Tadašnji vrhovni vođa zemlje, ajatolah Ali Hamenei, čak je otišao toliko daleko da je izdao fetvu kojom ga zabranjuje. No, njegova smrt od ruku Sjedinjenih Država i Izraela prošlog mjeseca mogla bi utrti put najtvrđim frakcijama režima da to preispitaju. Javni diskurs u Iranu već ide u tom smjeru.

'Nuklearna fetva je mrtva', rekla je za CNN Trita Parsi iz Quincy Instituta za odgovorno državništvo. 'Mišljenje elite, kao i javno mnijenje, dramatično se promijenilo o ovome, što ne bi trebalo biti iznenađujuće s obzirom na to da je Iran bombardiran usred pregovora od strane dvije države opremljene nuklearnim oružjem'.

Godinama se bivši vrhovni vođa opirao unutarnjem pritisku da odobri izgradnju nuklearnog oružja, posebno nakon što se američki predsjednik Donald Trump povukao iz nuklearnog sporazuma dogovorenog između Irana i Obamine administracije 2018. godine. Suočen s eskalacijom američkog i izraelskog neprijateljstva, Hamenei se umjesto toga pridržavao svoje doktrine onoga što stručnjaci nazivaju 'strateškim strpljenjem'. Dopustio je Iranu da postupno napreduje u svom programu obogaćivanja uranija, približavajući materijal razinama koje se mogu koristiti za proizvodnju oružja, a da pritom nije prešao prag za stvarni razvoj bombe.

Modžabin nuklearni stav nije jasan

Pozivi na razvoj nuklearne bombe postali su sve glasniji s neviđenom izraelskom vojnom operacijom protiv Irana u kojoj je ubijeno nekoliko vojnih i nuklearnih čelnika te zemlje. Pozivi su se ponovno pojačali s Trumpovom naredbom da se napadnu tri najvažnija iranska nuklearna postrojenja.

Čak i prije tih napada, Iranski korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) upozorio je da je Teheran spreman promijeniti svoj nuklearni stav. 'Preokret iranske nuklearne doktrine i politike, uključujući odmak od prethodnih razmatranja, vjerojatan je i zamisliv', rekao je 2024. Ahmad Haqtalab, zapovjednik IRGC-a odgovoran za zaštitu iranskih nuklearnih postrojenja.

Iran još nije javno promijenio svoju doktrinu. Međutim, posjeduje više od 400 kilograma visoko obogaćenog uranija. To bi bilo dovoljno za proizvodnju nuklearnog oružja ako Hamneijev sin i novi iranski vrhovni vođa, Modžtaba, poništi očevu odluku. Uranij je ključno gorivo za nuklearne elektrane koje se može koristiti za stvaranje bombe ako se obogati do visokih razina. Modžtaba se i dalje skriva, što potiče nagađanja o njegovom fizičkom stanju i sposobnosti donošenja odluka dok IRGC pojačava svoju kontrolu nad zemljom.

Na pitanje hoće li se iranska nuklearna politika promijeniti pod novim vodstvom, ministar vanjskih poslova Abas Arakči ovog je mjeseca za Al Jazeeru rekao da nije siguran u stav novog vođe o nuklearnom oružju.

'Moje je razumijevanje da se ne bi trebao znatno razlikovati od naših prethodnih politika, ali moramo pričekati dok ne postanemo svjesni njegovih stavova', dodao je.

Stručnjak kaže da su iranski razlozi za samokontrolu nestali

Modžabin prvi navodni govor kao vođe bila je izjava koju je pročitao voditelj vijesti na državnoj televiziji. U njoj se zavjetovao osvetiti smrt svog oca i drugih poginulih u ratu, ali nije spomenuo nuklearni program, ostavljajući promatrače da nagađaju o sudbini iranske nuklearne doktrine.

Preostalo iransko vodstvo također se bori s rastućim pritiskom za promjenu nuklearne politike. Taj pritisak raste kako IRGC konsolidira vlast i ponovno imenuje tvrdokorne umirovljene zapovjednike da vode mlađu, osvetoljubiviju generaciju boraca. 'Ušli smo u novu fazu', rekao je Nasser Torabi, konzervativni komentator, državnoj televiziji u segmentu emitiranom ovog mjeseca. 'Nakon ovog rata, Iran će biti prepoznat kao globalna supersila... Moramo poduzeti mjere za proizvodnju ili posjedovanje nuklearnog oružja.'

Čini se da iranski tvrdolinijaši i IRGC sada osjećaju da postoji mogućnost promjene dugogodišnje nuklearne doktrine, rekao je Sina Azodi, autor knjige Iran i bomba: Sjedinjene Države, Iran i nuklearno pitanje'. 'Jedan od razloga zašto su pokazali nuklearnu strpljivost bili su napadi straha od Izraela i SAD-a', rekao je Azodi. 'Ali u ovom trenutku kada su ionako napali, sve oklade su za njih otkazane.'

'Ovaj rat je temeljno promijenio sve jer zemlja snosi mnogo posljedica', dodao je.

Može li rat dovesti do više naoružanja diljem svijeta?

Izgradnja nuklearnog oružja ovisi o poništavanju zabrane, pristupu visoko obogaćenom uraniju i sposobnosti izrade funkcionalne bombe. Pod pretpostavkom da iranski režim ima pristup svojim zalihama visoko obogaćenog uranija, mogao bi se odlučiti za izgradnju grube nuklearne naprave umjesto sofisticiranog oružja koje se može isporučiti raketama, rekao je Azodi.

Ovaj jednostavniji i manje složen dizajn i dalje bi mogao proizvesti pravu nuklearnu eksploziju, usporedivu po razornoj moći s ranim oružjem. Njegova primarna vrijednost bila bi politička: demonstrirati nuklearne sposobnosti i pružiti mjeru odvraćanja, kažu stručnjaci. Ali bilo da se radi o potencijalnom stvaranju grube naprave, kolokvijalno poznate kao 'prljava bomba', ili izgradnji sofisticiranije nuklearne bombe, odvraćanje nije zajamčeno. 'Iran ne može koristiti svoje nuklearne snage da bi prijetio SAD-u. Njegove rakete ne mogu dosegnuti SAD, a čak i da može, s 50 nuklearnih bojevih glava ne možete odvratiti zemlju koja ih ima 5000', rekao je Azodi.

Ističe da se iranska politika odvraćanja desetljećima uglavnom usredotočila na Irak, Izrael i u novije vrijeme Saudijsku Arabiju. A ako bi Iran krenuo s vlastitim oružjem, kaže da bi Rijad vjerojatno bio sljedeći regionalni kandidat koji bi se odlučio za bombu. De facto saudijski vođa to je čak i jasno rekao prije osam godina. Još 2018. godine saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman bio je jasan, rekavši: 'Bez sumnje, ako Iran razvije nuklearnu bombu, mi bismo slijedili njegov primjer što je prije moguće.'