Ove sezone u dresu Osijeka Petar Bočkaj već je zabio ukupno šest golova iz slobodnog udarca, u čemu je u ovom trenutku europski rekorder. Prema dostupnoj statistici, Bočkaj postiže gol 'iz slobodnjaka' iz svakog trećeg pokušaja, što je dokaz da se radi o rijetko viđenom igraču.

'Slobodne udarce treniram od malih nogu i svaki izvodim na drukčiji način. Najveći igrački uzori po tom pitanju su mi Brazilci Ronaldinho i Juninho. Znate, još kad sam bio klinac volio sam pucati slobodnjake, ali do dolaska u Osijek treneri mi baš nisu davali prilike da ih izvodim', kazao je za tportal Bočkaj.

Na pitanje koja je tajna njegova uspjeha kada su 'slobodnjaci' u pitanju sa smiješkom je rekao:

'Uvijek prvo gledam gdje je golman, a prebaciti živi zid nije mi nikakav problem. Zašto? Kada vježbam slobodnjake, drveni živi zid postavim uvijek na osam metara. Sada taj famozni sprej onemogućava živom zidu da se primakne pa mi je još lakše. I uvijek drugačije postavim nogu pri udarcu, to je moj stil.'

'Takav gol je nemoguće ponoviti'

No na spomen Brazilca Roberta Carlosa i njegov nevjerojatan gol iz slobodnog udarca Francuskoj s gotovo 40 metara, kada je lopta zaobišla živi zid (gol pogledajte OVDJE), kaže:

'Takav gol više nitko nikada neće uspjeti zabiti, to je bilo čudo i mislim da je to nemoguće ponoviti! Kao prvo, ja takav gol ne bih mogao zabiti ni u ludilu jer nemam tako jak udarac kao što je imao Carlos.'

U medijima se o Bočkaju počelo pisati kao o 'kralju slobodnjaka' kada je sjajnim slobodnim udarcem dotukao nizozemski PSV u Gradskom vrtu i donio Zekićevoj momčadi veliku pobjedu u kvalifikacijama za Europsku ligu. Nakon toga je zabio još nekoliko golova kakvih se ne bi posramili ni najveći svjetski nogometaši. Naravno, sve iz slobodnih udaraca:

'Sve se poklopilo, trener nas bodri i sjajno vodi. Igramo sve bolje i nadam se da ćemo rasti iz utakmice u utakmicu. Kemija nam je gotovo savršena, a mi igrači koji smo stigli prihvatili smo trenerove zamisli i napravili smo velike rezultate', kaže Bočkaj, dodavši:

'Kad malo razmislim, za mene u ovom trenutku niti jedan klub u Hrvatskoj nije bolji od Osijeka i nigdje mi ne bi bilo ovako dobro. Zaista mi se sve poklopilo.'

Oni koji su ga gledali barem jednom sigurno su uočili kako je Bočkaj zapravo najjači u driblinzima i tzv. dugim dijagonalama à la Prosinečki ili Asanović. Ukratko, osim što gotovo savršeno izvodi slobodne udarce, ovaj 21-godišnjak ima sjajne plejmejkerske vještine. Ukratko, poseban je igrač o kojem će se još puno čuti.

Na pitanje što bi na svojoj igri volio popraviti iskreno kaže:

'Volio bih popraviti centaršut iz trka, to mi je najlošija strana. Robert Jarni? E to bi bilo savršeno, da imam centaršut lijevom nogom kao nekada Jarni! Iz mjesta mogu što god hoću s loptom, ali iz trka mi centaršut nije dovoljno precizan i puno radim na tom segmentu da budem još bolji i kompletniji igrač.'

No iako sada uživa status zvijezde u Osijeku, karijera je ovom simpatičnom dečku iz Zagorja, točnije iz mjesta Stara Ves Petrovska nedaleko od Krapine, bila prepuna uspona i padova. Podatak da je jedno vrijeme, zbog svog karaktera, završio u niželigašu Maksimiru dovoljno govori. Nakon toga krenuo je njegov novi početak, 2015. prelazi u zaprešićki Inter, godinu kasnije u zagrebačku Lokomotivu, a ljetos se preselio u Osijek, u kojem mu zasad sjajno ide.

Tip koji voli popiti i pojesti odlučio se – promijeniti

Često za sebe voli reći kako je 'tip koji voli društvo, koji voli popiti i pojesti', ali je isto tako od dana kada je postao otac prije dvije i pol godine odlučio napraviti nagli zaokret u svojoj karijeri. Sada mu je na pameti samo red, rad i disciplina. Stoga više nema problema s izlascima – iako kaže kako su 'Slavonci slični Zagorcima jer vole popiti, pojesti i proveseliti se – te ga više ne muči variranje tjelesne težine. Samim time su i njegove igre u zadnje vrijeme bolje.

