Malteški Hamrun Spartans pred senzacionalnim je uspjehom, odnosno plasmanom u grupnu fazu Konferencijske lige. U četvrtak su Maltežani na svom stadionu pobijedili latvijski RFS 1:0, a pogodak je u 55. minuti postigao Talijan senegalskih korijena Saliou Thioune.

Od prve do 70. minute na terenu je bio i Ante Ćorić, 28-godišnjak kojeg svi pamtimo iz Dinamovih dana, kada je oduševljavao potezima, ali i zadivio Pepa Guardiolu te bio putnik na Europsko prvenstvo 2016. godine.

'Cijela ekipa je odigrala odličnu utakmicu te smo izborili pozitivan rezultat s kojim putujemo u Rigu. Moramo što bolje ući u utakmicu i probati što ranije zabiti još jedan pogodak da nam bude još lakše. Ovu smo utakmicu odigrali baš, kako se to voli reći - muški, borbeno, jurišali smo na svaku loptu. I pobjeda je apsolutno zaslužena. Sada je sve na nama', s velikim veseljem u glasu s Malte nam je prenio Ćorić.

Bio bi to povijesni uspjeh malteškog klupskog nogometa?

Da, dosad još nijedan klub nije igrao u grupnoj fazi. Daj Bože zdravlja i da uđemo, jer to bi bilo baš ono - top uspjeh. Za povijest. Naravno, i meni osobno bilo bi drago da budem dio tog uspjeha. A onda, ako nam se to posreći, želja je i da igramo sa što boljim klubovima u Konferencijskoj ligi.

S obzirom na takav uspjeh, bude li veće zanimanje za vaše utakmice?

Atmosfera je sjajna. Istina, nije to kao na Maksimiru, Olimpicu ili Bernabeuu, desetine tisuće navijača, ali recimo na ovoj zadnjoj utakmici bilo je četiri do pet tisuća ljudi. I onda svi navijaju, bude koreografija, bakljada.... Zbilja prava nogometna atmosfera. I vidi se da ljudi žive za klub. Bude baš lijepo.

Kako to da ste uopće završili na Malti?

Iskreno, nisam imao nekog velikog izbora. Bilo je poziva, ali me nisu impresionirali... To mi je bila potpuna egzotika. I onda sam dobio poziv s Malte, vidio sam da klub igra u europskim natjecanjima i ta mi se ideja odmah dopala. Osim toga, pokazali su strašan interes, nije bilo nikakvih pitanja, bili su konkretni i sve smo riješili u nekoliko minuta. Naravno, trebalo je sve dogovoriti, potpisati, ali i to smo sve odradili u tri dana, što je zapravo jako brzo. A da su me željeli, vidi se i po nastupima. Igrao sam u tri utakmice, u dvije sam bio starter, a u ovoj prvenstvenoj ušao sam na početku drugog poluvremena. Naravno, kako nisam igrao skoro godinu dana, ovakva minutaža mi je dobrodošla i vidim da sada moram samo što duže izdržati u tom ritmu, odnosno bez ozljeda.

Nego, rekli ste da ste imali poziva, a završili na Malti. Otkud su bili pozivi?

Bilo je poziva i kontakata, ali vjerojatno samo zbog mog CV-ja. A otkud su me zvali? Vijetnam, Uzbekistan... I to mi nije bilo primamljivo. Naravno, nakon operacije leđa ništa drugo nisam mogao ni očekivati.

A što je bilo s leđima?

'Iscurio' mi je disk. Ni sam ne znam kako se to dogodilo. Jer bio sam uvjeren da je to nešto prolazno, da sam možda pogrbljen zaspao. No nisam se mogao sagnuti, ali sam trpio. Pio sam brufene, nekako sam držao sve pod kontrolom, ali osjećao sam da nije sve OK. Na kraju sam otišao na snimanje te su ukazali na problem. Jedino rješenje bilo je otići 'pod nož'. I onda sam otišao na operaciju kod dr. Paladina.

