Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu BiH, navodi da je tržišna cijena nekretnina i druge imovine koju Hrvatska ne želi vratiti BiH, državi i poduzećima, enormna. U BiH se trenutačno sastavlja Registar državne imovine iz kojeg je, ističe Cero, namjerno izostavljena većina državne imovine izvan granica, dakle i u Hrvatskoj, jer bi se u protivnom, objašnjava, vidjelo da postoji na papiru, ali ju je BiH, kako kaže, različitim mešetarenjima izgubila.

U izgubljenu imovinu Cero ubraja Željezničku stanicu u Dubrovniku te cijelu prugu i sve stanice na putu od granice BiH do Crne Gore, a na popisu državne imovine, dodaje, nedostaju i brojni stanovi koje su institucije BiH imale u Makarskoj, Splitu, Zagrebu i Dubrovniku.

'Ti su stanovi prodani, iako zakonski to nije moguće, budući da imovinsko-pravni sporazum između dviju država do danas nije potpisan jer Hrvatska to odbija učiniti još od 2005. godine. Prema određenim saznanjima, prodavani su ispod cijene bezvrijednim certifikatima, tako da je, primjerice, stan vrijednosti sto tisuća maraka plaćen certifikatom za svega dva posto vrijednosti, što znači da je prodan za dvije tisuće maraka', naglašava Cero.

U Registar državne imovine, dodaje, nije uvršteno ni Dječje selo Lozica u Dubrovniku, što je, kako ističe, jedan od najvrjednijih BiH objekata u Hrvatskoj.

Zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević, koji je zastupao brojne klijente iz zemalja bivše Jugoslavije u njihovim zahtjevima za povrat imovine u Hrvatskoj, objašnjava da Ugovor o pitanjima sukcesije zemalja bivše SFRJ daje BiH pravo na povrat imovine.

'Istina je da se taj dio Sporazuma o sukcesiji u Hrvatskoj dosad uglavnom nije poštovao, a Ministarstvo pravosuđa je po tom pitanju zastupalo stav da to područje tek treba regulirati posebnim sporazumima među državama. No ako se držimo slova sukcesijskog ugovora, stvar je vrlo jasna', kaže Dragičević za Slobodnu Dalmaciju.