Ako ste mislili da su Slovenci proljetnim parlamentarnim izborima završili ovogodišnju porciju političkog uzbuđenja, prevarili ste se. Naši sjeverozapadni susjedi u nedjelju 11. listopada ponovno izlaze na birališta, a pred njima će biti čak četiri referendumska pitanja.

Treba li ukinuti obveznu televizijsku pretplatu, natjerati radno sposobne primatelje socijalne pomoći na društveno koristan rad, ograničiti biračko pravo stranaca i promijeniti pravila parlamentarnih istraga? Slovenci će se izjašnjavati o svemu tome odjednom, u političkom aranžmanu koji je već dobio naziv superreferendumska nedjelja.

Pitanja nisu slučajno odabrana. Tri savjetodavna referenduma raspisala je parlamentarna većina predvođena Slovenskom demokratskom strankom (SDS) Janeza Janše, koja je nakon proljetnih izbora preuzela vlast s Novom Slovenijom (NSi) i Demokratima Anžea Logara, uz podršku Resnice Zorana Stevanovića.

Četvrti, zakonodavni referendum o parlamentarnim istragama, pokrenuli su protivnici već usvojenih izmjena zakona. Vladajući, računajući da će ostalim pitanjima izvesti više ljudi na ovaj ključni referendum, pozivaju na četiri glasa 'za', a opozicija na četiri 'protiv'.

Slovenija tako ponovno glasa o Janši, čak i kada njegovo ime nije na listiću. Kako smo pisali nakon proljetnih izbora, polarizacija između njega i Roberta Goloba ostala je ključna odrednica slovenske politike.

Janšin dugogodišnji rat s javnom televizijom

Najviše političke simbolike nosi referendum o ukidanju obveznog RTV doprinosa. Javni servis već je godinama poprište sukoba između Janšine desnice i liberalno-lijevog bloka, a rasprave o uređivačkoj politici, kadrovima i financiranju odavno su prerasle uobičajeno nezadovoljstvo televizijskim programom.

SDS godinama optužuje RTV Sloveniju za političku pristranost i favoriziranje ljevice. Kritičari Janšine medijske politike, s druge strane, upozoravaju da su takvi prigovori često praćeni pokušajima političkog utjecaja na upravljanje javnim servisom.

Za vrijeme njegove prethodne vlade, od 2020. do 2022. godine, sukobi oko RTV-a bili su jedna od stalnih tema slovenske politike. Nakon dolaska Goloba na vlast uslijedile su promjene sustava upravljanja javnim servisom, koje je tadašnja vlast predstavljala kao način smanjivanja političkog utjecaja, a Janšina stranka osporavala, i to upravo na referendumu. Sada, kad je Janša opet na vlasti, na dnevnom je redu – novac.

Obvezni RTV doprinos iznosi 14,02 eura mjesečno i jedan je od glavnih izvora financiranja javne radiotelevizije. Njegovo ukidanje zagovornici predstavljaju kao rasterećenje građana koji ne žele plaćati programe što ih ne gledaju, uz racionalizaciju poslovanja i financiranje iz državnog proračuna.

No ukidanje doprinosa nije isto što i ukidanje televizije. Prava je dilema što bi se dogodilo s financijskom neovisnošću RTV-a kada bi o njegovu novcu u većoj mjeri odlučivala parlamentarna većina.

Zagovornici reforme tvrde da bi takav model omogućio učinkovitije poslovanje, a protivnici upozoravaju da bi godišnji proračunski pregovori javni servis učinili osjetljivijim na političke pritiske.

Ukratko, pitanje nije samo hoće li Slovenci plaćati televiziju, nego tko će držati ruku na njezinu novčaniku. A u tome je i paradoks: dok javnoj televiziji osporavaju relevantnost, njezini politički protivnici ulažu znatnu energiju u raspravu o tome kako će se financirati i tko će njome upravljati.

Janša, radnik s Kosova i albanski odgovor

Drugo politički eksplozivno pitanje odnosi se na biračko pravo državljana zemalja izvan Europske unije na lokalnim izborima. Referendumom se traži izjašnjavanje o ograničenju tog prava na slovenske državljane i državljane drugih članica EU-a.

Tema je posebno osjetljiva u zemlji koja se za funkcioniranje važnih dijelova gospodarstva oslanja na strane radnike, među njima i brojne doseljenike s Kosova.

Da se rasprava neće zadržati na pravnim detaljima, pobrinuo se sam Janša. Na nedavnom menadžerskom kongresu u Portorožu, kritizirajući uvoz jeftine radne snage, premijer je izdvojio primjer radnika s Kosova koji radi u komunalnom poduzeću za minimalnu plaću i dovodi obitelj u Sloveniju. Takav radnik, ustvrdio je, s nacionalnog stajališta ne predstavlja dodanu vrijednost.

Oštar odgovor albanske aktivistice

Izjava je izazvala oštru reakciju Saveza albanskih udruga u Sloveniji, na čijem je čelu Flurina Ametaj, aktivistica koja se već godinama bavi integracijom doseljenika, a projanšistički mediji su joj nalijepili etiketu 'Golobove aktivistice', kopajući joj po profilima na mrežama te tvrdeći da se na prethodnim izborima angažirala na strani Pokreta Sloboda. Ametaj, podrijetlom iz albanske obitelji iz Prizrena, u Sloveniji živi od 1991. godine, magistrica je socijalnog rada i vodi kulturno društvo Liria iz Velenja te se osobito angažira na obrazovanju i društvenom uključivanju albanskih žena i djece.

