Jedna od prvih i osnovnih asocijacija kada govorimo o „crnom kontinentu“ nedvojbeno je ples. U našim se glavama automatski redaju vizije tradicionalne Afrike, zvuk i ritam bubnjeva i ideje o tzv. urođenom mislu za ritam kojeg bi svaki Afrikanac trebao imati. No zašto Afrika pleše? Što je to drugačije u odnosu Afrikanaca prema glazbi i plesu da smo čitavom kontinentu pripisali nekakvu mističnu urođenost? I u konačnici, što se u istinu krije iza izraza „afrički ples“? Pokušajmo ukratko odgovoriti na ta pitanja.
U Africi je ples dio svakodnevnog života. Na njega se ne gleda kao na posebnu djelatnost određenih pojedinaca, već je prisutan u svim aspektima života i izvode ga svi članovi društva, bez obzira na dob, spol ili društveni status. Zimbabveška poslovica kaže: Ako znaš govoriti, znaš pjevati; ako znaš hodati, znaš plesati. Utkan u društvenu strukturu, ples se u Africi koristi da bi olakšao i popratio sve društvene događaje, slavlja i rituale. No, on je ujedno i oruđe kojim će pojedinac izraziti svoje osjećaje i u običnim situacijama, npr. odlasku po vodu na rijeku. Zbog ovakve sveprisutnosti i društvene prihvaćenosti, ples je u očima ostatka svijeta postao jedna od glavnih karakteristika kulture tradicionalne i suvremene Afrike, te njene dijaspore diljem svijeta.
No „afrički ples“ treba shvatiti kao generički pojam koji pokriva veliki broj raznovrsnih izričaja. U svakodnevnom govoru, medijskom i promocijskom okviru, ali i znanstvenom diskursu, ovaj pojam pokriva i tradicionalne plesove i suvremene umjetničke izraze kao što su na primjer afrosuvremeni i afrojazz, n'dombolo (congolese) ili coupé décalé.
Primjer 1: Suvremeni ples n'dombolo (Congo)
Zadržimo li se samo u okvirima tradicionalnog i folklornog plesa, treba imati na umu da govorimo o drugom po velični kontinent na svijetu, sa miljardu stanovnika i 61 teritorija koji čine mozaik više tisuća najrazličitijih kultura, vjera, jezika i „etnija“. Svaka afrička „etnija“ (ili „pleme“) i njoj pripadajuće društvo u svojoj baštini ima veliki broj plesova za različite prilike. Sve su to „afrički plesovi“.
Današnja vizija onoga što na Zapadu najčešće nazivamo afričkim plesom i možemo vidjeti ili probati u praksi, vezana je uz povjesno značajnu prekretnicu u razvoju plesa na kontinentu. U svitanje nezavisnosti afričkih zemalja u prvoj polovici 1960-ih, na Zapadu Afrike, najranije u Gvineji (Conakry) osnivaju se nacionalne plesne skupine, slavni „ballets africains“ – umjetnički i politički projekti koji su se pokazali centralnom institucijom očuvanja i spektakularizacije tradicionalne glazbe i plesova u Gvineji, Maliju, Senegalu i drugdje. Njihova popularnost i utjecaj, u direktnoj vezi s globalizacijom prakse djembe perkusija, ostaviti će neizbrisiv trag na našim koncepcijama tradicionalnog afričkog plesa i zauvijek definirati estetiku koju pripisujemo tom pojmu. Istovremeno ovakve su baletne skupine obrazovale generacije danas najboljih i najpoznatijih plesnih učitelja i umjetnika te perkusionista i vrsnih glazbenika.
Primjer 2: Les Ballets Africains u svoje zlatno doba 1968. s djembe majstorom Famoudou Konatéom
Prema toj estetici, koja je bila predmet mnogobrojnih znanstvena istraživanja, osnovne karakteristike afričkog plesa bile bi sljedeće: policentričnost; složeni pokreti “unutar” tijela, nasuprot pokretima cijelog tijela kroz prostor; popraćenost perkusijama; precizni pokreti; pokreti zdjelice; treseći pokreti; skokovi; rotacije ramena; bacanje glave unazad; tresenje stražnjice; značajna brzina izvođenja pokreta; alternacija udaraca petom u pod i skakutanja ravnog stopala; i drugi.
Primjer 3: Tradicionalni zapadnoafrički ples podučavan danas u Americi
Primjer 4: Tradicionalni zapadnoafrički ples podučavan u Italiji
Govorili kritički ili pozitivno o ovim suvremenim interpretacijama afričke plesne tradicije, moramo priznati da smo, u svakom slučaju, svjedoci širenja afričkog plesa diljem svijeta i razvoja onoga što osobno najviše volim nazivati afro ples. Afro plesovi su plesovi stvoreni u duhu tradicionalnih, ali činjenica da često ne dolaze nužno iz jednog određenog društva, te su izolirani iz originalnog konteksta izvođenja, oslobađa ih obveze poštivanja estetskih i kulturnih pravila. Pravila i ritualna obaveza kodifikacije nestaju, i sve je više mjesta individualnom umjetničkom izražaju koreografa i plesača. Kao i svaki postmoderni kulturni pokret ovo se kretanje otvara sve više stranim utecajima i métissage fenomenu - mješanju različitih plesnih stilova i žanrova.
U suvremenom društvu koje se, u potrazi za receptom povratka iskonskom, prirodnom i oslobađajućem, okreće sve više vaneuropskim tradicionalnim praksama, afro ples pronalazi savršeno svoje mjesto. Afro se pokazao učinkovitim lijekom protiv stresa, a uz plesne i ritmičke vježbe usredotočuje se i na zdravlje i kondiciju, te time poboljšava cjelokupno fizičko i psihičko stanje. Iskustvo je pokazalo razne pozitivne utjecaje na raspoloženje, sliku o sebi, slobodu tijela, pokreta i doživljaja. Osim toga afro ples kao multikulturni izričaj igra još jednom ima važnu ulogu, ulogu rušenja predrasuda i barijera, otvaranju novih vidika, te poticanju tolerancije i ljubavi.
Priliku plesati i vidjeti afrički ples te čuti afričku glazbu u Zagrebu imate uskoro! Udruga za kulturnu suradnju i promicanje afričke kulture u RH – DYALLI poziva vas na 5. obilježavanje Međunarodnog dana Afrike u Zagrebu, sedmodnevni festival TJEDAN AFRIKE 2012., pod visokim pokroviteljstvom predsjednika g. Ive Josipovića. Od 21. do 27.svibnja moći ćete uživati u ritmovima i bojama Afrike, predstavama, debatama, poeziji, radionicama i koncertu.
Ovogodišnji gosti su Les Percussion WAMALI, osmeročlana glazbeno-plesna skupina iz Gvineje čiji će članovi uz koncert u Zagrebu održati i radionice plesa i djembe perkusija.
Najava plesne radionice u Zagrebu
Sve informacije o festivalu portražite na: www.dyalli.hr ili na www.facebook.com/dyalli.udruga
