ZANEMARENI PROBLEM

Koliko je nautički turizam ubojit za more

Bionic
Reading

Hrvatska u kratkom vremenu namjerava udvostručiti broj vezova u marinama za koje joj je trebalo gotovo četiri desetljeća. Kako će pri tome postići okolišne kriterije u koje se zaklinje, teško je reći, kad se zna da su brojne marine crne točke morskih okoliša u Hrvatskoj

Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2005. do 2008. godine, koje je trebalo biti prihvaćeno prošle godine u ovo vrijeme, priznaje da je značajan porast nautičkog turizma – broja noćenja u lukama nautičkog turizma od čak osam posto, rast broja luka i marina za 15 posto te broj vezova za čak 22 posto – uz neosporne pozitivne učinke, donio i osjetno povećanje opterećenja morskog okoliša i obalnog područja. Najčešće je riječ o nezbrinjavanju otpada i otpadnih voda s plovila te utjecaju kemikalija na morski ekosistem, kao što su, primjerice, štetni premazi za sprečavanje obrašćivanja brodova, ulja i dr., ali i o zauzimanju prirodno oblikovanog prostora i prirodnih dobara.

Prema nedavno iznesenim podacima, Hrvatska ima 98 luka nautičkog turizma – u što spadaju sidrišta, privezišta, suhe marine i marine – od čega 61 marina sa 17.059 vezova, s vrlo izraženom tendencijom rasta. Kao ključni faktor pri donošenju odluka o izgradnji ili proširenju marina Strategija nautičkog turizma postavlja maksimalnu zaštitu okoliša.

Takav stav nipošto ne bi smio biti samo marketing, jer je očuvano more ključni turistički potencijal Hrvatske. More i sunce su osnovni motiv dolaska u Hrvatsku za više od 90 posto gostiju, pokazuju rezultati istraživanja Instituta za turizam. Padne li ozbiljno kakvoća mora, Hrvatska će izgubiti glavni turistički resurs, ali i važne životne uvjete svojih građana, što bi bila prevelika cijena za kakvo god razvojno postignuće. Međutim, za sada ništa ozbiljno ne govori da će Hrvatska voditi politiku održivog nautičkog turizma, a obilje je naznaka da se na njihovu izgradnju gleda logikom isključivo trenutnog ekonomskog interesa.

U javnim raspravama, poput nedavne na Saborskom odboru za turizam, kad se govorilo o marinama, nitko nije smatrao potrebnim ozbiljnije upozoriti na dosadašnje štete morskim okolišima, koje su dostatno argumentirali hrvatski znanstvenici svojim istraživanjima. Vjerojatno je najopsežnije višegodišnje istraživanje sedimenata obalnog područja i otoka hrvatskog dijela Jadranskog mora, koje je vodila dr. sc. Jasmina Obhođaš s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.

Među 850 uzoraka materijala našlo se i 36 marina, od kojih tek manji broj njih ima vrlo dobru kvalitetu sedimenata. Zavrijedile su da ih nabrojimo pojedinačno: ACI marina Rovinj, Marina Poreč, ACI marina Rab, Marina Borik Zadar, Marina Dalmacija, Marina Šangulin, ACI marina Vrboska i ACI Marina Korčula. U svim ostalim nađene su povećane koncentracije jednog ili više istraživanih elemenata – bakra, cinka, arsena ili olova – a čak u dvadesetak njih kontaminacija doseže najvišu, petu klasu. Primjerice, u morskoj vodi nezagađenih područja Jadrana količina bakra ne prelazi bitno polovicu jednog mikrograma po litri, a u morskim sedimentima istih tih područja narasta na oko tri do 14 miligrama po kilogramu. Međutim, u pojedinim dijelovima marina, količina bakra u sedimentima doseže tri i pol tisuće miligrama po kilogramu, što je nekoliko tisuća puta više od normalnog

Ti elementi u okolišu djeluju kao ekotoksini, koji nakon dugotrajne izloženosti imaju strašne posljedice na neke morske organizme. Tako su hrvatski stručnjaci na nekim lokacijama u dagnjama zapazili povezanost između visoke koncentracije bakra, oštećenja genetskog sustava i tzv. indeksa kondicije koji predstavlja omjer težine i dužine školjke. Prema istraživanjima Anamarije Štambuk, najveća oštećenja (15,2 posto) zabilježena su u luci Gruž, oko petnaest puta veća od onih u Stonu.