U nedavnom intervjuu za Novi tednik objasnila je da ju je oblikovalo slovensko društvo, ali da su albanski korijeni neodvojiv dio njezina identiteta. Upravo zato Janšina računica o tome koliko državi vrijedi komunalni radnik s Kosova nije ostala bez odgovora. Udruga je zatražila povlačenje izjave i javnu ispriku, upozoravajući da Albanci nisu samo radnici i obrtnici, nego i poduzetnici, liječnici, inženjeri, umjetnici i sportaši koji sudjeluju u stvaranju slovenskog blagostanja.

U priopćenju koje su prenijeli slovenski mediji poručili su da Janša vrijednost čovjeka procjenjuje prema njegovu podrijetlu, plaći i obiteljskom životu, svodeći ga na stavku u nacionalnoj bilanci. Takvu ocjenu nazvali su diskriminirajućom i klasno ponižavajućom. Pritom su upozorili i na podcjenjivanje komunalnog rada: korist od njega ne ostvaruje samo poduzeće, nego cijela zajednica kojoj pruža javnu uslugu.

Janšina argumentacija, s druge strane, polazi od pitanja ekonomskih učinaka migracijske politike, uključujući troškove i koristi zapošljavanja stranaca. Albanske udruge, međutim, smatraju da se takva rasprava mora voditi na temelju cjelovitih podataka, a ne pojedinačnih primjera.

Spor se nadovezuje na širi sukob oko položaja stranih radnika. U rujnu se u Ljubljani više od tisuću ljudi okupilo na prosvjedu protiv najavljenog pooštrenja uvjeta boravka i spajanja obitelji, o čemu smo detaljnije pisali na tportalu.

U referendumskom kontekstu spor otvara i šire pitanje: može li netko godinama raditi, plaćati poreze i živjeti u slovenskoj općini, a da pritom nema pravo odlučivati o njezinoj lokalnoj vlasti?

Za razliku od državljana EU-a, koji uživaju posebna prava na lokalnim izborima, politički položaj državljana trećih zemalja ovisi o nacionalnom zakonodavstvu. Upravo je taj dio sustava sada predmet referendumskog izjašnjavanja.

Socijalna pomoć u zamjenu za rad

Treće savjetodavno pitanje odnosi se na uvjetovanje novčane socijalne pomoći društveno korisnim radom za radno sposobne osobe koje nemaju objektivnih prepreka za zapošljavanje.

Vladajući tvrde da se time potiče radna aktivacija i pravedniji odnos prava i obveza, a protivnici upozoravaju na moguće administrativne troškove, teškoće provedbe i rizik da mjera dodatno pogodi socijalno ugrožene.

Riječ je o poznatoj europskoj raspravi o granicama socijalne države, ali i politički privlačnoj temi. Obećanje da će primatelji pomoći morati raditi za novac koji dobivaju jednostavnije je objasniti od detalja sustava socijalne zaštite. A upravo to pokazuju i ankete.

Ankete: Četiri puta 'za', ali s različitim razlikama

Istraživanja javnog mnijenja uoči referenduma pokazuju veću podršku odgovorima 'za' na sva četiri pitanja.

Prema istraživanju Episcentra za Info360, koje je prenio N1 Slovenija, izmjene zakona o parlamentarnim istragama podržava 54,3 posto ispitanika, ukidanje RTV doprinosa 56 posto, ograničavanje biračkog prava stranaca 55,3 posto, a uvjetovanje socijalne pomoći društveno korisnim radom njih 72,9 posto.

Istraživanje je provedeno telefonski od 29. rujna do 6. listopada na uzorku od 706 ispitanika. Više od 58 posto izjavilo je da će sigurno izaći na referendume, premda se takve najave u anketama obično pokažu optimističnijima od stvarne izlaznosti.

Rezultati su važni, ali nisu referendumski ishod. Na jedinom zakonodavnom referendumu, onom o parlamentarnim istragama, za odbacivanje zakona potrebna je većina valjanih glasova protiv, uz najmanje petinu svih birača s pravom glasa. Ostala tri referenduma savjetodavna su i njihov rezultat ne mijenja zakone automatski.

Jedan referendum s pravnim učinkom, četiri politička obračuna

Upravo je zakon o parlamentarnim istragama bio početna točka cijele priče. Izmjene se odnose na ovlasti istražnih povjerenstava i pravila njihova rada, a protivnici upozoravaju na mogućnost političke zloupotrebe. Vladajući tvrde da žele učinkovitiji parlamentarni nadzor.

Na taj referendum nadovezana su tri savjetodavna glasanja, pa će se politička rasprava o relativno složenim pravnim pitanjima odvijati uz mnogo pristupačnije teme televizijske pretplate, socijalne pomoći i stranaca. Opozicija smatra da je riječ o pokušaju mobilizacije birača na pitanjima koja odgovaraju vladajućoj koaliciji. Vlast pak ističe važnost neposrednog izjašnjavanja građana.

Nedjeljno glasanje dolazi samo mjesec dana prije lokalnih izbora i bit će važan pokazatelj raspoloženja javnosti nakon proljetne promjene vlasti. Političke napetosti koje su obilježile tadašnju kampanju, uključujući špijunsku aferu s izraelskom tvrtkom Black Cube, u međuvremenu nisu nestale.

Janšina stranka otvorila je teme koje, prema anketama, imaju podršku i izvan njezina tradicionalnog biračkog tijela. No čak i ako se potvrdi podrška svim četirima prijedlozima, rasprava neće biti završena: tri će pitanja tek trebati pretočiti u eventualne zakonske promjene.

Slovenci će tako u nedjelju odlučivati o četiri različite stvari, a političari će rezultate tumačiti kao odgovor na jedno mnogo šire pitanje – koliko podrške ima nova vlast. I kao što to obično biva u slovenskoj politici, nije teško zamisliti da će nakon prebrojavanja glasova više od jednog političkog tabora pronaći razlog za slavlje.