Od izlaska iz sedmogodišnjeg haškog zatvora u studenom 2012., Ante Gotovina ostvario je najmanje dva poslovna uspjeha. U godinu i pol dana na slobodi, uspio je od slijetanja, uz 'okrenimo se budućnosti', potvrditi da se stvarno želi posvetiti biznisu, a stranačku politiku posve ignorirati. Premda se, kao general i heroj Domovinskog rata, mogao prometnuti u vođu nacionalističkog pokreta, koji je upravo 2013. bio u zamahu, Gotovina se okrenuo tovljenju tuna. No njegove poslovne zamisli, unatoč očitom 'ne' stranačju, uživaju veliku potporu politike pa smo Gotovinu i ovih dana vidjeli uz premijera Zorana Milanovića u još jednom neformalnom druženju.

Milanovića je na taj izlet na more prošle subote poveo ministar Tihomir Jakovina s obzirom na to da u njegov poljoprivredni resor pripada ribarstvo. Na fotografiji koju je snimio netko iz Vlade vidi se da su sva trojica ugodno raspoloženi i nasmijani. Osim Gotovine, vlasnika tvrtke Pelagos net farma, na druženju su bili i predstavnici tvrtki Kali tuna i Jadran tuna, poduzeća koja slove kao najveća u izlovu i uzgoju tuna u zemlji. Osim s Emilom Tedeschijem, premijer do sada nije viđan u tako opuštenom subotnjem izdanju uz nekog od domaćih poduzetnika.

Od osnivanja Pelagos net farme u siječnju 2013., Gotovinina zamisao da uzgaja tune ostvarivala se strelovitom brzinom. Već u ožujku, dva mjeseca od otvaranja tvrtke, Zadarska županija dodijelila mu je koncesiju na uzgajalište tuna na moru kod otoka Vrgade i otočića Gira desetak kilometara južno od Pakoštana. Morska površina pod koncesijom iznosi 60 tisuća četvornih metara, a na njoj je moguće u kavezima uzgajati do 450 tuna godišnje. Godinu dana kasnije Gotovina je dobio još jednu koncesiju na uzgajalište tuna kod otoka Sita gdje se očekuje uzgoj do 600 tona tuna godišnje. Stanovnici Općine Murter bunili su se protiv uzgajališta kao izvora zagađenja, jer je otok Sit dio zaštićenog krajobraza Žutsko-sitske otočne skupine proglašenog 1967. godine. Skupština je ipak dodijelila koncesiju, jer mišljenje lokalne zajednice nije presudno.

Obje koncesije određene su na sljedećih dvadeset godina pa Gotovina već drži osminu od ukupno dozvoljenih 7.880 tona uzgojnih kapaciteta tune godišnje u Hrvatskoj. Nedavno je kupio 40-metarskog tunolovca na javnoj dražbi od tvrtke Marituna u stečaju. Za to mu je trebalo tri milijuna kuna. Novac je osigurao iz kredita, koji mu je u iznosu od 7,99 milijuna kuna u listopadu 2013. dodijelio HBOR, a za čiju je polovicu garantirao HAMAG. Otplata ovog kredita ne bi trebala biti problem, jer je tržište u ovom poslu sigurno već posljednjih desetak godina koliko dugo Japanci otkupljuju smrznutu jadransku tunu.

O kolikoj je zaradi riječ, slikovito govori i podatak koji je nedavno iznio Poslovni dnevnik, da je 2012. utovljeno 2.280 tona tune, od čega je izvezeno 2.104 tone, a što je tvrtkama donijelo 59 milijuna dolara prihoda.

Posljednji financijski izvještaj Pelagosa za prošlu godinu pokazuje da je tvrtka lani imala samo 245.366 kuna prihoda. Očito je prvu godinu Gotovina samo ulagao, jer je vrijednost dugotrajne imovine iznosila 11,1 milijun kuna, od čega je 6,6 milijuna bila materijalna imovina. Kratkotrajna imovina iznosila je 6,2 milijuna, a zalihe 5,6 milijuna. Dugoročne obaveze su 13,5 milijuna kuna, a odnose se vjerojatno na spomenuti kredit.

Mnogo veći prihod realizirao je preko tvrtke Adriatik gradnja osnovane sredinom 2010., neposredno pred izgradnju plinske mreže u Zadru, kada je austrijska kompanija EVN za izvođača tog posla odabrala Montmontažu, o čemu je izvijestio tportal.hr. Tjednik Novosti pisale su da je neobično to što, umjesto da Montmontaža sama obavi taj posao, u kojem je specijalizirana, ustupi Adriatik gradnji koja nije imala nikakvog iskustva u branši. Tim više što je Adriatik gradnja, u suvlasništvu Gotovine i njegova kuma Željka Dilbera, radove raspodijelila podizvođačima, a sama nije radila ništa. Prema financijskim izvještajima za 2011. i 2012., primjećuju Novosti, Adriatik gradnja je 2011. ostvarila prihode u iznosu od 5,2 milijuna kuna obavljajući usluge na izgradnji plinovodne instalacije u Zadru, a da je imala 5,14 milijuna kuna rashoda, od čega se pet milijuna kuna, ili 97,32 posto svih rashoda, odnosilo na troškove kooperanata. Zarada, vrlo mala u usporedbi s milijunskim poslom obavljenim preko tvrtke, potrošena je na plaće dvoje zaposlenih uz što je ostalo 44.183 kune kao profit, a sljedeće godine bilo je slično.

Gotovina ne želi govoriti je li mu kultni statut ratnog junaka, ribarenje s premijerom ili izlazak u disko s ministrom Jakovinom koristio u ostvarivanju poslovnih planova, nesumnjivo bez problema. Izjavio je da Hrvatska treba 'letjeti kao ptica, i desnim i lijevim krilom' i da nije 'na bilo koji način koristio politiku u ovom poslu' zaključivši: 'Ja sam ribar!' Osim toga, do sada se nigdje javno nikada nije požalio na sporost birokracije, nerazumijevanje ili šikaniranje, loše i skupe uvjete poslovanja, velike i brojne namete i slično na što smo naviknuli slušati od prosječnog poduzetnika.