobne odnose, nastavlja Milardović, informacije bi trebale nesmetano kolati unutar sustava. 'To nije njihova privatna igra, ni Josipovićeva ni Milanovićeva', zaključuje Milardović.
S druge strane, bivši diplomat Ivica Maštruko smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o sukobu između dvaju najmoćnijih političara u Hrvatskoj. Upravo suprotno, Maštruko misli da Josipović i Milanović nisu u situaciji da si mogu priuštiti sukob, pa iznimno paze da do njega ne bi došlo. 'Svi znaju da posjet privrednog prvaka ima protokolarni karakter, bez efekta na konkretne poslove. Dogovori o konkretnim poslovima i investicijama u nadležnosti su Vlade', kaže Maštruko.
Ipak, Maštruko napominje da i taj kurtoazni posjet može imati svoj politički efekt, a ono što se bitno dogodi, predsjednik može lako prenijeti predsjedniku Vlade.
Odnosi između Josipovića i Milanovića od početka njhove kohabitacije variraju po principu toplo-hladno, a sada kada se Josipoviću bliži reizbor i Milanoviću trese fotelja u stranci i na čelu Vlade - tenzije među njima mogu samo rasti.