Hajduk je u pobjedi u Osijeku izgledao kao lider i dok je na semaforu pisalo 0:0. U tome je najvažnija poruka njegove pobjede. Imao je gard momčadi koja je došla uzeti utakmicu, nametnuti svoj ritam i odrediti kako će se igrati. Morao je čekati gotovo cijelo poslijepodne da se to pretvori u pogodak, ali od svoje namjere nije odustao.

Carlos Martin glavom je završio Dalissonov ubačaj i donio Hajduku potpuno zasluženu pobjedu. Malo bi što bilo nepravednije od toga da je momčad koja je tako odigrala završnicu otišla kući bez sva tri boda. Malenica je odličnim obranama održavao Osijek u utakmici, sve dok Hajduk nije pronašao još jedno rješenje i napokon ga svladao.

Osijek je imao nekoliko opasnih izlazaka i situacija u kojima je Silić morao pokazati zašto stoji na Hajdukovim vratima. To je sastavni dio nogometa, osobito na gostovanju na Opus Areni. I dominantna momčad mora se znati braniti, preživjeti dobar suparnički napad i ponovno preuzeti igru. Hajduk je upravo u tome ostavio snažan dojam: stalno se vraćao onome po što je došao.

A stigao je samo tri dana nakon Gibraltara, s porazom koji je mogao ozbiljno načeti samopouzdanje i svim onim što prati europsku utakmicu usred prvenstvenog ritma. U takvim okolnostima na teren se lako prenose nervoza, umor i strah od novog pogrešnog koraka. Hajduk je, međutim, donio energiju i uvjerenje da njegov nogomet vrijedi igrati i nakon večeri u kojoj je podbacio.

Garcia je promijenio način na koji momčad reagira na poraz

Hajduk je godinama znao produžiti vlastite poraze. Loša utakmica završila bi, a njezine posljedice nastavile bi se osjećati u sljedećoj postavi, sljedećem povlačenju i sljedećem trenutku u kojem bi momčad počela sumnjati u sebe. Jedan bi neuspjeh dobio previše prostora i na kraju odredio mnogo više od večeri u kojoj se dogodio.

U Osijeku smo gledali momčad sposobnu zaustaviti takav niz prije nego što se uopće razvije.

Garcia je uoči utakmice poručio: 'Imamo svoje ideje i znamo što želimo.'

Takva rečenica vrijedi onoliko koliko je igrači potvrde na terenu. Hajduk ju je potvrdio načinom na koji je ušao u susret i upornošću s kojom je pokušavao doći do pobjede.

Poraz od Lincolna zaslužio je kritiku. Hajduk je na Gibraltaru za pobjedu morao pokazati više, premda ni poraz nije bio realna mjera te utakmice. U Osijeku je djelovao odlučnije, življe i spremnije preuzeti odgovornost. Sačuvao je povjerenje u ono što gradi, a podigao razinu izvedbe koja je na Gibraltaru izostala.

To je ozbiljan iskorak za klub u kojem je jedna utakmica često znala promijeniti pogled na sve prethodne. Velika momčad mora podnijeti razočaranje i ostati sposobna prepoznati vlastitu kvalitetu. Hajduk je na Opus Areni pokazao upravo takvu stabilnost. Samo tri dana nakon poraza ponovno je djelovao kao momčad od početka do kraja.

Fayad se nameće kao najbolji igrač Hajduka

Nekoliko akcija iz prvog poluvremena, posebno onih preko krilnih pozicija, bilo je užitak gledati. Lopta je na bok stizala pravodobno i s jasnom idejom, igrači su se međusobno prepoznavali, a akcije su imale nastavak.

Hrgovićeva prizemna lopta za Šegu, čiji je udarac Malenica zaustavio iz neposredne blizine, bila je konkretan primjer onoga što Hajduk može proizvesti kada se njegovi igrači povežu.

Takvi automatizmi posebno su važni u utakmicama u kojima pogodak ne dolazi odmah. Momčad ima čemu ponovno pribjeći, zna kako doći do suparničkog gola i može nastaviti napadati bez toga da svaki sljedeći pokušaj postaje sve nestrpljiviji. U Hajdukovoj igri sve se jasnije vidi zajednička ideja koju pojedinci uspješno provode na terenu.

Khalil Fayad pritom postaje igrač koji tu ideju posebno dobro pretvara u konkretne poteze. Traži loptu, nudi se, oduzima je i razigrava. Preuzima odgovornost za ritam utakmice i za ono što će se dogoditi sa sljedećim posjedom.

Kada treba ubrzati, sposoban je povući momčad naprijed, a kada treba smiriti napad, ima pregled igre i kvalitetu da pronađe bolje rješenje.

