Hrvatska iz Rija odlazi s povijesnim olimpijskim rezultatima. Kao što se i predviđalo, naši su osvojili više od osam medalja, na kraju čak deset, od kojih je pomalo neočekivano čak pet bilo zlatnih. Rezultat je to s kojim se ništa ne može mjeriti iz prošlosti, s obzirom da je London s tri zlata i šest medalja ukupno bio prijašnja najbolja hrvatska olimpijska smotra.

Sada se postavlja pitanje može li Hrvatska ikad više ponoviti tako uspješne Igre, s obzirom na mali broj stanovnika i ograničene resurse koji se ulažu u sport. Odgovor je da, i to već na sljedećim Igrama u Tokiju.

Naime, svi koji su osvojili medalje u Riju imaju izgleda ponoviti to i za četiri godine. Naši strijelci predvođeni Josipom Glasnovićom sigurno će imati što reći i na sljedećim Igrama, a o Sandri Perković da ne govorimo. Sara Kolak u Tokiju bi tek trebala biti na svom vrhuncu, dok je Ruth Beitia pokazala da je u skoku u vis moguće trijumfirati i s 37 pa možemo očekivati još jedan napad na zlato i od Blanke Vlašić, ako ostane zdrava.

Hrvatska vaterpolska i rukometna reprezentacija zasigurno će biti moćne i za četiri godine, na njih uvijek možemo računati. Košarkaška izabrana vrsta definitivno ima potencijala ponovo otići na Igre i boriti se za odličje.

Što se veslanja tiče, braća Sinković i Damir Martin bit će na svom vrhuncu u Tokiju, a jedriličari nakon konačno osvojenih prvih medalja imat će što za reći i na sljedećim Igrama. Ako Filip Hrgović ispuni obećanje i kao profesionalac nastupi u Tokiju, to je još jedna medalja koju možemo uračunati.

Za četiri godine također će i Borna Ćorić vjerojatno postati teniska sila, a i Ana Konjuh približit će se najboljima. Pojavit će se još novih mladih talenata i možemo s optimizmom čekati Tokio. Hoćemo li osvojiti deset medalja ili ipak manje, teško je u ovom trenutku reći, ali zasigurno će hrvatski sportaši ponovo igrati važnu olimpijsku ulogu 2020. godine...