To se sve odigravalo dok ste bili u Varaždinu?

Boljelo me i prije, ali kažem, nisam tome pridavao neku važnost jer sam mislio da je to nekakva ukočenost. Međutim kasnije se pokazalo da je problem puno ozbiljniji. S time da sam super trenirao. Čak su me suigrači nagovarali da idem treneru Šafariću i da ga pitam zašto ne igram. No, tko zna, možda je trener vidio bolje sa strane da se štedim u nekim situacijama. Iako ja to nisam tako osjećao. Na kraju, hvala Bogu da sam obavio to slikanje leđa, jer iscurio mi je disk, a da nisam ni znao. I sve je moglo završiti još puno lošije po mene.

Sportašima u takvim trenucima prolazi svašta kroz glavu. Jeste li pomislili da prekinete karijeru?

Iskreno, bilo je svakakvih razmišljanja. Ali i dalje sam vjerovao da mogu. Samo da me prođe ta nekakva ukočenost, što se osjeća nakon operacije. Bolova praktički nije više bilo. I želio sam što prije otići nekamo, pa makar i na probu. Znao sam da ne mogu 'na slijepo' dobiti nikakvu ponudu. Pogotovo nakon operacije leđa, jer nisam znao hoću li proći liječnički pregled. Onda mi se dogodio taj Hamrun i rekli su mi da dođem. Bio sam fizički spreman, ali nisam mjesecima trenirao s ekipom i nisam znao što mogu pružiti. Međutim trener Modica mi je dao priliku, vjerojatno i on svjestan da samo minutama na terenu mogu što brže dostići željenu formu. Mislim da mu vraćam na dobar način. Dok sam igrao, zabili smo gol, pa i pobijedili. Prije tog sam u prvenstvenoj utakmici ušao u drugom poluvremenu, dok smo gubili. Nakon mog prekida zabili smo za konačnih 1:1. Zbilja se dobro osjećam, a s utakmicama bi to trebalo ići još samo naprijed.

Ali da vas vratimo malo unatrag. Kada pogledate u prošlost, a svi znamo kakvu su vam nogometnu budućnost proricali, smatrate li da ste negdje pogriješili?

Nema se tu što previše mudrovati. Otišao sam iz Dinama, a nisam bio gotov igrač. Naravno, bilo je i otegotnih okolnosti po mene. I da zapravo nisam bio prisiljen na odlazak, iz Dinama ne bih nikada otišao. Bilo je tu svega. Morao sam otići.

Kajete li se zbog čega u nogometnom smislu?

A nemam se zbog čega kajati. Imam dvoje djece, uživam u životu. I dalje igram nogomet. Da je moglo bolje, naravno da je moglo. Ali što je, tu je... Mnogi ljudi imaju puno veće životne probleme, pa se bore, ne odustaju. Nemam pravo ni ja kukati. Doduše, kada me već pitate, možda se najviše kajem zbog svega što sam izjavljivao za Dinamo i koliko ga volim. Možda mi to stvarno nije trebalo. Jer od Dinama nisam dobio nikakvu potporu ni pomoć kad sam najviše trebao. Ne kažem da sam nešto očekivao od njih, ali koliko sam puta govorio najljepše o Dinamu, da nikada ne bih išao u Hajduk... I kada sam bio skroz fit, želio sam se vratiti u Dinamo za nula eura. Ali mi se nitko nikada nije javio. Bio sam spreman igrati i za B momčad.

Danas su u Dinamu drugačije okolnosti. Kakav vam se čini ovaj Dinamo u igračkom smislu?

Iznenađujuće dobro. Izgleda jako fino. Imam osjećaj da će Dinamo ove godine glatko sve osvojiti. Drago mi je da je tako, ima puno mladih igrača. I baš mi se jako, jako sviđa.