Fotografiju zagrljenih Livaje i Rapaića na Instagramu je objavila Livajina supruga Iris. Dvojica velikih ljubimaca hajdučkog puka pozirala su nasmijana, a za navijače Bijelih posebno je zanimljivo vidjeti zajedno dvije generacije igrača koje je Poljud prihvatio na vrlo sličan način.

Livaja je već godinama najveća zvijezda Hajduka i čovjek oko kojeg se vrti velik dio priče splitskog kluba. Rapaić je, pak, jedan od najomiljenijih igrača novije Hajdukove povijesti - boem, genij i igračina čiji se potezi i danas prepričavaju.

Za Hajduk je Miki odigrao 204 utakmice i postigao 43 gola, ali njegov odnos s navijačima nikada se nije mogao svesti samo na statistiku. Bio je jedan od onih igrača zbog kojih se dolazilo na stadion - nepredvidiv, drzak s loptom, lucidan i sposoban u trenutku napraviti nešto što nitko drugi na terenu nije vidio.

A ako postoji jedna utakmica koja objašnjava zašto ga Poljud toliko pamti, onda je to jedan od najspektakularnijih derbija Hajduka i Dinama.

Ušao pri 2:2 i napravio kaos

Bilo je to u rujnu 1993. Hajduk je na Poljudu igrao protiv Croatije, kako se tada zvao Dinamo, u utakmici koja je već do 73. minute ponudila četiri pogotka. Joško Jeličić, koji je nedugo prije toga u jednom od najkontroverznijih transfera tog vremena zamijenio Hajduk Croatijom, zabio je za 2:2 i burno proslavio pogodak pred navijačima gostiju.

Poljud je ključao, a Ivan Katalinić u 81. minuti povukao je potez koji će ući u Hajdukovu povijest. U igru je umjesto Stipe Andrijaševića poslao tada 20-godišnjeg Rapaića.

Mikiju nije trebalo gotovo ništa.

Primio je loptu daleko od gola, krenuo s lijeve strane, prošao Dževada Turkovića, a zatim i upravo Jeličića. Umjesto da nastavi prema kaznenom prostoru, namjestio je svoju čudesnu ljevicu i s više od 20 metara raspalio prema golu.

Lopta je završila u rašljama nemoćnog Dražena Ladića.

Poljud je eksplodirao.

Rapaić je praktički tek ušao u utakmicu, a jednim od najljepših pogodaka viđenih u velikim hrvatskim derbijima odveo je Hajduk do 3:2. Bio je ljutit što ga Katalinić nije stavio u početnu postavu, pa je nakon gola svoju poruku usmjerio i prema klupi. Ali nije završio.

Samo pet minuta kasnije Miki je ponovno napravio velik dio posla. Prekinuo je Dinamov napad, probio se po lijevoj strani i ubacio pred gol, gdje je Ivica Mornar pogodio za konačnih 4:2.

Nekoliko minuta bilo mu je dovoljno da potpuno preokrene najveću utakmicu hrvatskog nogometa.

Boem, genij, igračina - bio je to Miki Rapaić u svom najčišćem izdanju.

Velika karijera i veliki golovi za Hrvatsku

Rapaić je nakon Hajduka napravio vrlo ozbiljnu međunarodnu karijeru. Igrao je za Perugiu, Fenerbahče, Anconu i Standard Liege, a za hrvatsku reprezentaciju skupio je 50 nastupa i postigao šest pogodaka.

I ondje je ostavio nekoliko trenutaka koji su ušli u povijest. Posebno se pamti njegov pobjednički pogodak protiv Italije za 2:1 na Svjetskom prvenstvu 2002. godine, kao i gol Francuskoj na Euru dvije godine kasnije.

Zato fotografija koju je objavila Iris Livaja za navijače Hajduka nije tek fotografija dvojice nogometaša.

Na njoj su dvije različite generacije i dvojica igrača koje je Poljud posebno zavolio. Jedan je obilježio Hajduk devedesetih svojim potezima, ljevicom i boemskim gardom, a drugi je tri desetljeća poslije postao simbol nove generacije Bijelih.