NEKRETNINE DILJEM LIJEPE NAŠE

Koliko vikendica posjeduju Hrvati?

28.07.2014 u 11:59

Bionic
Reading

Vrijeme je godišnjih odmora pa nas je zanimalo gdje hrvatski građani mogu predahnuti od radne svakodnevice, a da pritom budu svoji na svome. Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine, u Hrvatskoj je evidentirano ukupno 249.243 stanova i kuća za odmor. Od toga je 60.000 namijenjeno iznajmljivanju turistima

Najviše vikendica, apartmana te stanova za odmor nalazi se – očekivano – u našim morskim županijama, gdje smo ih izbrojili 164.496. Prednjači Zadarska s 39.939 takvih objekata, a najmanje ih ima ili ih je prijavljeno u Dubrovačko-neretvanskoj županiji – tek 7.027.

Kad je u pitanju kontinentalna Hrvatska, gdje su državni statističari zabilježili ukupno 84.747 objekata za odmor, najviše takvih građevina je u Zagrebačkoj županiji (16.883), a najmanje u Požeško-slavonskoj županiji (558).

Kuće za odmor, odnosno vikendice, u razvijenijim zemljama omasovile su se početkom 20. stoljeća, a kod nas 60-ih i 70-ih kada su se davali jeftini krediti koje su si ljudi s nekim normalnim zanimanjima i prihodima mogli priuštiti. Tada su i nastala neka od poznatijih planskih vikend-naselja, poput onog u Červaru pokraj Poreča, ali i mnoge vikendice po našim bregima, na priobalju i otocima.


U istraživanju koje je 2012. godine provela udruga Ceraneo na čelu s profesorom Gojkom Bežovanom sa zagrebačkogPravnog fakulteta, na uzorku od 2200 ljudi, u svrhu procjene stambenih potreba u Hrvatskoj, ispalo je da 7,5 posto ljudi ima vikendicu, što je zapravo veći postotak nego što ljudi imaju drugi stan, apartman ili drugu kuću. Prema njihovu istraživanju, 5,6 posto ljudi posjeduje dva ili više stana, 2,6 posto ljudi apartman na moru, a 6 posto je naslijedilo ili kupilo još jednu kuću koju također mnogi koriste kao vikendicu.

Bežovan je svojevremeno u razgovoru za magazin Dom i dizajn (D&D) istaknuo da vikendica u Hrvatskoj ima i puno više od onog što je registrirano, i to ne samo zbog bespravnih građevina, nego i zbog zakona iz 1993, kada su mnogi vlasnici kao svoje stalno mjesto boravka prijavili svoje vikendice, iako u njima zapravo ne žive.