Nade za prolaz još su žive. Ne samo zbog jednog gola zaostatka, već zbog stava koji je Rijeka pokazala. Posebno je impresivna bila razina energije i pritisak koji su Riječani vršili na Francuze. Bio je to veliki odmak na ono što smo prije viđali; jedna prekaljena momčad iz liga Petice imala je problema s iznošenjem lopte.

Trener Victor Sanchez na konferenciji za medije otkrio je na čemu su točno stožer i on radili te kakve su promjene uveli: 'Kada sam stigao, rekao sam da rijetko koji naš igrač ima iskustvo igranja svaka tri ili četiri dana. Proteklih mjeseci taj se naporan rad isplatio. Vidimo to i u domaćim i u stranim natjecanjima, nekad pobijedimo, nekad izgubimo, ali igrači su fokusirani i daju 100 posto, čak i kada promijenimo šest ili sedam imena u postavi. To je prirodni proces treninga. Kada pomičete vlastite granice, s vremenom postajete jači.'

Nastavio je: 'Prvi dio sezone, od srpnja do prosinca, bio je izuzetno težak. Razgovarali smo s igračima i analizirali podatke. Kada smo došli, tražili smo podatke iz prethodne godine kako bismo imali polazišnu točku, ali nažalost, nismo ih dobili. Zato smo sami počeli graditi bazu podataka za svakog igrača. Sada možemo pratiti proces i vidjeti kada su igrači bili preopterećeni i pod rizikom od ozljede. Upravo zato je važna rotacija, da zadržimo visoku razinu samopouzdanja u cijeloj ekipi i da razina igre ne pada kada uđu novi igrači. Tijelo reagira na taj stalni pritisak i adaptira se. Božićna stanka i odmor bili su ključni. Sada imamo podatke koji pokazuju da se igrači mogu tjerati puno više nego kad smo stigli. Sjećam se prve utakmice protiv Lokomotive ovdje, nakon 60 minuta sedam igrača je imalo grčeve. Sada, na kraju utakmica, imamo sedam igrača koji ne žele stati, nego žele još više trčati. To je poanta treninga.'

'Jako smo ponosni na trud koji ulažu. Ljudski mozak je programiran da štedi energiju i lako je upasti u zonu komfora, pogotovo nakon uspješne godine poput prošle u kojoj je osvojena dvostruka kruna. Prirodno je da se ljudi malo opuste. U sportu je najteže ponoviti uspjeh. Svi žele srušiti pobjednika. Morate se boriti i protiv samih sebe jer podsvijest govori “uspio sam, ne moram se opet toliko truditi”. Ali za ponovni uspjeh treba uložiti još više truda. To je bio scenarij koji nas je dočekao. Imam iskustvo iz igračkih dana u velikim klubovima. Znam što znači probiti se iz omladinskog pogona do prve momčadi Real Madrida pod ogromnim pritiskom', dodao je Španjolac.

Zatim je zaključio: 'Ali isto tako sam ponosan na iskustvo iz klubova koji su se borili za ostanak, poput Racing Santandera. Tamo naučite koliko je važan timski duh i zajedništvo u teškim trenucima. Također, povlačim puno paralela između Rijeke i Deportiva iz La Coruñe. To je klub koji je želio postati velik i uspjeli smo se ravnopravno nositi s ‘čudovištima’ s puno većim budžetima. Kako? Timskim radom, ambicijom i pomicanjem granica. Sve to pokušavam prenijeti igračima kao trener. Mogu im samo reći hvala što nas prate. Najvažnije mi je što smo više puta pokazali da se možemo vratiti nakon negativnog rezultata. Ne posustajemo. Zadnja utakmica bila je možda i najteža ove sezone protiv najjačeg protivnika. Iako smo primili gol, nastavili smo pritiskati. Kad smo zaslužili izjednačenje, primili smo drugi gol, a reakcija je bila još bolja. Kako onda ne biti ponosan na njih?'