No, dozvolite mi da ipak jednu dojku koju siše četverogodišnje dijete iskoristim kao povod za novu temu, temu o kontroverzama u svijetu izdavaštva. Naime, posljednje izdanje kultnog magazina čiju naslovnicu s apelom 'Jeste li dovoljno dobra majka' krasi majka s čije sise visi njezin četverogodišnji sin (posve očekivano) izazvala je nemile reakcije u javnosti, što zbog za njih neukusnog prikaza majke koja doji dijete kojem su već izrasli zubi, što zbog apela koji temeljem navika nepošteno svrstava majke u kategoriju dobrih i loših.

I sama držim da je ovo potonje zaista sporno jer ne vidim razloga zašto bi Time trebao zauzeti poziciju merituma, onoga tko određuje što jest, a što nije poželjno ponašanje u sektoru 'majke i djeca'.

No, stavi li se na stranu cjelokupni dojam, Time je s ovom naslovnicom uvjerio javnost u to da je print i dalje vrlo utjecajan i žilav medij unatoč tome što mu stručnjaci za ovo i ono predviđaju dugu i bolnu smrt. Dokazuje i da će izdavači, povuku li mudre poteze, u online svijetu pronaći svog saveznika u promociji tekućeg izdanja.

O ovom konkretnom slučaju, raspisali su se svi relevantni portali, temu obradili cijenjeni kolumnisti, a internetska zajednica potrudila se parodirati naslovnicu s dojiljom, što se i danas, tjedan dana nakon što je buknula vatra, širi društvenim mrežama.

Valja spomenuti kako čitava priča nije pokrenula samo raspravu o tome treba li dojiti veliko dijete ili ne, već potaknula na promišljanje o šok efektu u današnjem svijetu, posebno uzme li se u obzir da su umjetnici od starog vijeka pa do modernog doba rado koristili motiv dojilje u svojim umjetničkim radovima.

Primjera radi, Caravaggio i Rubens oslikali su rimsku priču o mladoj djevojci koja je u tajnosti dojila svog oca (!) koji je od gladi umirao u tamnici. U svakom slučaju, naslovnica je uspjela postati viral, a bez obzira na to što je neki promatraju kao što bi gledali prometnu nesreću (okrenuli bi glavu, al nekako ne ide), izdanje je na kioscima planulo, zgražanjima unatoč i usprkos.

Poanta je jasna, kontroverze prodaju, ali za sobom nose i rizike. Za početak, postoji opasnost da fotografija na naslovnici udalji brand od njegovih temeljnih vrijednosti, ali i da zbog tog daljnjeg parodiranja poruka izgubi na težini. Također, naslovnica je uspješna koliko njezina poruka ima društvenu težinu, pa tako njezin konačni dizajn ne smije biti u funkciji kontroverze već sadržaja jer će im se u suprotnom svaka rubna odluka obiti o glavu ili, ako hoćete, otjerati potencijalne oglašivače čiju ulogu u čitavoj priči o preživljavanju na tržištu ne treba zaboraviti.

U svakom slučaju, ovaj sisa-slučaj potvrdio je tezu da je print itekako živ, da digitalni svijet ne može javnost baciti na koljena koliko to mogu učiniti zemaljski mediji, ali i da na koncu valja voditi računa o tome gdje povući granicu kako potez ne bi prouzročio kontraefekte.

Ako je suditi prema dosadašnjim naslovnicama koje je svijet proglasio kontroverznim (možete ih pogledati u fotogaleriji), izdavači zbog hrabrosti (ili ludosti) nisu i neće propasti ako iza intrigantnog dizajna stoji i dobar sadržaj. Dakle, prst gore za hrabrost uredništva Time, a prst dolje za dociranje mladim majkama.