Rijetko kad se viđa da neka velika zvijezda bude tako dostupna kao što je hrvatskim novinarima dostupan bio Stipe Miočić.

Jedan od najboljih teškaša svih vremena vidno je oduševljen što je ponovno u Hrvatskoj i što je prvi put sa sobom doveo i čitavu obitelj. Iako njegova osobna asistentica kaže da s američkim novinarima ne voli previše pričati, s hrvatskima se družio više od sat vremena i spremno odgovarao na sva i svačija pitanja.

'Presretan sam što sam doveo čitavu obitelj, a osobito moju majku koja je došla prvi put otkad se odselila u Sjedinjene Države. Majka je oduševljena i ne želi uopće ići kući. Tko zna, možda se i sam vratim, ha, ha. Djeca uživaju, zabavljaju se', rekao je Miočić na početku press konferencije i dodao:

'I dalje mi nije jasno da sam državljanin Hrvatske i da imam putovnicu i domovnicu i da to sve imaju i moja djeca. Ponosan sam jer je moja obitelj odavde i to mi strašno puno znači. Pokušavam djeci objasniti što to znači, da je ovo njihovo porijeklo i polako shvaćaju. Još su mali, ali shvaćaju'.

U Hrvatskoj su svi jako ponosni što su Hrvati, jeste li i vi sad ponosni? Koju putovnicu ćete koristiti kad putujete?

Pa, to je jako dobro pitanje, razmislit ću. Uvijek sam nosio Hrvatsku u srcu i bio sam ponosan na svoje porijeklo i volio bih da moja djeca shvate koliko je ovdje drukčiji mentalitet, drukčiji stil života i da sve moraš zaslužiti. To mi je važno. Ne želim ih gnjaviti s tim, ne želim biti 'drill sergeant', ali želim im reći da moraju puno raditi u životu, kao što ovdje ljudi rade i kao što je moja majka radila, i da će im se to uvijek vratiti.

Gdje se bolje živi, u SAD-u ili ovdje u Hrvatskoj?

Ma, ovdje, neusporedivo je. Obožavam biti ovdje... Toliko je sporije i ugodnije. Gore kod 'nas' svi samo idu negdje, moraju nešto raditi, 'Moraš ovo, moraš ono'. Daj, stani malo na loptu, opusti se. Ovdje su svi puno opušteniji, sve se stigne. Jednostavno - uživam. Sljedeće godine planiram povesti i rođaka i njegovu obitelj i nadam se da će to biti jedan veliki obiteljski put. Vrijeme je predivno, ljudi su divni. Podsjeća me i na Cleveland jer su ovdje ljudi radišni i iskreni kao i tamo.

Rekli ste 'drill sergeant', tko je u vašem životu bio takva figura?

Mama. Roditelji su se rano razišli i najviše sam vidio s mamom. Nije bila baš tako stroga, ali znalo se što se mora napraviti i znao sam svoje obveze. Morao sam sve zaslužiti i zauvijek sam joj zahvalan što je u mene usadila tu svoju filozofiju. Zahvaljujući njoj sam ono što jesam.

Trenirate li i dalje?

Najbolja stvar od svega je da više ne dobivam udarce u glavu. Osim od djece, njima je to zabavno... Da, treniram četiri, pet puta tjedno bilo u dvorani ili u vatrogasnoj postaji. Malo teretana, malo kardio, za svoj gušt. Najljepše je što ne dolazim doma premoren, ali sigurno ću se vratiti u dvoranu i pomagati nekim borcima.

Ako dođe do borbe između Jona Jonesa i Toma Aspinalla tko će pobijediti?

Teško je reći. Jon je sigurno jedan od najboljih svih vremena, ali nije nepobjediv. Nitko nije. Aspinall je strašan borac, gladan je, on je veća verzija mene i to bi bilo jako zanimljivo. Ne volim prognozirati i najavljivati. Nisam Toma dovoljno gledao pa ne mogu reći sad tko će pobijediti. Jones je strašno pametan borac pa bih eventualno rekao da će on pobijediti jer Aspinalla nisam previše gledao.

Kakvo mišljenje imate o Dani Whiteu danas kad vam više nije šef?

Ma, sve najbolje. Barem se ne mora više sa mnom baviti i mojim plakanjem za novcem, ha, ha. Želim mu sve najbolje, radi jako dobar posao i naravno da smo mi borci nekad teški. No, što je UFC veći, to i borci žele više novca, tako to ide.

Možemo li očekivati da ćete nekad voditi neke hrvatske borce?

Naravno, zašto ne? Prvo se moram posvetiti klincima, onda nekim borcima kod kuće, a kasnije tko zna. Bilo bi mi to zanimljivo, svakako. Nažalost, uopće ne gledam borbe više jer se trenutačno više bavim drugim stvarima. A nije ni fer, da dolazim na te borbe pa da im uzimam pažnju svih drugih. To su njihove večeri, neka uživaju.

Pratite i hrvatsku reprezentaciju koja večeras igra utakmicu. Tko vam je najdraži hrvatski igrač?

Znam, gledat ću! Ha, teško je reći. Mario Mandžukić, iako više ne igra. Luka Modrić, naravno, puno ih je. Samo me nemojte pitati za koga navijam, ne trebaju mi ti problemi, ha, ha. Nećemo o tome, ja navijam za hrvatsku reprezentaciju!

Je li vam žao što niste možda prije tri ili više godina imali priliku boriti se s Jonom Jonesom?

Možda niste znali, ali meni je ta borba bila nuđena godinama i ja sam svaki put pristao, ali se nije dogodila. Sve što sam želio je boriti se s njim. Imali bismo dogovor i onda bi se on raskinuo, nekad i nakon 24 sata. Šteta. Ne mogu reći da bi tad bilo bolje nego što je bilo zadnji put. Ne tražim nikakve isprike. Tko zna, možda bi me pobijedio i prije tri godine. Činjenica je da sam izgubio od njega i to je to.