Dok se britanski premijer David Cameron još uvijek pokušava koliko-toliko održati unutar redova vlastite stranke čiji konzervativniji dio zahtijeva što skorije raspisivanje referenduma o izlasku Britanije iz EU-a, iz Washingtona je stigla nedvosmislena poruka premijeru da bi u slučaju istupanja iz Unije Britanija sebe lišila članstva u transatlantskom trgovinskom sporazumu između EU-a i SAD-a, izvještava Guardian
Velika Britanija bi se tako našla izvan najvećeg trgovinskog sporazuma na svijetu o kojem bi se službeno trebalo početi pregovarati ovog ljeta. Godišnji promet između dviju sila koje zajedno drže 47 posto svjetskih bogatstava iznosi 454 milijarde eura, a snižavanjem ili ukidanjem carina moglo bi doći, tvrde zagovornici, do rasta od 0,5 do 1 posto BDP-a s obje strana Atlantika. Time bi se ne samo popravila narušena ekonomska situacija, već bi se otvorio put k novim investicijama i otvaranju novih radnih mjesta, a i zauzdao bi se donekle rast Kine na međunarodnoj sceni.
Upozorenje iz Washingtona moglo bi se stoga pročitati kao izvjesno ohrabrenje za pro-EU Cameronovu opciju, no ono je, objašnjava britanski dnevni list, došlo i zbog toga što će sporazum, i s Britanijom kao jednom od glavnih partnera SAD-a, biti ionako teško 'provući' kroz američki Kongres. A prema diplomatskim izvorima, s izlaskom Britanije, šanse za uspješan nastavak pregovora još su manje. 'S Britanijom u Uniji samo bi se povećala mogućnost uspjeha u veoma teškim pregovorima koji uključuju niz različitih interesa, a bit će važna uloga Britanije kao ključnog igrača u podržavanju sporazuma', tvrdi američki izvor.
U tom pogledu je opstinantna volja konzervativnijeg djela britanske političke elite oko što skorijeg održavanja referenduma oko članstva u EU za Washington poprilično neočekivana jer Britanija je službeno bila jedan od najvećih zagovornika slobodnog trgovinskog sporazuma.
Gary Hufbauer s Petersonovog instituta za međunarodnu ekonomiju drži da bi izlazak Britanije iz EU-a mogao dugoročno zakočiti sporazum te da će samo unijeti novu razinu konfuzije u već dovoljno zamršenu situaciju.
Za sve zagovornike sporazuma, nedavni posjet turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana Washingtonu koji je tražio da se njegova zemlja uključi u sporazum čini snažan argument za ulogu koju bi sporazum mogao odigrati u odnosima moći između recesijom pogođenog Zapada i rastuće ekonomije Istoka. Sličnu je stvar ponovio i predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy tijekom posjete Ankari kada je uputio novi poziv Turskoj za članstvo u Uniji.
No istovremeno, Francuska je jasno dala do znanja da u sporazum ne želi unijeti klauzulu o audiovizualnom sektoru štiteći tako svoju politiku 'kulturne iznimke' (primjerice, kroz kvote o prikazivanju domaćih kulturnih sadržaja pred moćnom američkom industrijom), a u tome su je podržali ministarstva kulture u čak 14 zemalja Unije.
