'Da bi se ruski ratni stroj nastavio ovako vrtjeti, potrebno je puno više novca – a jednostavno ga nema', rekao je za Kyiv Independent bivši Putinov ekonomski savjetnik Vladimir Milov, danas povezan s think tankom Free Russia Foundation. Prema njegovoj analizi, Rusija se nalazi usred prave proračunske krize.

Ekonomist Centra za društvena i ekonomska istraživanja u Ukrajini, Vladimir Dubrovski, pak kaže da je deficit postao 'najosjetljiviji gospodarski i političko-ekonomski problem Rusije'.

Rusija je, prema Milovu, suočena sa sedam uzastopnih godina debelog proračunskog manjka (više od dva posto BDP-a) – nizom kakav nije zabilježen još od 1999. godine. Vlada se službeno odrekla cilja da deficit zadrži ispod jedan posto BDP-a.

Za 2025. predviđa se manjak od 2,6 posto BDP-a, a vlasti očekuju njegovo smanjenje na 1,6 posto 2026. No analitičari upozoravaju da su te projekcije nerealne.

'Deficit koji Rusija očekuje za 2025. prilično je značajan. Istina je da je planirani manjak za 2026. manji, ali ti su brojevi više izraz želja nego stvarnosti', rekao je Benjamin Hilgenstock, voditelj makroekonomskih istraživanja na KSE institutu u Kijevu.

Ako rat potraje, deficit će gotovo sigurno dodatno rasti, dodaje Dubrovski, pogotovo ako se uvedu nove sankcije. 'Rusija nema pristup međunarodnim tržištima kapitala, pa su joj mogućnosti zaduživanja izrazito ograničene', upozorio je Hilgenstock.

Rat sve skuplji, a vojna industrija sve slabija

Financijski problemi izravno pogađaju sposobnost Kremlja da financira rat u Ukrajini.

Prema službenim projekcijama, ruski izdaci za obranu trebali bi ostati na istoj razini između 2026. i 2028., čak blago pasti sa 6,3 posto BDP-a 2025. na 4,7 posto do 2028. No Milov tvrdi da ti podaci prikrivaju mnogo dublje probleme.

'Vojno-industrijski kompleks suočava se s financijskim problemima. Održavati proizvodnju i sadašnjim tempom postaje sve teže', upozorio je.

VIDEO Ova zemlja zarađuje milijarde na ruskom ratu i troši ih na sofisticirano naoružanje

I direktor Rosteca, najvećeg ruskog proizvođača oružja, Sergej Čemezov, priznao je u kolovozu da je 'profitabilnost proizvodnje niska, ponegdje i negativna', što ostavlja vrlo malo prostora za razvoj.

Rezultat, kaže Milov, jest da si Rusija može priuštiti samo ograničen rat, niskog intenziteta – s manje tenkovskih ofenziva, a više napada dronovima i projektilima. 'Takav rat mogu neko vrijeme održavati, ali pitanje je s kojim ciljem', dodaje.

Pad bonusa i kraj izdašnih ugovora

Uz fiskalne pritiske, i ruske regije počinju rezati ratne troškove. Veliki subjekti Federacije – među njima Sankt Peterburg, Samara, Tatarstan i Baškortostan – značajno su smanjili bonuse za dobrovoljce koji odlaze na frontu, u nekim slučajevima i pet puta.

Iako se radi o regionalnim, a ne saveznim sredstvima, Milov ističe da ti rezovi pokazuju koliko je središnja vlada ograničena u mogućnosti pomoći pokrajinama.

Putinov proračun bez amortizera

Rusiji su iscrpljeni gotovo svi tradicionalni izvori financiranja. Likvidni dio Nacionalnog fonda bogatstva – nekad ključnog amortizera zemlje – smanjen je na 4,2 trilijuna rubalja (oko 50 milijardi dolara), što je manje od proračunskog manjka koji se očekuje već 2025. (5,7 trilijuna rubalja).

Državno zaduživanje putem obveznica također je neodrživo – kamate na desetogodišnje obveznice premašuju 15 posto, pa trošak otplate poništava svaku korist.

Ruska vlada od početka invazije pokušava nadoknaditi troškove podizanjem poreza – porez na dobit poduzeća povećan je na 25 posto, a PDV bi se trebao popeti na 22 posto. Ipak, prihodi od toga pokrivaju tek dio potreba.

Prema Milovu, Kremlj je sve bliže 'monetarnom financiranju' – zapravo tiskanju novca putem kredita središnje banke.

'Veliko domaće zaduživanje dodatno bi ugušilo ekonomiju i podsjetilo ruske elite na katastrofalni kolaps iz 1998., koji je imao iste uzroke – visoke kamate i prevelik deficit', upozorava Dubrovski.

'Sankcije djeluju, ali treba ih pojačati'

Milov smatra da je pogoršanje ruskog fiskalnog stanja izravan rezultat zapadnih sankcija. 'Europa mora ubrzati odustajanje od ruskih energenata – prekinuti uvoz ukapljenog plina do 2027. i svih ostalih energenata do 2028. godine', rekao je.

Dodao je da su isporuke plina Slovačkoj i Mađarskoj te LNG izvoz prema Zapadnoj Europi i dalje među glavnim izvorima Gazpromove zarade. 'Ti poslovi donose Gazpromu više od polovice ukupnog profita', tvrdi Milov.

Prema ekonomistu Vasilyju Astrovu iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, rusko fiskalno pogoršanje posljedica je nižih cijena nafte i precijenjenog rublja, koji smanjuje vrijednost deviznih prihoda.

Iako ograničenje cijene ruske nafte ostaje 'najvažnija sankcija', ono još nije u potpunosti učinkovito, upozorava Dubrovski.

'Sekundarne sankcije zasad su uglavnom simbolične i daju samo kratkotrajan učinak. Najveći utjecaj zasad ima globalni pad cijena nafte', kaže on.

Milov zaključuje da sankcije, iako nisu čarobno rješenje, imaju jasan učinak: 'Visoka inflacija i kamate u Rusiji izravna su posljedica sankcija.'