Izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije, Ivica Tucak, imao je puno posla početkom godine, jer s Barakudama je prvo osvojio europsko srebro, a vrlo brzo i potom - svjetsko zlato. No, vrhunac se tek očekuje, jer u srpnju i kolovozu su olimpijske igre u Parizu.
Izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak, nakon osvojenog svjetskog zlata u Katru punio je baterije. I sada, kada se očito uspio 'rekuperati', došao je u goste Aleksandru Stankoviću u emisiju Nedjeljom u 2.
Otkrio je među ostalim da se vaterpolom počeo baviti kao dječak, na poziv školskog kolege. Tada nije ni znao što je vaterpolo. Nije, kaže, imao čak ni kupaće gaće. Plivati je naučio 'strašno kasno', negdje u šestoj godini. Kaže da se bojao mora, 'kao onaj pravi Vlaj', otac mu je porijeklom iz Konjevrata, sela pored Šibenika.
vezane vijesti
Mislim da su najvažnije njegova emocija i ljubav. On je potpuno predan vaterpolu, rekao je o Tucku Perica Bukić, još jedna šibenska legenda hrvatskog vaterpola. A upravo prema Šibeniku Tucak također gaji veliku ljubav.
'Ne mogu razumjeti da postoje ljudi koji ne mogu shvatiti koja je to ljepota življenja u tom gradu. Možda sam ja negdje i bolestan na neku stranu koliko ga volim', kaže Tucak.
Komentirajući izostanak dočeka vaterpolista u Zagrebu nakon svjetskog zlata, Tucak je rekao da ne zamjera gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, iako mu je žao ljudi koji vole hrvatski sport kojima su svojim uspjehom navukli osmijeh na lice. Naveo je da ga je Tomašević poslije nazvao te da su otišli kod njega na prijem.
'I tada sam uistinu vidio da je njemu žao, osjetio sam to, i on je rekao jednu rečenicu, kaže - 'Daj da mi netko objasni razlog zašto ja to ne bih napravio'. I uistinu ga ne vidiš. Nije to ni njemu potrebno'.
Dodao je da mu je nevjerojatno da se ljudima koji su ispod Tomaševića mogla potkrasti takva greška - ali dobro, što je tu je.
Tucak je među ostalim rekao da je najveća vrijednost hrvatske vaterpolske reprezentacije homogenost unutar ekipe.
'Kad bilo koji igrač promaši, napravi grešku, a greška je, naravno, sastavni dio utakmice, ne smije se dogoditi da suigrač bilo kakvom gestom, ne znam kakvim načinom, iskaže nepovjerenje prema tom igraču, nego suprotno - moraš napraviti sve da olakšaš svom suigraču tu pogrešku', rekao je Tucak. Prisjetio se svojih početaka u jugoslavenskoj mladoj reprezentaciji u drugoj polovici osamdesetih, koju je predvodio srpski trener Nikola Stamenić, za kojega Tucak ima riječi hvale.
'Taj čovjek mi je puno dao u životu i koristim i ovu priliku da mu zahvalim. Bio je veliki trener, on nas je odgajao, mi smo tad bili u nekom pubertetskom razdoblju, rekao je Tucak, dodajući da je vladala velika stega i strogost, nešto što bi iz današnje perspektive moglo izgledati čak i kao maltretiranje - poput povlačenja za uho ili šamara'.
'Ja sam ih dobio od Nikole, mislim, pet komada, 10, 15, tko to zna, ali nije to bilo u zloj namjeri. 'Bio je stvarno autoritet, ali mi smo ga poštovali, mi smo ga voljeli', dodao je.
Dijelom ga je odgajala i ulica.
'Strašno volim to vrijeme. Ja sam bio na ulici non-stop. Mi smo se igrali po cijele dane, i tukli, naravno, kao djeca, i ta mi je ulica dala tu nekakvu, pogotovo u Šibeniku, neću reći drskost pozitivnu, da ne dozvoljavam od malih nogu da mi netko pokuša napraviti nekakvu nepravdu, reagiram'.
Kaže da je bio silno talentiran igrač, ali da je živio nesportski...
'Pušio sam cigarete, izlazio van, s društvom ostajao do jutarnjih sati... Nikada trening nisam propustio u životu - nikada, nikada! - ali naravno da te to košta negdje. I onda ne možeš tražiti vrhunsku karijeru', priznaje Tucak.
Igrao je u Crvenoj zvezdi, a vratio se zbog rata u Hrvatskoj. Bio je angažiran i u Hrvatskoj vojsci. O ratu, kaže, ne voli pričati.
'Tko je išta od rata dobio? To je užasno ružan period'.
Surađivao je s Ratkom Rudićem, kojeg je opisao kao užasno strogog trenera.
'Ono što je njegova temeljna kvaliteta je što se uvijek znao adaptirati, dodao je. Rudiću ne zamjera što ga je, kao je rekao urednik i voditelj Aleksandar Stanković, stavljao postrani i nije ga vodio na velika natjecanja.
'Nikada mu to nisam zamjerio. Znao sam da je to moj put ulaganja u sebe, da je on donio tu odluku zbog interesa hrvatske reprezentacije', dodao je Tucak.
Kaže da sa svojim igračima nije prijatelj niti to želi biti.
'Ne želim znati ništa o njihovom privatnom životu, mene to ne interesira, ali ja njih volim. Ja želim da oni osjete moju ljubav, da osjete da ću ja poginuti za njih. Ja od njih ne tražim da oni mene vole, tražim samo da me poštuju kao trenera', dodao je.
Osvrćući se na zarade u vaterpolu u usporedbi s nekim popularnijim sportovima, rekao je da mu nije žao što nije bio, na primjer, vrhunski nogometaš umjesto vaterpolist.
Ima li u vaterpolu novca?
'Nema kao u drugim sportovima, to je sigurno, ali ima ga. Nećeš biti miran do kraja života, ali možeš si stvoriti neke normalne uvjete za ostatak života.
Komentirao je i podršku koju je 2019. dao Kolindi Grabar-Kitarović kao predsjedničkoj kandidatkinji. Odgovarajući na Stankovićevo pitanje treba li izbornik reprezentacije to raditi, Tucak je rekao da prema Grabar-Kitarović i dan-danas ima simpatiju, ali se složio da čovjek koji obnaša takvu funkciju to ne bi trebao činiti.
Tucak je također komentirao smjenu Roberta Jarnija HNS-u nakon što je rekao da će u dvoboju Real Betisa i Dinama u Konferencijskoj ligi navijati za Betis, svoj bivši klub. Istaknuo je da Jarnija poznaje i da su si dobri, ali je njegovu izjavu nazvao nespretnom. S druge strane, upitao se za koga bi Luka Modrić navijao da za deset godina igra Rijeka protiv Real Madrida.
Otkrio je kako mu fali olimpijsko zlato s reprezentacijom svoje države.
'Dvaput sam bio svjetski prvak, europski prvak, svjetski viceprvak, olimpijski viceprvak... A nemam zlato'.
Tucak, koji je u prosincu bio na operaciji srca, otkrio je i da će od sutra, točnije od ponedjeljka, 4. ožujka, prestati pušiti.