Još veću nesreću protuobraštajni premazi nanose pužiću krvgavom volku, koja se ogleda u masovnoj pojavi promjene spola kod njegovih ženki (tzv. pojava imposeksa). Čak 90 posto ženki volaka u Mokošici (Rijeka dubrovačka) i Lučici (Kaštelanski zaljev) nalazi se u najvećem, petom stupnju imposeksa, što je praktična sterilnost. Slijede ih Lora s 85 posto i Gruž sa 70 posto, te drugi sa znatno blažim stupnjevima imposeksa, podaci su iz različitih istraživanja čiji su prvi autori Melita Pehardu-Uljević i Nike Stagličić. Posljedice genotoskičnog utjecaja su povećana smrtnost jedinki, smanjenje populacije i genetske varijabilnosti, a time i mogućnosti budućih prilagodbi, kažu stručnjaci. Također, to je i žalosni pokazatelj zagađenosti okoliša.


Međutim, dio vlasti ne smatra odgovornim niti odgovoriti na naša pitanja o kontekstu razvoja nautičkog turizma (pa čak ni notornom kulturnom gestom potvrditi zaprimanje pitanja), što razumijemo kao svojevrsni signal za budućnost planiranja marina. Ministarstvo turizma je vratilo pitanja uz odgovor da nisu nadležni – čak ni na dio u kojem tražimo njihov stav prema sudbini turističkog resursa broj jedan u Hrvatskoj – te nas uputilo na Ministarstvo prometa, pomorstva i infrastrukture. Ono, pak, do predaje ovoga teksta nije odgovorilo ništa. Jedan lokalni dužnosnik iz Slanog, gdje se uskoro treba početi graditi marina, oportuno je odgovorio da je bolje napraviti marinu i naplaćivati pritiske na okoliš koji ionako već postoje.

Pregledi stanja morskog okoliša kao najveće probleme navode zagađenja smećem i kanalizacijama, a tek potom ukazuju na probleme nautičkog turizma. Međutim, zabrinjava nalaz dr. Hrvoja Carića s Instituta za turizam, koji se intenzivnije bavio utjecajima kruzera na okoliš i ustanovio da su neiskazani izravni troškovi sedam puta veći od zarade. Naime, Carić je prvotno namjeravao istraživati utjecaje nautičkog turizma, ali ga je odbio nedostatak ključnih podataka.

Problem je što Hrvatska nema standarde zašite okoliša u marinama, osim u zaštićenim dijelovima mora, kazao je dr. Carić i podsjetio na izjavu nedavno preminulog morskog biologa dr. Adama Benovića, da su marine možda veći zagađivači od kruzera. Naglasio je hitnu potrebu ustanovljivanja nekog standarda zaštite mora ili certificiranja marina, poput ZERP-a, ili osobito osjetljivog morskog područja (PSSA), za koje postoje svi prirodni uvjeti.

Doajen nautičkog turizma u Hrvatskoj prof. dr. Vlatko Jadrešić upozorava da razvoj marina ne smije biti izgradnja 'parkirališta' koja će umanjiti vrijednost resursa, nego da se one moraju višestruko uklopiti u prostor, oplemeniti ga i biti u službi stanovništva. 'Previše se govori o rastu, a premalo o razvoju', kritički će Jadrešić. Znanstvenici i predstavnici udruga često se javno žale da se ukazivanje na te probleme iz nekih krugova stigmatizira kao antiinvesticijska hajka, iako se radi o zaštiti općeg interesa. Ako i ovdje pobijede goli argumenti za ulaganja, nastavit će se uništavanje mora kao najveće turističke vrijednosti, na što nas upozorava nesreća stanovnika mora epohalnih razmjera.