Celta je na Maksimiru zabila tri komada, Lille u Francuskoj jedan više, a Betis je mogao puno više da su igrali punom snagom i da su umjesto greda gađali mrežu. To je bilanca posljednja tri nastupa Modrih u Europi.

Točno, u pitanju su jaki, moćni europski klubovi, ali u nekoliko posljednjih sezona Dinamo je protiv puno jačih momčadi znao pružati jači otpor. Gledajući ovaj Dinamo, dojma smo da smo vratili u neka ne tako davna vremena, kad je klub s Maksimira bio kanta za napucavanje. Jasno je da je ovo nova momčad s novim trenerom, ali moramo priznati da se nismo nadali ovakvoj rasprodaji ugleda na početku sezone kad su bez većih problema padali jaki Fener i Maccabi.

'Ta teza bi se mogla analizirati da se Dinamo već nije dogodila ona crna rupa nakon dobrog početka sezone iz koje se jedva izvukao. To je poanta svega, to je poanta situacije u kojoj se Dinamo nalazi, a ne ova tri gola koja je primio od Betisa. Nije bitno ono što se sad događa, već kako se do toga uopće došlo. Nadam se da su igrači Dinama napokon shvatili da nogomet nije jednostavan, već da se radi u vrlo kompleksnom sportu koji traži da se na savršen način ispune sve faze igre - obrana, napad, organizacija i reakcija', na početku svije analize rekao nam je Ilija Lončarević pa je nastavio:

'Prvih 20 minuta bilo je dobro. Dinamo je konačno stajao gusto, kompaktno, dovoljno blizu da može reagirati. Betis je kvalitetan, momčad s previše znanja i iskustva, ali nije stvorio ozbiljne prilike dok je Dinamo bio organiziran. No čim su naši izašli iz tog sustava, sve se raspalo. Autogol, drugi gol... čim se nisu više zatvarali paralelni kanali, odmah su bili kažnjeni. Treći gol je bio nesretan, ali posljedica je istog problema. Ovaj stil zahtijeva da igrači imaju pravovremeno čitanje situacije i sigurnost u tehniku. Dinamo tu pada – previše igrača nema brzinu reakcije ni kvalitetu prve lopte da bi se napad mogao izgraditi na vrijeme. Zato se stalno vraćamo unatrag. Realno, do zadnjih nekoliko minuta, nismo uputili udarac u okvir, nismo došli ni do polušanse. Ukratko, Betis je puno bolja momčad. Individualno, to su bolji igrači. Istina, za Dinamo nisu igrali Bennacer, Lisica, Bakrar, Stojković, ali vidljivo je bilo da oni s bez previše umaranja dolaze u gol šanse i dominiraju.'

'Nisam razočaran porazom, ma kako težak bio, jer sam realan, ali sam tužan što nismo nimalo konkurentni'

Unatoč teškom porazu, Lončarević je pozitivan.

'Mislim da se mogu izvući i neke pozitivne stvari do kraja sezone, jer je ova momčad neuigrana i treba vremena. Ne mogu se u jednoj polusezoni s potpuno novom momčadi stvoriti automatizmi i igra. Za tako nešto je potrebna stabilnost i povjerenje između uprave i trenera. Trebaju se pronaći igrači koji mogu pratiti zahtjeve koji se od njih očekuju i izdvojiti one koji to ne mogu. A onda, kad se to detektira, napraviti sve što se može napraviti, kako bi se doveli igrači koji mogu popuniti kritična mjesta. Nisam razočaran porazom, ma kako težak bio, jer sam realan, ali sam tužan što nismo nimalo konkurentni. Da smo bar izgubili 4:2, pa OK, ali ovako... Praktički bez udarca. No, to je realnost.'

Lončarević otkrio ključ kraha Bobanovog Dinama

Lončarevića smo pitali smatra li da ovakvi porazi uništavaju ugled i reputaciju koju je Dinamo stekao u posljednjih nekoliko godina kad se nametnuo kao ozbiljna europska momčad i tvrd orah i za one najjače.

'Osnovni problem, ključ svega je to što je klub dopustio da se momčad koja se stvarala od 2017. i 2018. praktički preko noći raspadne. Momčad je jednostavno nestala, sve se raspalo. Ostali smo bez karaktera i kvalitete, a to se ne može nadomjestiti preko noći. Što ti znači da je ti je sedam godina glavni igrač Bruno Petković, sa svim svojim vrlinama i manama, ako si ga se tek tako preko noći riješio, bez da si mu pronašao pravu zamjenu? Zašto se to ranije nije riješilo? Zašto se nije odavno planirao njegov nasljednik? Zašto nisu pronađena rješenja za sve te silne veznjake koji su otišli u posljednjih sedam ili osam godina. Mi osim Mišića nemam niti jednog veznjaka za kojeg možemo reći da je standardan i da se bez njega momčad ne može zamisliti. To je problem. Druga stvar, imamo premalo domaćih igrača, premalo svoje djece. Drago mi je da je Kovačević sad počeo gurati Mikića i Topića, ali nedopustivo je da protiv Hajduka Dinamo igra s praktički samo tri domaća igrača. Nemojte me krivo shvatiti, nisam ksenofob, daleko od toga, ali Dinamo nikad prije nije bio u takvoj situaciji. Previše je tu nedostataka i jako je teško preko noći sve to ispraviti da bi Dinamo postao konkurentan u Europi.'

Pitali smo Lončarevića misli li da će Kovačević izdržati na klupi, jer ako se vratimo u blisku prošlost, bilo je puno trenera Dinama koji su 'gubili glave' zbog puno manjih poraza.

'Nisam pobornik brzih i naglih smjena trenera. To pokazuje neozbiljnost kluba. Ako je to nova momčad za nas, onda je isto tako to nova momčad i za njega. Međutim, baš zato što je to nova ekipa, lišena starih navika, Kovačević je neke stvari morao drugačije postaviti. Dinamo je preko noći ostao bez Petkovića, Ademija, Ristovskog, igrača koji su godinama vukli Dinamo svojim talentom i karakterom, ali su u jednom trenutku postali teret zbog svojih navika. Ova momčad nije bila opterećena tim i zato je na početku to sve skupa izgledalo dobro. No, kad je taj tonus pao, na vidjelo su isplivali svi taktički problemi Dinama. Trener mora stvoriti nove automatizme, novi identitet. Trenera bih mijenjao samo kad vidim da više ne može ništa izvući. A sada vidim da ipak postoji pozitivan ritam, neki napredak. Pa i ona utakmica protiv Hajduka. Ovaj poraz nije katastrofa – samo je pokazatelj gdje Dinamo realno jest', zaključio je Lončarević.