U jajnicima se luče hormoni estrogen i progesteron, u testisima testosteron, nadbubrežna žlijezda mjesto je izlučivanja aldosterona i kortizola, a štitnjača mnogima dobro poznatih hormona T3 i T4. Svi navedeni hormoni na sebi svojstven način obavljaju izuzetno važne funkcije u ljudskom organizmu.

Ipak, navedeni organi ne rade to ni približno samostalno, već pod strogom kontrolom „nadređenih“ hormona koji se luče u hipotalamusu – dubokoj moždanoj strukturi koja osim lučenja hormona nadzire niz životno važnih funkcija poput tjelesne temperature, srčanog pulsa i krvnog tlaka. Hipotalamus je direktno povezan s hipofizom – moždanim privjeskom veličine svega 1 cm kojeg se zbog svoje funkcije usklađivanja ostalih žlijezda naziva i glavnom ili centralnom žlijezdom. U medicini je takav sustav kontrole u širokoj uporabi pod nazivom osovina hipotalamus-hipofiza-ciljni organ.

Za takva saznanja zaslužan je Andrew V. Schally, koji je iz hipotalamusa svinjskog mozga izolirao TRH – tireotropin-oslobađajući hormon, za kojeg je dokazano da u hipofizi potiče oslobađanje TSH – tiroidnog stimulirajućeg hormona, koji konačno potiče štitnjaču na lučenje hormona T3 i T4, važnih za metabolizam gotovo svih stanica organizma.

Povišene razine hormona T3 i T4 uzrokuju smanjeno lučenje navedenih TRH i TSH (i obrnuto). Takav obrazac lučenja hormona naziva se negativnom povratnom spregom te se osim navedenog primjera s hormonima štitnjače odnosi se i na druge, gore spomenute hormone.

Primjena otkrića nadzornog mehanizma lučenja hormona zaista je široka, poboljšala je i iz dana u dan poboljšava zdravstveno stanje ljudi širom svijeta.

Na tom mehanizmu počivaju principi nadomjesne terapije različitih hormona, farmakološke kontracepcije i terapije karcinoma koji luče hormone, poput različitih oblika karcinoma prostate, dojke, pluća i brojnih drugih. Zbog toga današnji dan potpuno zasluženo posvećujemo Andrewu V. Schallyju i njegovim suradnicima.