Krug se zatvara na gotovo filmski način. Didier Deschamps završio je svoju 14-godišnju eru na klupi Francuske, a na njegovo bi mjesto trebao sjesti čovjek s kojim je 1998. podigao prvi naslov svjetskog prvaka u povijesti zemlje.
Zinédine Zidane, za mnoge najveći francuski nogometaš svih vremena, prema francuskim medijima odabran je za novog izbornika Tricolora. Dok Francuska čeka službenu potvrdu početka nove ere, ugledni L'Équipe ponovno je objavio veliki intervju u kojem se Zizou prisjetio triju svjetskih prvenstava koja su ga proslavila, slomila i na kraju učinila besmrtnim.
Njegov se život zauvijek promijenio 12. srpnja 1998. godine. Zidane je u finalu protiv Brazila dvaput zabio glavom, Francuska je slavila 3:0, a povučeni dječak iz Marseillea preko noći je postao nacionalna ikona.
'Nismo shvaćali razmjere onoga što smo napravili. Znali smo da je prekrasno, ali ne i da će ostati zauvijek', prisjetio se Zidane.
Ljudi iz osiguranja stalno su igračima ponavljali da nisu svjesni što su učinili za Francusku. Ni Zidane tada nije mogao zamisliti koliko će mu se život promijeniti.
'Znao sam da sam napravio nešto veliko. Osvojiti finale Svjetskog prvenstva i zabiti dva gola ne događa se svaki dan. Emociju koju sam tada osjetio više nikada nisam doživio. Ali nisam mogao ni zamisliti što će se poslije dogoditi. Život mi se potpuno promijenio, na svim razinama.'
Jacquetova rečenica koja je promijenila povijest
Zidane je otkrio i detalj bez kojeg možda ne bi bilo njegova dva najpoznatija pogotka. Aimé Jacquet na sastanku je upozorio igrače da Brazil brani korner zonski i naredio im da agresivno napadaju loptu.
'Za te golove zaslužan je Aimé. Rekao nam je da Brazilci brane prostor i da moramo skakati kod kornera. Da nije bilo tog jutarnjeg sastanka, možda uopće ne bih išao na te lopte.'
Put do finala nije bio savršen. Zidane je u skupini protiv Saudijske Arabije dobio crveni karton i ostavio suigrače bez pomoći. Sam u svlačionici strahovao je da je njegov Mundijal možda završen.
'Nisam bio ponosan. Kada ostanete sami, počnete se pitati hoćete li više uopće igrati. Znao sam da sam napravio glupost i da sam ostavio prijatelje na terenu.'
Četiri godine poslije Francuska je doživjela potpuni slom. Zidane je na Svjetsko prvenstvo 2002. stigao ozlijeđen, a dane je provodio odvojen od ostatka reprezentacije. Dok su suigrači trenirali, on je bio na terapijama. Kada se on pokušavao vratiti, oni su se odmarali.
Iako nije bio spreman, zaigrao je u posljednjoj utakmici protiv Danske.
'Uvijek sam činio i uvijek ću činiti sve za momčad. Nikad nije bilo riječ o meni. Kada izađem na teren, vjerujem da mogu nešto dati. Da ne vjerujem, ostao bih izvan njega.'
Panenka, Materazzi i kraj koji je obišao svijet
Posljednje Zidaneovo Svjetsko prvenstvo 2006. godine ponudilo je sve ono što je obilježilo njegovu karijeru - genijalnost, hrabrost, emociju i trenutak potpunog gubitka kontrole.
U finalu protiv Italije izveo je jednu od najpoznatijih panenki u povijesti. S druge strane stajao je Gianluigi Buffon, njegov nekadašnji suigrač iz Juventusa, koji je savršeno poznavao način na koji izvodi jedanaesterce.
'Buffon je znao da penale udaram u njegovu desnu stranu. Da sam bio lud, pucao bih upravo onamo gdje će se baciti. Za mene je panenka bila rješenje. Osim toga, igrala se tek sedma minuta. Rekao sam sebi da, čak i ako promašim, ostaju još 83 minute.'
Njegova veličanstvena karijera završila je desetak minuta prije kraja produžetka, udarcem glavom u prsa Marca Materazzija i crvenim kartonom.
Zidane priznaje da ni danas nije ponosan na taj trenutak. Ipak, tvrdi da kao trener igrača u takvoj situaciji ne bi javno uništio.
'Bio bih razočaran jer sam ostao bez igrača, ali ne bih ga dotukao. Pokušao bih doznati što se dogodilo i pružio bih mu podršku.'
Na pitanje kako danas gleda na karijeru u kojoj su se najljepši trenuci svjetskih prvenstava isprepleli s crvenim kartonima i jednim od najkontroverznijih poteza u nogometnoj povijesti, odgovorio je jednostavno:
'Sve je to dio jedne karijere i jednog čovjeka. Sve sam to samo ja.'
Čovjek čiji se život potpuno promijenio u finalu Svjetskog prvenstva 1998., a igračka karijera završila u finalu osam godina poslije, sada se sprema otvoriti novo poglavlje.
Zidane se vraća Francuskoj. Ovoga puta ne kao njezina desetka i najveći umjetnik, nego kao čovjek koji će s klupe pokušati stvoriti novu generaciju svjetskih prvaka.