'Istina je kako sam dosad često znao otići u izlazak s ekipom jer volim društvo i nisam želio ostati doma te znam da sam u nekim situacijama trebao biti pametniji. Volim društvo, volim se zabavljati, ali sam se i promijenio. Svaki put kad bih izašao, drugi dan bih na treningu bio nekoliko kilograma teži, ha, ha. Sada se želim dokazati igrama u Osijeku i još napredovati i naporno raditi, a nakon toga napraviti bogati transfer nekamo u inozemstvo, da se financijski osiguram. Želim to priuštiti svojoj obitelji, a želim i da Osijek na meni jako dobro zaradi. Da im se odužim što sam dobio priliku. Mlad sam, još puno toga stignem napraviti u životu, ništa nije kasno. Išao sam okolnim putem i sve mi se vraća', kaže Bočkaj te je dječački iskreno dao i obećanje kako će u proljetnom dijelu sezone biti dvostruko bolji igrač. U tom slučaju, čak niti poziv na širi popis A reprezentacije izbornika Zlatka Dalića nije više nemoguća misija…

'Kad se ja primim nečega, ništa me ne može spriječiti. Odlučio sam da se više neću zajeb***ti, preda mnom je, nadam se, duga i uspješna karijera.'

Messi ili Ronaldo, pitanje je sad

Na pitanje tko je bolji nogometaš po njegovu mišljenju, Leo Messi ili Cristiano Ronaldo, kao iz topa kaže:

'Ta dva igrača po meni nemaju nijednu zajedničku igračku osobinu i ljudi bespotrebno stvaraju preveliku priču oko svega toga. Cristiano Ronaldo je čudo i užitak mi ga je gledati i, iskreno, draži mi je od Messija. Već sam prije rekao kako mi se čini da Ronaldo i ja na sličan način udaramo loptu pri izvođenju 'slobodnjaka'. Samo što on nema tako dobru realizaciju kao ja, ha, ha', kaže duhoviti Bočkaj te često u utakmicama pokušava izvesti neki potez više, kao što je recimo guranje lopte protivniku kroz noge, ili neku minijaturu. Kaže da je za to zaslužan mali nogomet koji obožava i koji je kao klinac 'kod sebe na selu' igrao po cijele dane.

Na pitanje je li mu kao klincu rođenom u Zagrebu bio san zaigrati za Dinamo na punom Maksimiru iskreno kaže:

'Nikad nisam bio neki zaluđeni navijač Dinama, a nisam ni sada. Volio sam doći iz Krapine na utakmice kad bismo išli na izlet. Kasnije se poklopilo da sam iz lokalnog kluba NK Zagorec iz Krapine kao stariji pionir došao u Dinamo, u kojem sam igrao do ulaska u juniore. Nakon toga sam, zbog nekih svojih poteza, završio u niželigašu Maksimiru', kaže dodavši:

'Najljepša uspomena iz dana kad sam bio u Dinamu je utakmica protiv Real Madrida na punom Maksimiru, gdje sam skupljao lopte i gledao Ronalda, Ramosa i ostale zvijezde sa svega nekoliko metara. To je za klinca od 13-14 godina bio neopisiv osjećaj.'

O padu Rijeke, usponu Dinama i ždrijebu SP-a

Dinamo je ove sezone nedodirljiv u HT Prvoj ligi. Je li vas iznenadio takav pad Rijeke?

'Rijeka je prodala dva, tri najbolja igrača koji su im nosili igru, a nisu doveli skoro nikoga. Prošle sezone osvojili su dvostruku krunu, ali su igrači imali svega nekoliko dana odmora, a takve napore teško je izdržati. Dinamo pak s druge strane ima puno veći broj kvalitetnih igrača i po potrebi može i iz svoje druge momčadi, koja je jako dobro posložena, uzeti igrača za poziciju koja im je upitna. Iskoristili su pad Rijeke i zato imaju takvu prednost.'

Za kraj nas zanima komentar skupine na Svjetskom prvenstvu u kojoj se Hrvatska našla s Argentinom, Nigerijom i Islandom uz dodatak: Nadate li se u budućnosti pozivu u A reprezentaciju?

'Mislim da se skupina može proći, ali naravno, sve je do nas. Prvu igramo protiv Nigerije i svi kažu kako nam ona najmanje odgovara, ali ja se s time ne slažem. Neka se Nigerijci zamaraju našim igračima, koji su sve redom vrhunski znalci, i ako odigramo onako kako znamo, onda neće biti nikakvih problema. Što se nastupa za Hrvatsku tiče, od prvog dana kada sam odlučio da ću postati nogometaš sanjam o tome da zaigram za svoju državu i u svakom nastupu mlade reprezentacije - uživam. Čast je nositi nacionalni dres i svjestan sam kako se do dresa A selekcije može samo napornim i teškim radom te odricanjem. Mogu samo reći kako ću dati sve od sebe da to jednoga dana i ostvarim!'