Prije početka utakmice održana je minuta šutnje u spomen na Gudelja, koji je u srijedu preminuo nakon kratke i teške bolesti u 67. godini života.

Bilo je posebno zanimljivo vidjeti kako će Maksimir odati počast čovjeku koji je desetljećima bio jedan od simbola najvećeg Dinamova rivala. Odgovor je bio dostojanstven - Dinamovi navijači ispratili su Hajdukovu legendu s maksimalnim respektom, a tijekom minute šutnje stadion je utihnuo.

Bio je to trenutak u kojem su klupske boje i veliko hrvatsko nogometno rivalstvo nakratko postali potpuno nevažni.

Karijera koja je prekinuta na samom vrhuncu

Ivan Gudelj bio je jedna od najvećih figura Hajduka početkom osamdesetih godina. U dresu splitskog kluba odigrao je 362 utakmice i postigao čak 93 pogotka, impresivnu brojku za igrača koji je najveći dio karijere proveo u veznom redu i obrani.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 33 puta i postigao tri pogotka, a već kao vrlo mlad igrač postao je i njezin kapetan. Kao junior predvodio je Jugoslaviju do europskog naslova 1979. godine te je proglašen najboljim igračem turnira, dok je na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj ostavio toliko snažan dojam da je izabran u idealnu momčad turnira.

Njegova karijera krenula je prema samom europskom vrhu, ali je 1986. brutalno prekinuta. Gudelj je zbog hepatitisa B morao prestati igrati sa samo 26 godina, upravo u trenutku kada je bio na vrhuncu.

Nogomet mu je, međutim, ostao život. Poslije igračke karijere radio je kao trener, instruktor HNS-a i izbornik hrvatskih mlađih reprezentacija te generacijama mladih igrača prenosio znanje koje ga je svojedobno učinilo jednim od najcjenjenijih nogometaša tadašnje države.

Zbog toga je njegova smrt snažno odjeknula daleko izvan Splita i Hajduka.

A prizor s Maksimira prije utakmice Dinama i Gorice bio je možda najbolja potvrda koliko je Gudelj bio veći od jednog kluba i jednog rivalstva.