PROTIV HRVATSKE

Otkrivamo razloge zašto su suci bili na strani Danaca!

26.01.2014 u 09:10

Bionic
Reading

Njemački suci koji su sudili susret Danske i Hrvatske sasvim sigurno nisu niti nekvalitetni, niti zli niti su bili potkupljeni ili perfidni u svojim namjerama. Oni su jednostavno očekivano naginjali na stranu domaćina, što spada u prirodu ljudskog ponašanja

Tako misli korisnik Losovius s portala Tribina.hr, koji je objasnio zašto su Danci bili za tih nekoliko pogodaka ispred Hrvatske, iako su u igri obje reprezentacije pokazale sličnu razinu kvalitete:

'Prije nekoliko dana, netom prije polufinala napisao sam ovo: ' Što se same utakmice tiče, mislim da Dancima Landin daje jedan gol, a domaći teren (čitaj: suci) jedan i pol gol. Tako da ćemo morati u samoj igri biti bolji za 3 gola, ili će me Mirko morati demantirati.

Istina, nisam bio potpuno u pravu jer je situacija bila obrnuta – Landin im je dao jedan i pol gol prednosti, a suci dodali još jedan. Dakle, suđenje je, ako se usporedi situaciju na terenu i ono što sam ja očekivao bilo zapravo ne domaćinsko, nego gostujuće.

O Landinu neću, jer sasvim je očekivano da će drugi najbolji golman na svijetu (prvi je Šterbik, ne Omeyer) u sportu gdje golmani imaju golemi utjecaj dati barem jedan gol viška svojoj momčadi, a i sa sucima je stvar očekivana. Tu nije riječ ni o kakvoj podvali ili krađi, nego o tome da su suci skloniji suditi onoj momčadi na čijoj je strani publika, a što publike ima više i što je ona prisutnija i suđenje ima šanse biti pristranije. Riječ je o elementarnim zakonima ljudske prirode, koji su još prije sedamdesetak godina potvrđeni u istraživanjima u sklopu bihevioralne psihologije, a koji su potpuno primjenjivi i na suce, pod uvjetom da su ljudi.

O čemu je zapravo riječ? Ovaj su fenomen u sjajnoj knjizi 'Scorecasting' objasnili autori Moskowitz i Wertheim, a kao posljedicu ima činjenicu da suci u svim sportovima imaju tendenciju suditi u korist domaće momčadi pred domaćom publikom. Spomenuti su autori kao primjer istraživanja uzeli nogomet, nekoliko liga i razina natjecanja na nekoliko kontinenata, kako bi uzorak bio što bolji.

Kao primjer pristranosti sudaca, autori su uzeli 'dodano vrijeme' u nogometu, koje je jedno od rijetkih elemenata igre na kojeg ne utječe direktno koliko je koja momčad bolja ili lošija na terenu. Rezultati su bili fascinantni i nevjerojatno postojani. Na svim razinama natjecanja, u svim ligama, na svim kontinentima, domaće su momčadi u prosjeku ostvarivale od minute do čak dvije minute više sudačke nadoknade kada su gubile ili kada je rezultat bio neriješen u odnosu na gostujuće momčadi, kada bi ove bile u nepovoljnom rezultatu, odnosno kada bi domaćin vodio. I što je više publike na stadionu (uglavnom veliki klubovi), to je razlika još i veća – odlazila bi prosječno i preko dvije minute razlike.

Takvi rezultati mogli su se pretpostaviti ako znamo istraživanja bihevioralnih psihologa iz razdoblja netom nakon drugog svjetskog rata, koji su potvrdili kako se u grupi mijenja ljudsko mišljenje. Dokazano je da će se ljudi puno teže izjasniti protiv neke teze (koliko god se inače s njom ne slagali) ako su dio grupe od 10 ljudi u kojoj se njih devet već izjasnilo drugačije od onoga što oni misle. Iako bi dali jedan odgovor kada bi bili sami, njihovo bi se mišljenje (barem kod većine) o istoj stvari mijenjalo kada bi se svi drugi iz grupe izjasnili drugačije.

Na isti način postoji i 'efekt publike'. Suci moraju donositi odluke u maloj jedinici vremena, pa iako je riječ o treniranim profesionalcima na njihovu percepciju (čisto zato jer su ljudi) mora utjecati tzv. 'okolna percepcija', koja se u našem slučaju sastoji od grupe od petnaestak tisuća glasova.

Isto su istraživanje ovi autori napravili i u američkim sportovima, pa je svugdje dokazano isto, ali rezultat iz nogometa je posebno zanimljiv, pošto je prednost domaćina u dobivanju dodatnih minuta kod nepovoljnog rezultata nešto što se moglo uočiti u svim ligama. To naravno ne znači da domaćini ne dobivaju i druge povlastice (osim same nadoknade vremena), ali ona se tako može kvantitativno najjasnije izraziti te jasno potvrđuje tezu o globalnoj prednosti domaćeg terena za sve ekipe, neovisno o sportu ili razini natjecanja, dokle god ima publike.

I ta je zakonitost samo potvrđena u utakmici protiv Danaca!

Što se same utakmice tiče, Hrvatska je mogla pobijediti jer je na trenutke bila bolja za četiri ili pet pogodaka razlike, ali kada je kvalitetom igre ušla u egal s Dancima, ponajviše Landin, ali i neke manje sudačke procjene, odnijele su vodu na mlin Danaca. Ne zato jer se radi o zlim ljudima, već jednostavno jer se radi o ljudima koji su, zbog očekivanih predrasuda, naginjali domaćinima.'

Kompletnu utakmicu Hrvatske i Danske ponovo pogledajte ovdje