Hrvatska nogometna reprezentacija prije nešto više od dva tjedna okončala je svoj nastup na Svjetskom prvenstvu. Naravno, jedni misle - s neuspjehom, drugi, a to su ljudi iz HNS-a i oko stručnog stožera - uspješno. I teško je sada biti sudac, teško je odgovarati na pitanja što bi bilo... No sigurni smo da su i predsjednik Davor Šuker i ostatak čelništva HNS-a isto pitali Niku Kovača i zaključili - bilo je dobro, idemo dalje. Očito je suradnja moguća i izbornik Kovač će imati čvrstu podršku.

Naravno, baš zbog tog 'čvrstog zagrljaja' Kovač se nepotrebno preko medija obračunao s Ognjenom Vukojevićem, prvim koji je shvatio da on želi mlađe, poput Močinića i Maleša, kojima ne želi zauzimati mjesto te se na vrlo profesionalan način, prvo HNS-u, a potom i u priopćenju svim hrvatskim navijačima zahvalio zbog povjerenja i Savezu i bivšim izbornicima.

I umjesto da mu HNS uzvrati na isti način, kontaktira s njim, pošalje zahvalnicu i prigodan dar za uspomenu, Vukojević je od izbornika dobio - 'ribanciju'.

Naravno, očekivali smo i Vukojevićev odgovor. Prvo je bio suzdržan, 'koncentriran sam isključivo na klupske obveze koje mi upravo danas počinju u austrijskom Innsbrucku, a mislim i da ću se morati konzultirati sa stručnim ljudima', ali onda ipak nije mogao odšutjeti.

'Ako je to uistinu rekao, onda je Kovač pljunuo na sve trenere koje su me vodili, počevši s bivšim izbornicima Slavenom Bilićem i Igorom Štimcem. A mislim da je i sam sebi skočio u usta. Ako sam taktički neuredan, zašto me onda uopće vodio na Svjetsko prvenstvo?', pitao se Vukojević.

I upravo po tom detalju, a koji su nam potvrdili kompetentni ljudi iz bivših reprezentativnih stožera, shvatili smo da je Ognjen Vukojević bio i ostao - profesionalac. I ne samo to, već i čovjek - za razliku od nekih igrača koji su također znali 'podivljati' i obračunavati se s izbornicima, poput Šimunića koji je raspravljao s Bilićem ili Pranjića sa Štimcem, Vukojević je svoju odluku prvo rekao izborniku, i to u - lice.

Tek je onda poslao priopćenje, bez imalo uvredljivih riječi. A znamo i kako je u prvom istupu u javnosti nakon svoje odluke pred kamerama HTV-a rekao: 'Poštujem izbornika i njegove odluke.'

I zato nas čudi Kovačev žestok odgovor, jer ne sjećamo se ni Bilićeve ni Štimčeve reakcije na gore spomenute slučajeve te da su naglašavali možebitne igračke nedostatke, a pogotovo ne 'taktičku neurednost' i premali broj utakmica. Čak i da je bilo tako, izbornik ga je morao - ako ga je već pozvao na pripreme - dovesti u red. Čudno je samo što prije Kovača tu neurednost nisu vidjeli i mnogi drugi treneri, a odigrao je Vukojević čak 55 puta za reprezentaciju, ali i preko 150 utakmica za kijevski Dinamo. I to ne samo u ukrajinskom prvenstvu, već i u jakim utakmicama Lige prvaka.

Prije nego se vratio u kijevski Dinamo nosio je dres moskovskog Spartaka, u kojem je 'neuredni Vukojević' bez problema istisnuo iz momčadi švedskog reprezentativca Källströma te Brazilca Rafaela Cariocu. A ovog je proljeća, u sukobima uzdrmanoj Ukrajini, Vukojević od devet prvenstvenih utakmica igrao u čak osam.

Možda je Ogijev problem taj što igra na poziciji s koje je teško impresionirati - jer uglavnom je pozicija na kojoj igra osuđena na 'rudarski posao', ali čudi to da Kovač baš igrača kakav je i sâm bio ocijeni kao taktički nedisciplinarnog. Očito je ovdje ipak previše taštine, a čudi to što se Kovačev germanski tip - u koji smo se (po)uzdali - ovdje nije iskazao.