Skupina predvođena Rosaly Lopes s Kalifornijskog tehnološkog instituta (Caltech) kazala je da je Titanova vidljiva vanjština 'jedna od geološki najraznolikijih u Sunčevu sustavu'.

'Unatoč razlici u materijalima, temperaturama i gravitacijskim poljima između Zemlje i Titana, mnoga obilježja njihovih površina slična su i mogu se interpretirati kao proizvod istih geoloških procesa', objavili su znanstvenici u časopisu Nature Astronomy.

Koristeći se radarom i podacima što ih je prikupila sonda Cassini, koja se srušila na Saturn 2017. nakon dvadesetogodišnje misije oko njega, znanstvenici su uspjeli popuniti mnoge praznine u mapiranju Titana, udaljenog nekih 1,2 milijarde kilometara od Zemlje.

Titanove dine i jezera relativno su mladog postanka, dok se planinski dio čini stariji, kažu znanstvenici.

Titanova površina oblikovana je akumulacijom i erozijom sedimenata i pokazuje 'jasne latitudalne varijante, s dinama na ekvatoru, visoravnima na srednjim zemljopisnim širinama i jezerima na polovima'. 

Područja oko ekvatora su aridna, a oko polova je vlažnije. 

Kao u slučaju Zemlje, Titanova površina izbrazdana je kraterima, erozijom, kretanjem tektonskih ploča i moguće vulkanskim aktivnostima. 

Titan je, osim Zemlje, 'jedino poznato nebesko tijelo s tekućim površinama', kazala je znanstvenica Alice Le Gall, članica skupine znanstvenika. 

Pojasnila je da se metan na iznimno niskim temperaturama javlja u tri stanja, krutom, tekućem i plinovitom i na Titanu čini ciklus kakav je na Zemlji sličan kiši koja stvara rijeke i jezera te potom isparava kako bi ponovno oblikovala oblake.