Na prvi pogled, sve zvuči kao nogometni paradoks. Švedska u skupini nije ostvarila niti jednu jedinu pobjedu (u šest utakmica upisali su dva remija i četiri poraza, uz katastrofalnu gol-razliku 4:12!) i ostala bez izravnog plasmana, ali joj je osvajanje skupine u C diviziji Lige nacija 2024./'25. osiguralo mjesto u doigravanju.

Upravo taj mehanizam, koji četiri najbolja pobjednika skupina Lige nacija uvodi u dodatne kvalifikacije ako nisu završili među prve dvije reprezentacije u klasičnim kvalifikacijama, otvorio im je vrata za popravni ispit.

A taj popravni ispit Šveđani su iskoristili do kraja. U polufinalu doigravanja pobijedili su Ukrajinu 3:1 u Valenciji, uz hat-trick Viktora Gyökeresa, a zatim su u finalu u Stockholmu svladali Poljsku 3:2 golom istog igrača pred kraj utakmice. I da, taj je rasplet jedna od najnevjerojatnijih priča europskih kvalifikacija.

U središtu cijelog preokreta našao se upravo Gyökeres, ali i novi izbornik Graham Potter, koji je stigao kao čovjek za spašavanje situacije i odmah pogodio s promjenom energije u reprezentaciji. Uspio je od demoralizirane momčadi stvoriti skupinu koja je u pravom trenutku eksplodirala i ugrabila drugu priliku koju joj je sustav ponudio.

Naravno, ovakav rasplet odmah je otvorio pitanje koliko je cijeli sustav zapravo pravedan. Dok je Švedska kao četvrta iz skupine preko Lige nacija dobila novu šansu i na kraju otišla na Svjetsko prvenstvo, reprezentacije koje su u svojim skupinama imale više bodova i bolji dojam ostale su bez završnog turnira. Upravo zato ova švedska priča nije samo sportska senzacija, nego i ozbiljan povod za novu raspravu o tome nagrađuje li aktualni model previše one koji su zakazali u glavnim kvalifikacijama. To je zaključak koji proizlazi iz potvrđenih UEFA-inih pravila i konačnog raspleta.

Švedska će na Svjetskom prvenstvu igrati u skupini G zajedno s Nizozemskom, Japanom i Tunisom.