Uz Dendonckera i Del Morala u početnoj postavi dobio je priliku djelovati bliže napadu, a njegov utjecaj i dalje se osjećao u povezivanju cijele momčadi.

Hajduku takav igrač vrijedi i kada se ne upiše među strijelce ili asistente. Omogućuje suigračima da do lopte dođu u povoljnijim situacijama i preuzima dio odgovornosti koji je ovoj momčadi dugo nedostajao.

U ovom trenutku Fayad se nameće kao Hajdukov najbolji igrač, a nastavi li u istom ritmu, mogao bi postati i ozbiljan kandidat za najboljeg igrača lige.

Ta ocjena proizlazi iz njegova utjecaja na igru, stalnog otvaranja prostora i sposobnosti da određuje ritam utakmice. Sve je više segmenata Hajdukove igre koji zahvaljujući njemu izgledaju bolje.

Obrana daje momčadi pravo da bude hrabra

Napadački gard mora imati čvrst oslonac iza sebe. Marešić i Hadžikadunić, uz Acapandiéa i Hrgovića na bokovima, dali su Hajduku sigurnost potrebnu da nastavi tražiti pobjedu.

Obrambena linija bila je važna i dok je momčad napadala. Upravo je njezina stabilnost omogućavala da se pritisak ponavlja i da svaki izgubljeni posjed ne izazove povlačenje cijele momčadi.

Osijek je znao zaprijetiti i Hajduk je te situacije morao riješiti. Silić je bio spreman kada je trebalo intervenirati, a obrana je u ključnim trenucima djelovala smireno i s velikom dozom samopouzdanja.

Posebno je važno što je Hajduk uspio spojiti sigurnost i ambiciju.

Kako se utakmica približavala kraju, tako je sve odlučnije tražio Osijekov gol. Šotičekova prilika, Del Moralov udarac i Maleničine obrane bili su dio pritiska koji se stalno obnavljao.

Posljednjih petnaestak do dvadeset minuta, uz povremene izlaske domaćina, sve je više nalikovalo na viktoriju pred Osijekovim vratima.

Takav prizor na Opus Areni svakako vrijedi zapamtiti. Gostujuća momčad, nakon europskog poraza i napornog putovanja, u završnici ima dovoljno energije i samopouzdanja da sve snažnije napada.

Hajduk je ostavio dojam da svaku preostalu minutu namjerava iskoristiti za stvaranje još jedne prilike.

Pobjeda potvrđuje smjer, ali prostora za napredak još ima

Garciji i nakon pobjede ostaje pitanje je li neke poteze mogao povući ranije. Njegov tajming izmjena zaslužuje raspravu.

Dobivena utakmica ne treba izbrisati ono što se tijekom nje moglo napraviti bolje, osobito u razdoblju u kojem je Hajduku trebalo dodatne svježine i drukčijih rješenja.

Ovaj put Garcia ih je ipak prepoznao dovoljno rano da donesu rezultat.

Bamba i Šotiček osvježili su krilne pozicije, a Dalisson i Martin ušli su u 74. minuti te potom izravno sudjelovali u odlučujućem pogotku.

Garcia je tako potezima s klupe pomogao momčadi da završnicu odigra još snažnije. Hajduk je pobjedu pronašao i zahvaljujući igračima koji su utakmicu počeli čekajući svoju priliku.

U tome se vidi još jedna važna stvar: igrači se mijenjaju, ali momčad zadržava istu namjeru. Svježina s klupe nastavlja ono što su započeli suigrači i daje dodatnu vrijednost cijeloj igri. U Osijeku je upravo to donijelo konačnu razliku.

Hajduk još ima prostora za napredak, no već sada zasluženo drži čelnu poziciju jer njegova igra sve češće ima obilježja igre lidera. Upravo je to razlika u odnosu na neke prethodne pobjede na Opus Areni.

Prvenstvo će tražiti još mnogo ovakvih utakmica. O velikim ciljevima vrijedi govoriti onoliko koliko za njih postoji uporište u igri, a Hajduk ga sve više ima: u Fayadovu utjecaju, sigurnosti obrane, uigranim akcijama i energiji koju uspijeva ponovno pronaći čak i nakon teškog udarca.

No najviše ga ima u gardu.

Hajduk je u Osijek došao po sve i ostao vjeran toj namjeri sve dok se rezultat nije promijenio. Čak bi i bez Martinova pogotka takav način igre bio vrijedan nastavka. Pobjeda mu je samo dala zasluženu potvrdu.

Ova momčad sve bolje zna što je, što može i kako želi pobjeđivati.

Zato ovaj Hajduk djeluje moćno.