U slučaju Josipa Manolića, bivšeg obavještajnog moćnika iz vremena Jugoslavije i jednog od autora hrvatskog obavještajnog sustava koji je optužio predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da je radio kao doušnik Udbe, svakako je zanimljiv detalj da svoje riječi navodno, prema vlastitom priznanju, može potkrijepiti dokumentima. Postavlja se pitanje kako Manolić može u vlastitoj arhivi čuvati dokumente do kojih ni istraživači ni povjesničari ni odvjetnici ne mogu jer je većina klasificirana?
'Prema hrvatskim propisima, arhivsko gradivo otvara se nakon 30 godina, a gradivo koje ima druge vrste ograničenja regulirano je drugim vrstama zakona i propisa: Zakonom o zaštiti osobnih podataka, Zakonom o tajnosti osobnih podataka, Zakonom o pravu na pristup informacijama te naravno da takva vrsta gradiva nije dostupna automatizmom i bez ograničenja', izjavila je HRT-u jučer Vlatka Lemić, ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva, povodom Dana arhiva.
Odvjetnik Siniša Pavlović, koji u procesu protiv bivših šefova Udbe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača zastupa Giselu Đureković, udovicu ubijenog Stjepana, kaže da se u pripremi za suđenje susreo s brojnim opstrukcijama da ne dođe do dokumenata tijela bivše države. Štoviše, naglašava, bilo je slučajeva da mu je bio zabranjen uvid u dokumente koji nisu kvalificirani jer bi netko tako odlučio. S druge strane, brojni dokumenti se mogu kupiti na crnom tržištu, naglašava Pavlović te ga stoga ne čudi to što Manolić maše papirima.
'U apsurdnom sustavu ništa nije čudno. Riječ je o sustavu u kojem se ne zna što se može, a što ne, i to što netko ima papire nije ništa neobično', kaže Pavlović.
Cijeli sustav je sulud, nastavlja Pavlović, pa ne možete očekivati da djeluje normalno.
'Da netko ima dokumente koji su tajni, u normalnoj zemlji policija bi ga uhitila za 15 minuta', mišljenja je Pavlović. Odvjetnik ističe primjer Željka Peratovića, novinara kojeg je 2007. policija uhitila i oduzela mu cijelu arhivu s objašnjenjem da je bio u posjedu dokumenata koje ne smije imati. Arhivu mu nikad nisu vratili. 'Kako to policija odlučuje da netko smije, a netko ne smije imati dokumente', pita se Pavlović.
Odvjetnik smatra da nitko ne treba upozoravati policiju na ove nelogičnosti, pa tako ni on prilikom svojih nedaća u pokušaju da dođe do dokumenata za suđenje Perkoviću i Mustaču nije na to upozoravao državne institucije jer smatra da bi policija sama trebala postupati i provoditi zakone. Druga je priča, naravno, da je suludo to što su uopće klasificirani dokumenti nepostojeće države.
