Epicentar potresa bio je, kao i 2020. na području Markuševca, Čučerja, Planine i Kašine, svega petnaestak kilometara od središta grada. U Zagrebu se osjetio snagom od VIII stupnjeva po EMS-98 ljestvici, a valovi su dopirali sve do Vukovara, Dubrovnika i Čeških Budějovica, gdje su, prema zapisima, stale čak i urarske ure.

Okolnosti ovog događaja prisjećamo se kroz tekst koji je Geofizički odsjek PMF-a podijelio s javnošću na 140. obljetnicu ovog potresa, a koji vam danas, na 145. obljetnicu, donosimo u skraćenom obliku. Cijeli tekst pročitajte ovdje.

'Deveti studena 1880. biti će u povjesti grada Zagreba crnimi slovi upisan. U 7 sati i 35 časova zbio se užasan potres i trajao do 30 secunda, a bio mu je pravac od sjevero-zapada na jugo-istok. Kao što je danas vrieme žalostno, tako se je i nad gradom Zagrebom žalost nadvila. Sitna kiša, što s neba sipi,mislio bi da su suze; da samo nebo plače', pisalo je u Obzoru u utorak 9. studenog 1880.

Ruševine i panika

Od 3670 zgrada u Zagrebu, oštećeno je gotovo sve — 12,6 posto njih teško. Dimnjaci su se rušili, zidovi pucali, a ulice su prekrivale hrpe cigle i prašine. U okolnim mjestima – Planini, Kašini, Moravču, Markuševcu i Sesvetama – mnoge su škole i crkve bile teško oštećene ili srušene. Rijeka Sava se uzburkala toliko da su valovi prelazili obale, a tlo je pucalo i izbacivalo pijesak u okolnim selima.

Strah je zahvatio cijelo stanovništvo. Ljudi su danima boravili na ulicama, a noći provodili u drvenim barakama, fijakerima i omnibusima na trgovima. Nakon novog, snažnog potresa 11. studenoga uslijedio je egzodus – vlakovi su bili prepuni građana koji su bježali iz Zagreba. Trgovina i društveni život gotovo su stali, kavane i gostionice bile su puste, a grad obavijen tugom i prašinom.

Znanstveni početak hrvatske seizmologije

Već osam dana nakon katastrofe, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (danas HAZU) osnovala je posebno povjerenstvo koje je provelo prvu makroseizmičku anketu u Hrvatskoj. Akademik Josip Torbar objavio je 1882. godine opsežno izvješće s opisima, crtežima i kartama o učincima potresa, a njegov rad označio je početak znanstvenog proučavanja potresa u zemlji. Torbar je prvi izračunao dubinu žarišta potresa – oko 12 kilometara – dok je u godini dana nakon glavnog udara zabilježeno oko 200 naknadnih potresa.

Veliki zagrebački potres iz 1880. ostao je duboko upisan u povijest grada – ne samo kao tragedija, već i kao prekretnica u njegovom razvoju. Iz ruševina je izrastao suvremeniji, urbaniji Zagreb, a hrvatska seizmologija dobila je svoje prve temelje zahvaljujući znanstvenicima koji su iz katastrofe izvukli znanje za budućnost.