To su samo neki od zaključaka Instituta za razvoj obrazovanja predstavljeni u novoj publikaciji pod nazivom Hrvatski sustav financiranja visokog obrazovanja u europskom kontekstu: komparativna studija, čiji su autori Karin Doolan, Danijela Dolenec i Mladen Domazet. Studija uspoređuje politike financiranja visokog obrazovanja, uključujući i razine javnog ulaganja u visoko obrazovanje i sustave školarina, u Hrvatskoj i pet zemalja Europske unije (Austrija, Mađarska, Švedska, Njemačka, Slovenija). Studija je jedan od najopsežnijih izvora podataka o financiranju visokog obrazovanja u Hrvatskoj, a ujedno i vrijedan izvor informacija o praksama u drugim europskim zemljama.

Publikacija je objavljena u sklopu projekta ACCESS, koji financira Europska unija u sklopu programa TEMPUS, čiji je cilj izraditi smjernice za reformu sustava financiranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Publikacija je dostupna u elektronskom obliku na ovom linku.

U sklopu studije Hrvatski sustav financiranja visokog obrazovanja u europskom kontekstu, detaljno su analizirane politike i prakse u financiranju visokog obrazovanja u spomenutim zemljama, kako na nacionalnoj razini, tako i na razini visokih učilišta. Između ostaloga, to uključuje usporedbu udjela javnog i privatnog ulaganja u visoko obrazovanje, modele alokacija javnih sredstava, modele određivanja školarina te prakse financijskog upravljanja.

Među značajnim nalazima studije može se izdvojiti sljedeće:

-javna ulaganja u visoko obrazovanje kao postotak BDP-a Hrvatske niža su nego u drugim zemljama koje su obuhvaćene ovim istraživanjem i ispod prosjeka EU-27.

-sustav školarina u Hrvatskoj, prema kojemu na samom početku preddiplomskog i diplomskog studija studenti ne plaćaju školarinu, podudara se sa sustavima visokog obrazovanja u Austriji, Sloveniji, Švedskoj te donekle Njemačkoj. Međutim, linearni model naplaćivanja školarina na godišnjoj razini prema stečenim ECTS bodovima postoji jedino u Hrvatskoj.

-maksimalan godišnji iznos školarina koji se naplaćuje u Hrvatskoj visok je u odnosu na, primjerice, Njemačku, zemlju u kojoj vlada viši životni standard nego u Hrvatskoj.

-sustav određivanja školarina na institucijama visokog obrazovanja u Hrvatskoj nije reguliran: ne postoji ograničenje u smislu maksimalnih iznosa školarina, iznosi variraju od institucije do institucije te ne postoje jasni kriteriji za određivanje iznosa školarina niti njihovo povisivanje.

-oslobađanje od plaćanja školarina na hrvatskim visokim učilištima većinom se odobrava na temelju akademskih postignuća studenata. Socijalni kriteriji poput nižeg imovinskog statusa ne uzimaju se u obzir sustavno.

-ugovori o financiranju koji se za trogodišnji proračunski period sklapaju između države i visokih učilišta prevladavajući su model javnog financiranja visokog obrazovanja u Austriji, Mađarskoj i Švedskoj, dok se u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj o javnom financiranju pregovara na godišnjoj razini. U Hrvatskoj do sada nisu postojali pisani sporazumi o uvjetima financiranja (iako je ove godine započela provedba pilot-projekta implementacije programskog financiranja).

-financijsko izvješćivanje nije standardizirano u Hrvatskoj te ne postoji sustavno prikupljanje financijskih i drugih podataka (npr. socijalnog profila studentskog tijela, točan broj zaposlenih predavača) koji bi mogli pridonijeti bolje informiranom, transparentnijem i pravednijem sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj.