Nakon što je u svojoj kolumni Mario Stanić prozvao analitičare učinka Hrvatske na SP-u u Brazilu, došao mu je jednako oštar odgovor s tribine.hr koju potpisuje korisnik Mac 316. Njegovu analizu prenosimo u cijelosti
Samo zato što Mario Stanić nešto ne zna ili ne razumije ne znači automatski da je to loše, glupo ili nepotrebno. Da je tako, onda bi i igranje imalo relevantne uloge u imalo jačem klubu također bilo loše, glupo i nepotrebno. Jednako je i s analiziranjem sportskih događaja, nije nepotrebno nego jednostavno nije za svakoga. Istina je da se može na raznim mjestima pročitati svega i svačega, ali zašto i ne bi? Sport je trivijalna stvar koja stvarno nije velika nauka, pogotovo kad se analizira ono već odgledano i ne treba čuditi da svatko ima svoje mišljenje. Ima ga i Mario Stanić, ali njegovo stane u dva kraća odlomčića pa ga zamara pročitati bilo što duže od toga.
Najzanimljivija mi je sljedeća stvar. Mario Stanić provodi mjesece i mjesece sa svojom kolumnicom ismijavajući i secirajući sve Dinamove loše poteze, pritom potpuno ignorira konačni rezultat koji je, stavljeno u parametre, nemjerljivo bolji nego onaj hrvatske nogometne reprezentacije. Dakle, Stanić je vrlo rado dio ANAL IZATORA kad se radi o Dinamu i neuspjesima Mamića, ali je na braniku prvi protiv tih istih ANAL IZATORA kad se netko dotakne Nike Kovača i Vatrenih. Licemjerno malo?
Glavni argument Stanića za obranu je dobro poznati i često korišteni 'nitko nije savršen'. Genijalno, nema što. Zašto se taj argument ne primijeni i na Dinamo ili na sam HNS kojeg je Stanić nemalo puta uzeo na nišan? Samo Niko Kovač ima pravo biti nesavršen? Ono što Mario Stanić ne razumije i ne može razumjeti je da nogomet nije kao recept za Coca Colu pa da je poznat samo ljudima koji su direktno uključeni u proces. To što je Mario Stanić naganjao loptu travnjacima i za to bio plaćen (a radio je to dosta prosječno) ne daje mu za pravo da on i njegovi kolege jedini mogu imati mišljenje. Ja nisam morao osobno zaigrati na Svjetskom prvenstvu da znam da Danijel Pranjić nije lijevi bek i da nema što igrati tu poziciju u konkurenciji najboljijh momčadi svijeta. I ne treba mi dopuštenje Stanića niti ikoga da to izrazim i da kažem da Niko Kovač jednostavno nije dobar izbornik zbog toga što je napravio. Jednako kako radnik na svakom poslu odgovara za greške, tako i izbornik podliježe istim pravilima, a to što je bivši nogometaš i što je bio na terenu ne znači baš ništa, ne abolira ga od grijeha niti ga čini nedodirljivim.
Nemalo puta je Mario Stanić u svojim kolumnama priznao da ne razumije sve te taktičke, tehničke analize niti da ga posebno zanimaju. To je sasvim OK, od njega ntiko niti ne očekuje to. Ali, sad je otišao korak dalje. Zato što on to ne razumije ili smatra suvišnim sada podiže hajku da se takve stvari uopće ne bi trebale raditi? Naravno da se osjećam prozvanim, kao što bi se i svaki Tribinaš trebao, mi tu pišemo neke, po Staniću, trivijalnosti za koje takve veličine misle da ne bi ni trebale postojati. Ja pak zauzvrat mislim da ne bi trebale postojati javne platforme za needucirane, jednodimenzionalne nogometne umirovljenike koji nakon što su se osigurali do kraja života ne moraju ništa raditi pa sole pamet okolo a nemaju pokrića za raditi tako nešto. Ja tako smatram, ali ipak toleriram da toga ima i da čak i Stanić, samo zato što je par puta dobro pogodio loptu, ima priliku ljude nazivati ANAL IZATORIMA ili nešto slično, moram priznati da nisam prepoznao veliki humor te sintakse.
Ako pričamo o tome kome je čega dosta, meni je dosta bivših nogometaša koji pokušavaju mistificirati to čime su se bavili kao nešto neshvatljivo običnom čovjeku. Postoji razlog zašto se to čime su se bavili zove se najbintija SPOREDNA stvar na svijetu, zato jer nije baš nuklearna fizika. Svatko to shvaća, bilo da igra, gleda ili oboje. Strukovna kolegijalnost je pohvalna, razumljivo je da Stanić pokušava braniti kolege s kojima je nekima i igrao, ali, sine, ne napadaj onda one koje ne razumiješ. Ako je ikad postojala opravdana kritika onda je to ova koja se događa nakon ispadanja Hrvatske sa SP i bilo kakav poziv na promjene ili smjene nije pretjeran nego potpuno lako obrazloživ. Nastup Hrvatske na SP se ne može analizirati drugačije nego kritički, predstava Nike Kovača ne može biti analizirana drugačije nego crno, a ono što Stanić daje kao obranu nije analiza nego BANANAliza, licemjerno naklapanje čovjeka koji je proveo cijelu sezonu kritizirajući svaki potez koji su napravili Dinamo ili HNS. Pa koja je razlika? Samo zato što netko na trenirki ili dresu grb reprezentacije trebao bi imati imunitet od bilo kakve kritike?
Stanić u svom tekstu poziva na 'nacionalno jedinstvo', da svi podržavaju reprezentaciju, a prestanu kritizirati. Zašto? Zašto bi ja morao biti zadovoljan sa reprezentacijom bez obzira kako igra i kakve rezultate postiže? Tko si ti, Mario Stanić, da meni kažeš što bi smio ili ne bi smio očekivati od reprezentacije zemlje koja je moja jednako kao i tvoja (u konkretnom slučaju čak i više moja)? Tko meni brani da očekujem da Hrvatska svaki put igra u polufinalu natjecanja i da kritiziram ako tako ne bude? Ako mogu smisliti argument, ako znam to napisati i obrazložiti, zašto ne bi o tome pisao? Tvrdim da moji argumenti za nezadovoljstvo debelo nadjačavaju tvoje obrambene argumente koji se svode na 'nitko nije savršen'. To je krasna stvar modernog doba, pravo na mišljenje, imamo ga i ja i Stanić i svi između, no Mario Stanić mora naučiti da nije na prijestolju samo zato što je određeno vrijeme proveo na širem popisu igrača Chelsea i da se njegovom nogometnom mišljenju nitko ne klanja više nego nekom običnom ANAL IZATORU, a pogotovo da nema pravo braniti to mišljenje nekom da ga izražava.
Misliš da je analiza nogometa glupost, da to svatko može ili da je to potpuno nepotrebno? Dođi na Tribinu, pokušaj, daj nam svoja stručna mišljenja, obrani Niku Kovača i reprezentativce, posrami nas. Dvije stvari su ti zagarantirane, ovdje imaš prostor da pokažeš možeš li ili ne možeš analizirati, ali jednako tako ti je garantirano da nitko neće biti u nesvijesti jer si bivši nogometaš i nitko neće tvoje riječi upijati kao svete samo zato što si i sam bio na terenu. Nisi liječnik, nisi državnik, nisi ratnik, nisi napravio ništa istinski bitno niti imaš znanja koja većina nema, analizirati što se dogodilo na nogometnom terenu možemo jednako ja koji to vidim preko ekrana i ti koji si na tom terenu stajao. OK, možda ne baš isto...
