ADRIATIC INSTITUT ZA MEDIJE EU-a

'Hrvatska je nemoćna i nesposobna u borbi s korupcijom'

04.02.2011 u 11:49

Bionic
Reading

Nataša Srdoč i Joel Anand Samy, suosnivači think thanka iz Rijeke, Adriatic instituta, koji promiče ideje ekonomskog neoliberalizma, u komentaru za EUobserver pod naslovom 'Zašto Hrvatskoj treba lobiranje za pridruživanje Europskoj uniji' pišu o visokoj razini korupcije te sumnjaju u spremnost naše zemlje za članstvo u Europskoj uniji

Autori sumnjaju u spremnost naše zemlje da do lipnja zaključi pregovore te navode da je u Izvještaju o napretku pregovora Hrvatske s Europskom unijom, koji je objavljen u studenom, jasno stajalo da Hrvatska ima nereformirano pravosuđe i raširenu korupciju. 'Nijedan slučaj korupcije na visokoj razini još uvijek nije riješen', kažu Srdoč i Anand Samy.

Navode da su tradicionalne hrvatske zaštitnice, Austrija i Njemačka, i same pretrpjele veliku štetu poslujući u Hrvatskoj, pozivajući se na slučaj Hypo banke i BLB-a. Njemačka BLB je izgubila 3,8 milijardi eura nakon preuzimanja Hypo banke. Ti dugovi su direktno povezani, navode autori, s njenim lošim plasmanima na Balkanu. U Austriji su porezni obveznici platili još 500 milijuna eura da bi se banka nacionalizirala i sanirala. U daljnjem tekstu navode niz neriješenih slučajeva korupcije koji se u Hrvatskoj povlače već 20 godina - od trgovine oružjem u ranim 90-ima, kada se novac prao preko pozajmica koje je Hypo banka reinvestirala u Hrvatsku. Kao glavni u 'kolosalnoj korupcijskoj mreži pranja novca' spominju se pokojni Franjo Tuđman, Vladimir Zagorec i još 10 drugih visokih državnih dužnosnika iz tog vremena. Navode se i Sanaderovi i Ježićevi korupcijski poslovi zbog kojih se trenutno nalaze pod istragom.

Srdoč i Anand Samy
se zbog svega pitaju što posebnog izvjestitelja EU-a za Hrvatsku Hannesa Swobodu i njegove briselske kolege navodi na mišljenje da će se Hrvatska suprotstaviti toj beskrupuloznoj korupcijskoj mreži do lipnja ako to nije napravila u 20 godina.

Dalje nabrajaju brojne korupcijske afere koje su se našle u središtu pažnje u Hrvatskoj, ali još uvijek bez pravosudnog epiloga. Podsjećaju da su slučajevi Damira Polančeca i Berislava Rončevića riješeni tek prvostupanjski. Tu autori komentara opet citiraju EU-ov Izvještaj o napretku Hrvatske iz studenog, gdje se navodi zabrinutost jer je pravosuđe nemoćno u obračunu s korupcijom na visokoj razini.

I to potkrepljuju primjerima slučajeva Podravka-Mol-Ina, slučajem brokera Drage Mačeka koji je navodno izvukao dva milijuna eura iz Brodosplita za HDZ, aferom Daimler u kojoj je plaćeno 4,7 milijuna eura mita visokim hrvatskim dužnosnicima od 2002. do 2008. godine, problemom stana Jadranke Kosor koja vodi borbu protiv korupcije…

Srdoč i Anand Samy smatraju da se koncept sukoba interesa ne shvaća ozbiljno u Hrvatskoj i ne sankcionira, a nadaju se da odluka o konfiskaciji imovine stečene koruptivnim djelovanjem može biti prvi korak u borbi s tim zlom. Bez vladavine prava, zaštite vlasništva, neovisnog pravosuđa i jasne trodiobe moći za Hrvatsku će biti nemoguće obračunati se s korupcijom i organiziranim kriminalom.

Autori teksta upozoravaju da će skoro četiri milijarde dolara poreznih obveznika Europske unije doći u ruke hrvatskih političara kada se priključimo toj integraciji. Također, Bruxelles šalje bezuvjetnih 472 milijuna eura Hrvatskoj iz pretpristupnih fondova. Autori teksta smatraju da bi bilo bolje uložiti taj novac u suce i tužitelje iz zemalja sa snažnim pravosuđem koji će pomoći domaćim kadrovima da se utemelji neovisno sudstvo. Ni monitoring koji je uveden nad Rumunjskom i Bugarskom ne smatraju lošim potezom i za Hrvatsku. Sve dok Bruxelles šalje novac on ima obavezu i odgovornost prema svojim poreznim obveznicima, ali mora i nagraditi hrvatske građane koji žude za stvarnim reformama. S druge strane, hrvatski političari moraju odgovorno postupati s novcem koji stiže iz Bruxellesa te ga i dalje ulagati u nužne reforme. Cijeli proces mora nadgledati neovisno tijelo, a ne političari i njihove produžene ruke.