Od prvog dana ruske invazije OSINT karte postale su neizostavan alat za razumijevanje rata u Ukrajini. Stručnjaci i volonteri koriste satelitske snimke, geolocirane videozapise i izjave obiju strana kako bi stvorili sliku bojišta bližu istini od mnogih službenih izvještaja.

Kako je za Kyiv Independent rekao analitičar Emil Kastehelmi iz Black Bird Groupa, 'mapiranje nije samo crtanje linija, nego i način da se razumiju obrasci i dinamika borbi'. Dodao je da su njihove karte 'generalna vizualna procjena, a ne kopija vojnih sustava poput Delte', čime jasno daje do znanja da OSINT alati svjesno izbjegavaju otkrivanje operativnih tajni.

DeepState – karta koja je postala nacionalni referentni okvir

Najutjecajniji projekt koji je izrastao iz ukrajinske OSINT zajednice je DeepState Map, platforma koju su Roman Pohorili i Ruslan Mikula pokrenuli na dan invazije. Zahvaljujući mreži izvora u ukrajinskim postrojbama i svakodnevnim analizama, DeepState je postao karta kojoj vjeruje cijela zemlja.

'Da bismo razumjeli situaciju, moramo je moći i nacrtati', rekao je Pohorili u jednom od intervjua, naglašavajući koliko je mapiranje postalo ključno za javnost, ali i za same vojnike.

Njihove objave često imaju snažan odjek. Kada DeepState povuče novu liniju na karti, tema postaje viralna – čak i ako je službeni Kijev o tom događaju odlučio šutjeti.

Front koji se topi: Dronovi, infiltracije i siva zona bez jasnih granica

Godina 2025. donijela je novi izazov – front više ne izgleda kao klasična crta, nego kao niz džepova, pukotina i preklapajućih položaja. Ukratko, nastao je kaos.

Zbog nedostatka pješadije ukrajinski položaji sve su rjeđi, a ruske postrojbe sve češće koriste male infiltracijske grupe koje prodiru duboko u pozadinu.

Pohorili priznaje da im takva taktika otežava rad: 'Kada se pojavi video ruskih vojnika s podignutom zastavom, kanali odmah požure crtati nove granice. Ali pitanje je – jesu li se ukopali, jesu li preživjeli, mogu li uopće držati taj položaj?'

Zbog toga su se na kartama pojavile sve šire sive zone – ne više klasična ničija zemlja, nego prostor u kojem obje strane imaju položaje, ali nitko ga ne kontrolira u potpunosti.

Dobropilja: Dan u kojem je karta preduhitrila stožer

Najdramatičniji primjer moći nezavisnih karti dogodio se u kolovozu kod grada Dobropilje. Kada su ruske skupine probile ukrajinske linije i napredovale više od 15 kilometara, službeni izvori tvrdili su da je riječ o sitnim izviđačkim grupama.

DeepState je, međutim, objavio kartu s dva velika crvena prodora.

'Komunikacija nekih glasnogovornika bila je smiješna, čudna i glupa', rekao je Pohorili, podsjećajući da je službeni narativ govorio o 'pet do 10 ruskih vojnika', no dan kasnije ukrajinski stožer objavio je da je ubijeno čak 150 ruskih vojnika.

Zapovjednici na terenu kasnije su potvrdili da bi reakcija vrhovnog zapovjedništva stigla znatno kasnije da DeepState nije upozorio javnost i natjerao stožer na akciju.

Bitka za Pokrovsk i Huljajpolje: Kad zastava zamijeni istinu

Slična razlika između stvarnosti i službene komunikacije pojavila se u Pokrovsku, gradu koji je ove godine postao simbol ruskog prodora. Službeni izvještaji više su puta kasnili ili prikazivali zastarjele mape dok je ruska infiltracija bila u punom zamahu.

Istodobno, ukrajinske udarne postrojbe provodile su operacije simboličnog dizanja zastave u sivoj zoni. Iako su ih službeni kanali predstavljali kao oslobađanje teritorija, Rusi bi sljedećeg dana nastavili s napadima.

Nezavisni kartografi kao nužan korektiv

Kako se rat vodi i na terenu i u informacijskom prostoru, neovisne karte postale su jedini alat koji javnosti omogućuje razumijevanje stvarne situacije, a u mnogim trenucima upravo OSINT projekti prvi upozore na rusko napredovanje, pa čak i potaknu reakciju ukrajinskog vrha.

No Pohorili upozorava na nelagodu zbog takve uloge: 'S jedne strane dobro je to što imaju povjerenje u nas. S druge strane, apsurdno je da civilni projekt mora upozoravati na probleme i sprječavati katastrofalne posljedice.'