Prema izviješću koje je objavljeno u novom broju časopisa Astrobiology proračun se temelji na udaljenosti Zemlje od Sunca i temperaturama pri kojima će naš planet zadržati vodu u tekućem stanju.

Tim je inspiraciju i primjere potražio u nedavno otkrivenim planetarnim sustavima. Voditelj studije Andrew Rushby kaže da su svoja predviđanja napravili na temelju koncepta nastanjive zone ili popularno Zlatokosine zone u kojoj su uvjeti na planetima takvi da voda može ostati u tekućem stanju.

'Upotrijebili smo modele evolucije zvijezda kako bismo odredili kraj nastanjivog vijeka planeta kada se on više neće nalaziti u nastanjivoj zoni. Procjenjujemo da će Zemlja ispasti iz te zone negdje kroz 1,75 do 3,25 milijardi godina', rekao je britanski stručnjak.

Ljudi će morati otići mnogo prije

'Nakon toga Zemlja će ući u tzv. vruću zonu Sunca u kojoj će temperature biti toliko visoke da će mora ispariti. Bit će to katastrofa u kojoj će nestati sav život. Naravno za ljude i druge složenije organizme uvjeti će postati nemogući mnogo prije, a to se ubrzava antropogenim klimatskim promjenama. Ljudi će biti u opasnosti već i nakon malih promjena temperature pa će na kraju opstati samo mikrobi u odgovarajućim nišama okoliša', objasnio je Rushby.

Kada gledamo slično vremensko razdoblje unazad, kaže astrobiolog, znamo da je na Zemlji postojao stanični život.

'Imali smo kukce prije 400 milijuna godina, dinosaure prije 300 milijuna i biljke cvjetnice prije 130 milijuna. Anatomski suvremeni ljudi tu su tek posljednjih 200.000 godina pa vidimo da treba uistinu puno vremena da se razvije inteligentan život', rekao je i pojasnio kako je važno znati trajanje nastanjivosti nekog planeta jer ono može biti kraće nego što je neophodno za evoluciju inteligentnih stvorenja.

'Analiza metrike nastanjivosti korisna je jer nam omogućuje da ispitamo potencijal drugih planeta za održavanje života i shvatimo stupanj na kojem život može biti negdje drugdje u galaksiji. Naravno, veliki dio evolucije ovisi o sreći, tako da to nije konkretna procjena, međutim, znamo da se složene, inteligentne vrste poput ljudi nisu mogle pojaviti već nakon nekoliko milijuna godina jer je bilo potrebno gotovo 75 posto nastanjivog vijeka Zemlje da evoluiraju ljudi', rekao je voditelj britanskog istraživanja.

Kamo ići?

Tim s UEA-e usporedio je Zemlju s osam poznatih planeta koji se trenutno nalaze u nastanjivoj zoni, uključujući i Mars. Otkrili su da svjetovi koji kruže oko manjih zvijezda imaju duža razdoblja nastanjivosti.

'Jedan od planeta na koje smo primijenili naš model je i Kepler 22b koji ima nastanjivi vijek između 4,3 i 6,1 milijardi godina. No još je nevjerojatniji Gliese 581d koji ima ogroman vijek nastanjivosti između 42,4 i 54,7 milijardi godina. Taj bi planet mogao biti topao i ugodan 10 puta duže nego što postoji cijeli naš Sunčev sustav. Do danas nismo pronašli planet koji bi bio analogan Zemlji. Moguće je da nastanjivih planeta, sličnih Zemlji ima u krugu od oko 10 svjetlosnih godina, što je u astronomskom smislu vrlo blizu. Međutim, za putovanje do njih uz suvremenu tehnologiju trebale bi nam stotine tisuća godina. Ako ćemo ikada seliti na neki drugi planet, Mars je vjerojatno najbolji izbor. Vrlo je blizu, a ostat će u nastanjivoj zoni sve do kraja života Sunca, još šest milijardi godina', zaključio je Rushby.