Mejlovi sad već bivšeg direktora CIA-e Davida Petraeusa koji su procurili van i na kraju doveli do njegove ostavke možda su i najključnije upozorenje svima nama koji u ovo digitalno doba koristimo internet u gotovo svakom aspektu života.

Potpuno je opravdano pitanje ako šef CIA-e, kojemu je posao da sve drži u tajnosti, i njegova ljubavnica nisu uspjeli svoje privatne mejlove zadržati privatnima, tko onda može?

Naime, dok surfamo internetom, šaljemo mejlove ili koristimo društvene mreže, često nismo ni svjesni koliko smo ranjivi i što sve vreba u svakom kutku interneta. Petraeusov slučaj je pokazao da privatnost i anonimnost na internetu praktički ne postoje i svi oni koji se uvjeravaju u suprotno, u priličnoj su zabludi.

Ne moramo ići do CIA-e kako bismo vidjeli poražavajuće posljedice nedovoljno zaštićenog digitalnog svijeta. Ne tako davno i kod nas smo imali niz primjera koji su pokazali da je online privatnost nešto što postoji u teoriji, ali u praksi gotovo da je i nema.

Prije osam godina bloger Vibbi pisao je o pikanterijama iz diplomatskog života hrvatske ambasade u Washingtonu. Trajalo je to dosta dugo, nacija se zabavljala tračevima iz SAD-a, ali na kraju je otkriven Vibbijev pravi identitet.

Negdje u isto vrijeme Hrvati su konačno otkrili pravu moć interneta, i to zbog Severinine privatne snimke seksa koja je osvanula na internetu. Ni dan danas nitko ne zna kako je video dospio na internet, ali to nije bila samo vijest u Hrvatskoj, već i u svijetu.

Sadržaj e-mail prepiske bivše ministrice Mirele Holy s kolegom iz SDP-a doveo je do njezine ostavke, a ubrzo nakon njezinih mejlova vani su procurili mejlovi iz Ministarstva prometa iz kojih se vidjelo kako se namještaju poslovi u državnim službama.

Saborska zastupnica Marija Lugarić je zbog svojih statusa na Twitteru i Facebooku o zaposlenima u Ministarstvu obrazovanja dobila po prstima od šefova, a Twitter i Facebook statusi još nekih političara bili su predmeti brojnih rasprava. Sjetimo se samo 'jadnih Splićana' na Twitteru.

Privatnost ne postoji

Primjeri o tome koliko su privatnost i anonimnost na internetu krhka kategorija, brojni su i sigurno je da su korisnici sve manje zaštićeni.

'Privatnost ne postoji niti je ikada postojala. Ako stvar pogledamo s najniže tehničke razine, od samih početaka interneta uvijek su postojale IP adrese i zapisi tko je kada pod kojom IP adresom što napravio na internetu.

Svaki sistemski administrator u tvrtkama ima pristup svima napisanim mailovima. Naravno, nitko se na takve stvari ne obazire niti ih uzima u obzir kada se govori o privatnosti na internetu. Internet je samo medij i privatnost ovisi o krajnjem korisniku i njegovu ponašanju na mreži.

Točno taj dio dovodi trenutno u pitanje privatnost na internetu zadnjih godina. Naime, s pojavom i naglim boomom društvenih mreža korisnici su počeli samoinicijativno dijeliti sve više osobnih informacija i potpuno dobrovoljno zanemarivati svoju privatnost.

Facebook je, primjerice, napravio psihološku revoluciju na internetu kad je korisnike natjerao da se registriraju pravim imenom i prezimenom.

Do tad je to bilo poprilično kontroverzno. Tako je iz čiste povećane dostupnosti informacija pala i razina privatnosti', komentira ovaj fenomen Maja Bilić, voditeljica projekta i stručnjakinja za internet zaposlena u iStudiju.

Zlatno pravilo korištenja interneta

Mnogi korisnici smatraju da se privatnost podrazumijeva sama po sebi ako se namjeste postavke o privatnosti na online profilima. Međutim, takve su postavke pune rupa, naročito na društvenim mrežama i mejlovima.

Upravo tako je i 'pao' šef CIA-e. On i njegova ljubavnica svoje su privatne mejlove razmjenjivali preko email računa s izmišljenim imenima. Svoje su mejlove spremali u folder 'drafts' koji im je služio kao neka vrsta dropboxa, a sličnu metodu su nekada koristili i članovi al-Qaide jer je mejlove u skicama teže pratiti, zato što - u stvari - nisu poslani ni primljeni.

No, Petraeus nije računao na to da postoje institucije poput FBI-ja koje nadgledaju sve mejlove, ne samo dolazne i odlazne, kao ni da će mu ući u trag zahvaljujući neopreznoj ljubavnici.

'U pravilu, nikada na internet ne stavljajte ono što ne biste u svakodnevnom životu pustili u javnost. I to je zlatno pravilo korištenja interneta, a da se pritom sačuva i privatnost.

Svaki korisnik bi trebao dobro razmisliti što radi, kakve slike te koje informacije o sebi ostavlja na internetu', zaključuje Maja Bilić.