I kao što Tin kaže: 'Od sna krajolika nema ništa slađe; On je prepun riječi, varnica i vrijenja.' Vozeći se kroz selo Umčani, doslovce nam je vrilo u abdomenu dok smo promatrali prekrasan vrgorački krajolik koji je poslije obilne kiše poprimio oblik kakvog novorođenčeta. Mirišljav, vlažan, netaknut. Nismo ga htjele smetat, htjele smo ga samo dotaknut ne bi li na nas prešla njegova ljepota i spokoj.

I baš kad smo pomislile kako smo same na svijetu priđe nam jedan kršni momak i priupita nas: 'Jeste li dobro cure? Treba li vam pomoć?' (kad gledam ove fotke jasno mi je što je pomislio kad je vidio mene kako visim na ovim ljestvama, a Andrinu kako leži na golom kamenu ne bi li uhvatila pravi kadar). Kažem ja: 'Ma ne može nego tako, samo smo malo ožednile. Ima li kakvo pivo ili čašica vina da se djeve okrijepe?' Nije prošlo četvrt sata bile smo u pravoj maloj dalmatinskoj konobi s Jurom i Dariom, dva simpatična i pristojna momka koji su nam natočili odličnu crnu kapljicu Gašpar. Dok je Dario otišao po najbolji pršut koji naša nepca probaše, Jure nam je pokazao svoje koze i kozliće. I jednoga jarca. Pričali smo o Turcima, vilama i vilenjacima, žensko-muškim odnosima, vinima, vizualnom identitetu i dalje se ne sjećam. Uživale smo kao da sutra ne postoji i zaboravile na zadnji trajekt za Trpanj pa smo poslije morale autom preko cijelog Pelješca. Doduše momci su ponudili i postelju (i nije ono što mislite), ali mi smo se kao pristojne cure samo zahvalile. :)

haljina: LEI LOU by Alex Dojčinović, rajf: Tanja Toplovec

photos: Andrina Perić

Draga i talentirana umjetnica Tanja Topolovec odlučila je darovati jednu čitateljicu ModeKomode s ovim prekrasnim kožnim rajfom s fotografija. Objavu potražite na facebook stranici ModeKomode.